Gž-1490/2015-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 75 Gž-1490/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Hriberski kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B.- und G. G., OIB: … …, W., R. A., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. N., OIB: …, iz Z., 3. …, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4237/13-143 od 30. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2016.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4237/13-143 od 30. listopada 2014.

II. Preinačuje se gore citirana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu u dijelu odluke o parničnom trošku kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 41.762,50 kn i sudi:

Nalaže se tuženiku kao dužniku solidarne obveze zajedno sa S. P. nadoknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 97.471,38 u roku 15 dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 60.038,66 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom na iznose i sa dospijećem pobliže određenim u izreci prvostupanjske presude, te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 41.762,50 kn sve u roku 15 dana.

Protiv citirane presude žali se tuženi zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08 i 57/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv dijela odluke o trošku kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu parničnog troška preko iznosa od 41.762,50 žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba tuženika je neosnovana dok je žalba tužitelja osnovana.

U odnosu na žalbu tuženika

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao dužnik solidarne obveze zajedno sa S. P. isplati iznos od 60.038,66 Eura (ranije 826.150,00 ATS) temeljem Ugovora o kreditu od 1. svibnja 1997. te dodatka tom ugovoru od 10. travnja 1998. koji iznos je pozajmio trgovačkom društvu P. S. servis i dr. j.t.d. i to kao članovi navedenog javnog trgovačkog društva koji odgovaraju za obveze društva neograničeno s cijelom svojom imovinom solidarno s društvom.

U žalbenoj fazi postupka sporno je da li je tuženik solidarno sa S. P. u odnosu na kojeg je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P-90475/98 od 27. travnja 2007. predmetni tužbeni zahtjev usvojen, obvezan tužitelju platiti utuženi iznos.

Pošavši od utvrđenja da je tuženik bio član i osnivač trgovačkog društva P. S. j.t.d., a da su P. S. servis i dr. j.t.d. Z. s kojim je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu 1. svibnja 1997., a zatim 10. travnja 1998. Dodatak tom ugovoru i P. S. j.t.d. jedno te isto društvo, te da se samo radilo o promjeni naziva tvrtke, da spomenuto društvo zajam nije vratilo, sud prvog stupnja sa zaključkom da tuženik kao osoba koja je pristupila već postojećem društvu u smislu odredbe čl. 96. st. 1. Zakona o trgovačkom društvu (Narodne novine, broj: 111/93, 34/99 i 118/03 – dalje: ZTD) odgovara kao i ostali članovi društva prema odredbi čl. 94. i 95. ZTD za obveze društva nastale i prije njegovog pristupanja društvu, usvaja tužbeni zahtjev. Donoseći pobijanu presudu, te provodeći postupak koji joj je prethodio, sud prvog stupnja u svemu je postupao po odredbama ZPP, te se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka, a posebno ne povreda iz čl. 354. st. 2. toč 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalitelj jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i neproturječni te se presuda može ispitati.

Tako je osnovano sud prvog stupnja odbio prigovor promašene aktivne legitimacije, pri čemu je svoj zaključak temeljio na dokumentaciji u spisu i ovjerenim prijevodima, dakle imajući u vidu izvatke iz registra trgovačkih društva sa ovjerenim prijevodom s njemačkog jezika, iz koje dokumentacije proizlazi univerzalno pravno sljedništvo tužitelja iza društva S. international G. m.b.H.

Tako je iz izvatka s povijesnim podacima za društvo upisano u uložak FN 43154m, odnosno društvo S. I. G. m.b.H. vidljivo iz upisa pod r.b.r. 17 da je sukladno odredbi § 5. Zakona o pretvorbi donesena odluka skupštine društva kojom je učinjena pretvorba prema planu pretvorbe od 27.9.2000. uz istodobno osnivanje osobnog društva S. m.b.H-Nfg. KEG (FN 200912 i).

Iz izvatka sa povijesnim podacima za društvo upisano u uložak FN 200912i, odnosno društvo S. m.b.H Nfg. K. vidljivo je i to iz upisa pod r.br. 1 kako je sukladno odredbi § 142. Zakona o pretvorbi ovo društvo proizašlo iz društva S. I. G. m.b.h. FN 43154m, dok je iz upisa pod r.br. 4 vidljivo kako je sukladno odredbi § 142. Zakona o trgovačkim društvima od ovog društva imovinu preuzelo društvo S. B.-und G. W. G. (FN 306332 p).

Iz izvatka pak s povijesnim podacima za društvo upisano u uložak FN 306332 p, odnosno društvo S. B.-und G. W. G., iz upisa pod r.br. 1. i 3. vidljivo je da je došlo do preuzimanja imovine društva S. m.b.H-Nfg. K. (FN 200912) te da je tvrtka usklađena sa Zakonom o poduzećima na temelju Ugovora o unosu stvari i prava od 26.9.2013. i to u društvo S. B.-und G. G. (FN 403469 m).

Iz Izvatka s povijesnim podacima za društvo upisano u uložak FN 403469 m, odnosno društvo S. B. – und G. G., a koje je tužitelj u ovom postupku, vidljivo je iz upisa pod r.br. 1. da je društvo nastalo Izjavom o osnivanju od 26.9.2013. Ugovorom o unosu stvari i prava od 26.9.2013. društva S. B.-und G. W. G. (FN 306332 p).

Da se kod preoblikovanja društva sukladno čl. 5. Zakona o preoblikovanju društva i preuzimanju imovine sukladno čl. 142. Zakona o trgovačkim društvima radi o slučaju univerzalne sukcesije, potvrđuje i ovjereni prijevod odluke Vrhovnog suda Austrije (list 325) sa takvim izraženim pravnim stajalištem.

Isto tako iz ovjerenog prijevoda izjave o osnivanju društva i ugovora o unosu stvari i prava od 26.9.2013. i to čl. IV Ugovora (list 335) proizlazi da S. B.. und G. G. preuzima svu imovinu, dugove, prava, obveze i ugovorne odnose unesenog poduzeća S. B. und G. W. G. i koji su nastali ili nastanu nakon 31. prosinca 2012.

Dakle iz sadržaja navedenih izvadaka s povijesnim podacima za društvo koji sadrže i odredbe primjenjivog materijalnog prava R. A. za tumačenje sadržaja i učinaka tih izvadaka, kao i Ugovora o unosu stvari i prava od 26.9.2013. vidljiva je činjenica univerzalnog pravnog sljedništva, odnosno da je društvo koje je tužitelj u ovom postupku S. B.-und G. G. (FN 403469 m) univerzalni pravni slijednik društva S. I. G. m.b.H. (FN 43154m) koje je zaključilo Ugovor o kreditu od 1.5.1997. i Dodatak tom ugovoru od 10.4.1998., zbog čega su neosnovani ponovljeni žalbeni prigovori u pogledu promašene aktivne legitimacije.

Neosnovano žalitelj prigovara i pogrešnoj primjeni odredaba zakona R. H., budući da ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koji je zaključen između S. international G. m.b.H kao davatelja kredita i P. S. servis und C..O. kao primatelja kredita u pogledu ugovorenog materijalnog prava nisu relevantne za ovaj spor, jer tuženik nije stranka navedenog ugovora, te se ne radi o sporu iz predmetnog ugovornog odnosa, već tužitelj svoje potraživanje temelji na odgovornosti tuženika kao člana j.t.d. koji prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima odgovara za obveze društva.

Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio iskaz tuženika S. P. u pogledu prirode ugovora o kreditu od 1.5.1997. i Dodatka tom ugovoru od 10.4.1998. ne prihvaćajući iskaz tuženika da se radilo samo o formalnom ugovoru o kreditu, za koju ocjenu je sud prvog stupnja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, kraj činjenice da je član društva P. S. S. i dr. j.t.d. S. P. potpisao ugovor o kreditu i dodatak br. 1. tom ugovoru, kao i da je firma ugovoreni iznos primila, potpuno je nelogično i neuvjerljivo da je ugovor bio formalan u smislu da nije bilo nikakvog ugovora da će se vratiti novac. Naime, upravo takva obveza proizlazi iz odredbe čl. 3. predmetnog ugovora, odnosno čl. 3. Dodatka br. 1. tom ugovoru. S druge pak strane, žalbene pak tvrdnje tuženika da je u konkretnom slučaju bila riječ o prividnom ugovoru iz čl. 66. Zakona o obveznim odnosima predstavlja novu činjeničnu tvrdnju, odnosno tuženik tek sada u žalbi ističe prigovor prividnosti predmetnog ugovora o kreditu koji ne bi imao učinke među ugovornim stranama, međutim ti žalbeni navodi u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP, kao nedopušteni, nisu niti cijenjeni.

Kako tuženik tijekom postupka nije niti predlagao dokaze na okolnost prividnosti ugovora kako to tvrdi žalitelj, a na ročištu 24. rujna 2014. tuženik je predložio da se rasprava zaključi i da se donese odluka na temelju stanja spisa iz čega bi proizlazilo da je tuženik odustao od predloženih dokaznih prijedloga, to žalbeni navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem predloženih svjedoka od strane tuženika, čime sadržajno upire na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, nisu osnovani.

Stoga, kraj pravilno utvrđenih činjenica, da trgovačko društvo koje je sklopilo ugovor o zajmu sa tužiteljem nije zajam vratilo, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 96. st. 1., čl. 94. i čl. 95. ZTD, kada je tuženika kao člana tog društva obvezao na isplatu iznosa od 60.038,66 Eur, pri čemu je pravilno utvrdio da taj iznos predstavlja protuvrijednost pozajmljenog iznosa od 826.150,00 ATS, jer je austrijski šiling zamijenjen eurom po tečaju 1 Euro = 13,7603 ATS.

Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom I. ove presude.

U odnosu na žalbu tužitelja

Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 41.762,50 kn, dok tužitelju nije priznat trošak preko dosuđenog iznosa, a kako je to zatraženo troškovnikom tužitelja od 24.9.2014. sa obrazloženjem da su tužitelju priznati troškovi zastupanja samo nakon donošenja prvostupanjske presude P-9475/98 do 27. travnja 2007. iz razloga što su tužitelju troškovi koji su nastali prije te presude priznati upravo tom pravomoćnom presudom.

Osnovano međutim žalitelj u tom dijelu osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi o parničnim troškovima već bilo pravomoćno odlučeno u odnosu na tuženika Z. N.. Naime, o parničnim troškovima pravomoćnom presudom P-9475/98 od 27. travnja 2007.odlučeno je samo u odnosu na tuženika S. P., kao jednog od dužnika solidarne obveze, ali ne i u odnosu na tuženika Z. N., kao drugog dužnika solidarne obveze. Kako su oba tuženika solidarno odgovorna za isplatu utuženog iznosa, tako su obojica solidarno odgovorni i za isplatu parničnih troškova.

Stoga je u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno, pa je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP presudu u pogledu odluke o parničnom trošku valjalo preinačiti kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Tužitelju su dakle, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP priznati troškovi koji su mu priznati po pravomoćnoj presudi P-9475/98 od 27. travnja 2007. u odnosu na tuženika S. P. i to za sastav tužbe u visini od 474 boda prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12 – dalje: OT), pristup na ročišta 30.6.1999., 12.9.2001., 8.11.2001., 3.10.2002., 2.3.2004. svako pod 237 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. OT, pristup na ročište 16.3.2000., 14.5.2002., 13.11.2002., 1.7.2004. svako po 474 boda prema Tbr. 9. toč. 1. OT, pristup na ročište 5.7.006. u visini 250 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. OT, pristup na ročišta 2.6.2005., 18.10.2006., 21.2.2007., 12.4.2007 svako u visini od 500 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT, trošak sastava podnesaka od 21.7.1999., 23.9.2002., 24.6.2003. svaki po 10 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT, te sastav podnesaka od 29.1.2001., 10.5.2002. po 474 boda prema Tbr. 8. toč. 1. OT, odnosno ukupno 6783 bodova, odnosno 67.830,00 kn što uvećano za 22% PDV koja stopa je bila na snazi u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, iznosi 84.787,50 kn. Tužitelju je priznat i trošak sudskog dostavljača u iznosu od 218,78 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 9.760,00 kn i presudu u iznosu od 4.740,00 kn što ukupno iznosi 97.471,38 kn.

U Zagrebu 10. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.