Rev-3745/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3745/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića, Davorke Lukanović- Ivanišević i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. O. iz K. L., S., zastupane po punomoćnici J. Đ.., dipl. pravnici zaposlenoj u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, Povjereništvo Županije splitsko-dalmatinske, Split, protiv tuženika D. d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u

Splitu

broj:

Gž-57/99

od

05. veljače 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1777/96 od 11. studenog 1998. godine, u sjednici održanoj dana 13. studenog 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužiteljici na ime otpremnine isplati iznos od 6.448,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. lipnja 1996. godine do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, dok je rješenjem utvrđeno da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva u odnosu na isplatu plaće za ožujak, travanj i svibanj mjesec 1996. godine. Ujedno je istim rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik. Prema sadržaju revizije može se razabrati da se tuženik poziva na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijane presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po služenoj dužnosti, a nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu otpremnine nakon što joj je tuženik kao svojoj radnici otkazao ugovor o radu zbog gospodarsko-tehničkih i organizacijskih razloga.

Sudovi nižeg stupnja utvrdili su i raspravili sve pravno relevantne činjenice i okolnosti o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i pravilna primjena materijalnog prava.

Stoga nije u pravu revident kad tvrdi da su pobijane presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja prihvatio utvrđenja da je tužiteljica radila kod tuženika kao njegov radnik 18 godina, da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog gospodarskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) i da je prosječna plaća tužiteljice za posljednja tri mjeseca prije nego što joj je prestao radni odnos temeljem otkaza iznosila 716,50 kn.

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, a posebno postojanja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog gospodarskih razloga, a koji nisu bili uvjetovani ponašanjem radnika, nema osnova za zaključak da bi između tužiteljice i tuženika došlo do sporazumnog raskida radnog odnosa, kako to ističe tuženik tijekom postupka i u reviziji. Zbog navedenog, razlozi koji su tuženika motivirali da otkaže ugovor o radu tužiteljici, a izvan onih temeljem kojih je taj ugovor o radu tužiteljici otkazan, te razlozi koji su tužiteljicu motivirali na prihvaćanje ovog otkaza, nisu odlučni za ovo presuđenje.

U smislu odredbe čl. 118. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95 i 65/95) tužiteljici stoga pripada pravo na isplatu zatražene otpremnine, kako su to pravilno zaključili nižastupanjski sudovi.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 13. studenog 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.