Revr-107/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 107/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Gordane Jalšovečki i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. H. iz D., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva V.&P. u Z., protiv tuženice Opće bolnice D., iz D., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik Zajedničkog odvjetničkog ureda M. V. i M. K. u D., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, utvrđenja da radni odnos nije prestao i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-1185/10 od 22. srpnja 2010. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku br. P-130/10-13 od 4. ožujka 2010., u sjednici održanoj 12. travnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-1185/10 od 22. srpnja 2010. odbija se kao neosnovana,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-1185/10 od 22. srpnja 2010. odbacuje se kao nedopuštena.

Tužiteljici se ne dosuđuje naknada troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2009. sklopljen između stranaka, - u toč. II. izreke utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2009. nije prestao, - u toč. III. naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na rad kod tuženika, - u toč. IV. izreke prihvaća se privremena mjera koja glasi:

„I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja I. H. iz D., određuje se privremena mjera privremenog vraćanja predlagatelja osiguranja I. H. iz D., …: dr. med. MBG: … na rad kod protivnika osiguranja Opće bolnice D. sa sjedištem u D., …, s obvezom protivnika osiguranja plaćati predlagatelju osiguranja naknadu za obavljeni rad za vrijeme radnog spora koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku, i to u visini ne nižoj od mjesečne plaće koju je predlagatelj osiguranja imao kod protivnika osiguranja temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01. travnja 2009.

II. Privremena mjera određene ovim rješenjem o osiguranju trajat će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojeg je pokrenuo predlagatelj osiguranja kao tužitelj pred Općinskim sudom u Dubrovniku protiv protivnika osiguranja Opće bolnice D. sa sjedištem u D., …, s obvezom protivnika osiguranja plaćati predlagatelju osiguranja naknadu za obavljeni rad za vrijeme spora, kao tuženika.“, - u toč. V. izreke tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.765,00 kn.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači uz naknadu troškova revizije.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila osnovanost revizijskih navoda i predložila da se revizija ne usvoji, te je popisala troškove odgovora na reviziju.

Revizija djelomično nije osnovana a djelomično nije dopuštena.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica s tuženicom sklopila ugovor o radu 7. siječnja 2009. na određeno vrijeme do 6. travnja 2009. radi obavljanja poslova liječnika u Službi za kirurgiju i traumatologiju,

- da je 1. travnja 2009. tužiteljica s tuženicom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova liječnika specijalizanta iz opće kirurgije u Službi za kirurgiju i traumatologiju,

- da je ugovorom o radu od 1. travnja 2009. ugovoren i probni rad u trajanju od šest mjeseci,

- da je Odlukom od 30. rujna 2009. tuženica otkazala tužiteljici ugovor o radu zbog nepovoljne ocjene probnog roka, jer da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, uz otkazni rok od četrnaest dana.

Uzevši u obzir da je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja određeno da probni rad ne može trajati duže od tri mjeseca, nižestupanjski sudovi zaključuju da je taj Kolektivni ugovor povoljniji za radnika u odnosu na Zakon o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 – dalje u tekstu: ZR) i Pravilnik o radu tuženice, nižestupanjski sudovi su odlučili da je predmetni otkaz ugovora o radu nedopušten, te su prihvatili tužbeni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 23. st. 2. ZR probni rad ne smije trajati duže od šest mjeseci.

Odredbom čl. 14. st. 2. podstav 4. Pravilnika o radu tuženice od 1. lipnja 2004. propisano je da probni rad može trajati najviše šest mjeseci za radna mjesta I. vrste za koje je opći uvjet visoka stručna sprema.

Nije sporno u ovom slučaju da je za radno mjesto tužiteljice opći uvjet visoka stručna sprema.

Odredbom čl. 24. st. 2. podstav 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 8. prosinca 2004. što su ga sklopili Vlada Republike Hrvatske i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara, Sindikat zdravstva, socijalne zaštite i mirovinsko-invalidskog osiguranja Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, određeno je da probni rad može trajati najduže tri mjeseca za radna mjesta II. vrste za koje je opći uvjet viša stručna sprema i za radna mjesta I. vrste za koja je opći uvjet visoka stručna sprema.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je za radnika povoljnija ona odredba koja određuje probni rad u kraćem trajanju.

U smislu odredbe čl. 7. a. ZR – ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

U predmetnom slučaju za tužiteljicu je najpovoljnija odredba čl. 24. st. 2. podstav 2. navedenog Kolektivnog ugovora, kojom se probni rad za radno mjesto visoke stručne spreme ograničuje na tri mjeseca.

S obzirom da je u ovom slučaju probni rad ugovoren protivno odredbi čl. 24. st. 2. podstav 2. navedenog Kolektivnog ugovora, nedopušteni je otkaz ugovora o radu tužiteljice zbog neuspjeha probnog rada.

Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZR – ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naredit će se vraćanje radnika na posao. Suprotno tvrdnji revidentice tužiteljica je dostavila prvostupanjskom sudu navedeni Kolektivni ugovor i Pravilnik tuženika o radu.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP), valjalo je reviziju protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08 – dalje u tekstu: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tuženica u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Stoga revizija tužiteljice u dijelu kojim se pobija drugostupanjsko rješenje nije dopušteno, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 12. travnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.