Gžnš-44/2014-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžnš-44/2014-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marka Pribisalić, kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz S., S., zastupan po punomoćnicima D. S. i I. M., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Š., protiv tuženih 1. B. B. pok. J. iz S., S. i 2. R. M. rođene B., žene I., iz R., S., zastupani po punomoćnici D. T. K., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sinju, broj P-79/11 od 1. ožujka 2013., u sjednici održanoj 11. ožujka 2015.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sinju, broj P-79/11 od 1. ožujka 2013.

Tuženicima se ne dosuđuje trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužni su tuženici solidarno isplatiti tužitelju iznos od 71.334,86 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od momenta utuženja pa sve do konačne isplate kao i naknadit mu parnični trošak, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe" (točka I. izreke).

Odlukom o trošku postupka naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 39.650,00 kuna.

Rješenjem Općinskog suda u Sinju, broj P-79/11 odbijen je prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja troškova postupka.

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno, prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, pa se predlaže žalbu istog odbiti.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade štetu u iznosu od 71.334,86 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju, koju da trpi kao vlasnik i direktor tvrtke u Njemačkoj, koja tvrtka da je dobila ponudu za posao u vrijednosti koja odgovara utuženom iznosu, a da nije pristupio sklapanju ugovora temeljem te ponude jer da je dana 5. svibnja 2004. došao na raspravu kod Općinskog suda u Sinju u predmetu V P-30/04 koji je okončan u njegovu korist.

Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da radi u Njemačkoj još od 1984. godine i da je bio direktor građevinske tvrtke T. Gmbh u kojoj je imao i dionice koje je izgubio kao i radno mjesto zbog gubitka posla. Posao da je izgubio jer je morao doputovati iz Njemačke radi pristupa na ročište za dan 5. svibnja 2004. u predmetu V P-30/04, pa se u Njemačku vratio par dana nakon ročišta. Kada se vratio u Njemačku glavni izvođač radova kod kojeg je njegova firma bila podizvođač da mu je rekao da je morao posao dati drugoj firmi jer on nije bio prisutan 5. svibnja 2004. kada je kao podizvođač trebao potpisati ugovor, a njegova firma da bi pod pretpostavkom da nije izgubila taj posao ostvarila dobit od 75.000,00 EUR-a,

- da je M. Č., kao tuženik u postupku V P-30/04 bio prisutan na ročištu 5. svibnja 2004. na kojem ročištu se nije trebao izvoditi dokaz njegovim saslušanjem u svojstvu stranke, pa nije ni bilo nužno neophodno da on osobno bude prisutan raspravi,

- da tijekom trajanja tog postupka M. Č. nije obavijestio sud da se nalazi u Njemačkoj.

- da ne postoji uzročna veza između štete i štetne radnje, odnosno radnje tuženih, niti protupravnost u postupanju tuženih,

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tuženici nisu odgovorni tužitelju za štetu, jer nisu postupali protupravno, a za odluku u ovoj pravnoj stvari nije od značaja dokumentaciju koja se odnosi na tvrtku tužitelja i status tužitelja u istoj pa tako ni spis tog suda IIIR1-31/01 koji se odnosi na uređenje međa između nekretnina predlagatelja Grada S. i protustranaka K. B., B. B. i R. M., slijedom čega je bilo suvišno izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka U. L. kojeg je tužitelj predložio na okolnosti izuzimanja tužitelja i njegove tvrtke, te angažiranje drugog podizvođača za obavljanje poslova koje je tužitelj obavljao do spornog dana 5. svibnja 2004., jer ne postoji uzročna veza između štete i štetne radnje niti protupravnosti u postupanju tuženih, pa je tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11) valjalo odbiti.

Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri tom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

U smislu odredbe članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud po svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Sukladno citiranoj odredbi iz članka 8. ZPP-a napomenuti je da sud nije vezan nikakvih formalnim, zakonskim pravilima prilikom ocjene dokaza. Jedini kriterij za utvrđivanje vjerodostojnosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage jest uvjerenje suca. Međutim, sud je dužan da savjesno i brižljivo ocjeni svaki dokaz pojedinačno i usporediti ga s drugim dokazima te ga ocijeniti jeli proturječi drugim dokazima ili se u bitnim točkama s njim podudara. Sud će nadalje usporediti dokaze i sa rezultatima cjelokupnog postupka i na temelju takve ocjene dokaza izraditi svoje uvjerenje po tome jeli neka činjenica postoji ili ne postoji.

U ovom postupku sud je pregledao isprave i izveo predložene dokaze pa je na temelju provedenih dokaza detaljno obrazložio svoj stav a sve u smislu odredbe članka 8. ZPP-a da u konkretnom slučaju sve da je i tužitelj pretrpio štetu zbog nesklapanja ugovora jer je prisustvovao raspravi kod Općinskog suda u Sinju dana 5. svibnja 2004. u predmetu V P- 30/04 ne postoji uzročna veza između te štete i štetne radnje, odnosno radnje tuženih, niti protupravnost u postupanju tuženih, a osim toga nije bilo ni nužno da isti prisustvuje raspravi jer se na tom ročištu nije trebao izvesti dokaz njegovim saslušanjem, koja utvrđenja i ocjene prihvaća i ovaj žalbeni sud, pa se stoga ne prihvaćaju žalbeni navodi tužitelja da sud nije utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

Pri tom je za napomenuti da je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako okolnosti na koje su predložene jesu utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora.

Nadalje osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tužitelj se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena bila neuvjerljiva, nelogičan i neusklađena s pribavljenim i neizvedivim dokazima. Sudska ocjena dokaza, koju je činio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske odluke i izvedenih dokaza

Iz iznesenih razloga, kako činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća u potpunosti ovaj žalbeni sud, primjenom odredaba članka 375. stavka 5. ZPP-a, izostavlja se daljnje posebno obrazloženje kao suvišno.

Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja nije priznat tuženicima sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a jer nije bio nužan za vođenje ove parnice.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP- a, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 11. ožujka 2015.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac