Croatian Supreme Court dismisses appeal in property dispute where claim value falls below statutory threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because the disputed property value did not meet the statutory minimum for review. Although the total case value exceeded the threshold, the court determined the appellant's specific claim was only worth a fraction of that amount due to subjective cumulation. Consequently, the appeal was rejected under Article 382 and 392 of the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. ZPP: In property disputes involving monetary claims or delivery of things, an appeal is inadmissible if the value of the contested part of the final judgment does not exceed the statutory threshold, calculated separately for each plaintiff in cases of subjective cumulation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-426/1997-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz S., i L. T. iz S., koje zastupa J. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika L. T. pok. A. iz M., kojeg zastupa A. B., odvjetnik iz T., J. Š. iz M., M. M. iz S., F. R. iz Z., po punomoćniku E. B. iz S., i Z. B. iz Lj. po punomoćniku D. B. iz S., radi izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužitelja L. T. protiv pravomoćne presude Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Splitu br. Gž-2580/91 od 29. XI. 1991., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru br. P-26/88 od 12. srpnja 1990., u sjednici održanoj dana 1. ožujka 2000.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja L.T. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev tužitelja A.T. u cijelosti i djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja L.T. za izdavanje isprave za uknjižbu nekretnina u zemljišne knjige, te je odbijen dio zahtjeva L.T. i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja L.T. kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja i u odluci o troškovima postupka.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj L.T. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da se presuda ukine.
U odgovoru na reviziju tuženica F.R. pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.
Ostali tuženici nisu odgovorili na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije dopuštena.
Temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 50.000 tadašnjih dinara a u vrijeme podignuća tužbe.
Tužitelji A.T. i L.T. u tužbi su naznačili vrijednost predmeta spora u iznosu od 51.000 tadašnjih dinara i taj iznos dijeli se između tužitelja, jer se radi o subjektivnoj kumulaciji na strani tužitelja, kod koje se kod ocjenjivanja vrijednosti predmeta spora odvojeno uzima zahtjev svakog tužitelja. To znači, da je vrijednost predmeta spora za zahtjev tužitelja L.T. iznos od 2.550 tadašnjih dinara, a kako bi revizija bila dopuštena samo kada bi ta vrijednost prelazila iznos od 50.000 tadašnjih dinara, to je revizija nedopuštena.
Dakle, reviziju tužitelja L.T. valjalo je odbaciti kao nedopuštenu a temeljem odredbe čl. 392. ZPP.
U Zagrebu, 1. ožujka 2000.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.