Rev-3392/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3392/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.J. iz N.G., koga zastupa I.P., odvjetnica u N.G., protiv tuženika Javnog vodoprivrednog poduzeća iz N.G., koga zastupa A.B., odvjetnik u N.G., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 15. lipnja 1994. broj Gž-357/94- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 26. studenog 1993. broj P-70/91-43, u sjednici održanoj dana 10. prosinca 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu, dok je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju ne navodeći zakonske razloge, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelj je zahtjevom svoje tužbe tražio od tuženika naknadu štete koja mu je nastala zbog nezgode na radu na način da je prilikom popravka bagera taj bager pao na njega i ozlijedio ga.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj kao mehaničar trebao popraviti stroj - bager, da je on taj stroj podigao "na klocne", da je legao pod stroj, da je stroj pao na njega i ozlijedio ga, da takav način uklanjanja konkretnog kvara nije uobičajen, a u ovom slučaju nije bio potreban, jer se taj popravak mogao obaviti bez podizanja stroja odnosno pristupom stroju sa strane.

Na temelju tih činjenica sudovi nižega stupnja su pravilno zaključili da je do štete došlo isključivo krivnjom tužitelja.

Prigovor u reviziji provedenom vještačenju zapravo osobi imenovanog vještaka nije od odlučnog značaja, jer se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

Ovo to više što prilikom izvođenja tog dokaza tužitelj nije imao bilo kakvih primjedbi na iznijeto mišljenje i osobu vještaka.

Tužitelj u reviziji ponavlja raniju svoju tvrdnju da je do pada stroja zapravo došlo zbog toga što je radnik tuženika J. potegao ručicu stroja kojom se ovaj digao i na određeni način učvrstio. Međutim tu svoju tvrdnju tužitelj nije dokazao u dosadašnjem postupku, time da se i taj prigovor odnosi kao i raniji na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim (čl. 6. Zakona o zaštiti na radu, "Narodne novine", broj 19/83, 17/86), pa stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. prosinca 1997. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.