Rev-1241/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1241/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Miroslave Vekić, Gordane Matasić- Špoljarić i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Državno pravobraniteljstvo Županije primorsko-goranske Rijeka (sada Državno odvjetništvo Županije primorsko-goranske Rijeka), protiv tuženika 1/ G. R., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetnici iz R. i 2/ I. B. iz R., radi utvrđenja ništavosti aneksa ugovora, rješavajući reviziju I- tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 22. prosinca 1999. godine, br. Gž 901/98-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 3. veljače 1998. godine, br. P 1474/97-10, u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija I-tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Državnog pravobraniteljstva Županije primorsko-goranske koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav aneks ugovoru br. 6090 od 10. veljače 1995. g. a sklopljen između prvotuženog Grada R. kao prodavatelja i drugotuženoga B.I. kao kupca."

II. Državno pravobraniteljstvo Županije p. dužno je naknaditi prvo tuženom Gradu R. parnični trošak u iznosu od 1.464,00 kn i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude."

Presudom suda drugog stupnja je presuđeno:

"Uvaženjem žalbe tužitelja p r e i n a č u j e se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1474/97-10 od 3. veljače 1998. godine i sudi:

Utvrđuje se da je ništav aneks ugovora broj 6090 od 10. 02. 1995. godine sklopljen između 1. tuženika Grada R. kao prodavatelja i 2. tuženika I.B. kao kupca."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude, I-tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, te tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom uz nadoknadu troškova postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena dana 14. kolovoza 1995. godine i tužitelj je označio vrijednost predmeta spora na podnesku od 18. prosinca 1996. godine sa iznosom od 3.100,00 kn (str. lista 11 spisa), a pobijana drugostupanjska presuda donesena je dana 22. prosinca 1999. godine.

Odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99, dalje: ZIDZPP), koji je stupio na pravnu snagu dana 6. studenog 1999. godine, propisano je da o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu ovoga zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Argumentum a contrario valja zaključiti da u predmetima u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu ZIDZPP iz 1999. godine, o dopuštenosti revizije treba odlučiti primjenom toga zakona.

Prema noveliranoj odredbi čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 100.000,00 kn.

Kako u ovom imovinskopravnom sporu vrijednost predmeta spora ne prelazi navednei iznos, to proizlazi da revizija nije dopuštena.

Stoga je reviziju I-tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.