I Kž-203/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 203/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. G. zbog kaznenog djela iz čl. 219. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 21. siječnja 2008. broj K-52/06, u sjednici održanoj dana 19. lipnja 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. M. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženiku za kazneno djelo pod toč. 1. izreke pobijane presude za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 219. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05; u nastavku: KZ) uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d. KZ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se za kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude prihvaća po prvostupanjskom sudu, temeljem čl. 173. st. 1. KZ, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, pa se opt. M. G. temeljem čl. 60. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 st. 1. i 2. toč. c. KZ osuđuje

(jedan) mjesec, u koju mu se temeljem čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 03. travnja 2006. do 26. travnja 2006., te od 13. prosinca 2007. do 21. siječnja 2008..

II. Žalba državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalba optuženika odbijaju se kao neosnovane i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu opt. M. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 219. st. 2. KZ za koju mu je uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, te zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od dva mjeseca. Primjenom čl. 60. st. 2. toč. c. KZ optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju mu je uračunato

I Kž 203/08-3

vrijeme provedeno u pritvoru od 03. travnja 2006. do 26. travnja 2006. i od 13. prosinca 2007. do 21. siječnja 2008. Temeljem čl. 80. KZ optuženiku su izrečene sigurnosne mjere oduzimanja predmeta, noža na preklop «skakavac», te opojne droge marihuane, dok je temeljem čl. 122. st. 4. ZKP oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se preinači izricanjem teže kazne.

Optuženik se žali po branitelju S. M., odvjetniku iz S., iz "svih žalbenih razloga", uz prijedlog da se pobijana presuda ukine odnosno da se preinači u odnosu na kazneno djelo pod toč. 1. izreke u pravnoj oznaci djela, te shodno tome i u odluci o kazni izricanjem blaže zatvorske kazne.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom mišljenju izjavio je da odustaje od dijela žalbe državnog odvjetnika i žalbenog osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se prihvati žalba državnog odvjetnika kojom pobija odluku o kaznenoj sankciji, a da se odbije žalba optuženika.

Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

Isticanjem u uvodnom dijelu žalbe "svih žalbenih razloga", optuženik ne precizira i pobliže ne označava u čemu bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu iz osnova iz kojih se pobija žalbama stranaka, te sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje pazi po službenoj dužnosti.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ne navodi koje odlučne činjenice nisu utvrđene već osporava zaključak prvostupanjskog suda o dokazanosti učina kaznenog djela pod razbojničke krađe iz toč. 1. izreke presude sa žalbenom tezom da je optuženik postupao u namjeri bijega od zaštitara, ostvarivši samo obilježja kaznenog djela krađe odnosno sitne krađe, pa je u presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo, dakle posredno je učinjena i povreda kaznenog zakona.

Suprotno stavu optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi su u potpunosti i pravilno utvrđene sve relevantne činjenice za zaključak da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela razbojničke krađe, a razloge koji su iznijeti glede postupanja optuženika poglavito u odnosu na uporabu noža skakavca i glede vrednovanja personalnih dokaza dostatni su, logični i uvjerljivi, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

I Kž 203/08-3

Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnim iskazivanje svjedoka L. M. i S. M., koji su suglasno iskazali da je optuženik otimajući se zaštitaru uporabio nož, držeći ga vidno u ruci, oštricom okrenutom prema zaštitaru L. M.. Iz ovog razloga opravdano se otklanja obrana optuženika koja se ponavlja i kao žalbena tvrdnja da optuženik nije koristio nož, da ga nije držao u ruci na vidljiv način i sa prijetećom nakanom prema L. M.. Žalitelj ni svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnosti utvrđenja suda prvog stupnja o ovoj odlučnoj činjenici, korištenja noža «skakavca» koji je nesporno bio u posjedu optuženika, jer je od njega i oduzet što uostalom niti žalitelj ne spori. Činjenica da se u trenutku svladavanja optuženika nož nalazio u njegovoj jakni ne čini dvojbenim zaključak iz pobijane presude da je taj isti nož optuženik koristio u cilju prijetnje prema zaštitaru L. M. kako bi mogao neometano napustiti prostor trgovačkog centra zadržavši prethodno otuđene predmete iz trgovine koju je netom napustio nakon što je prošao blagajnu.

Naime, svjedok S. M. iskazuje da je sjedio u neposrednoj blizini trgovine, uočio je naguravanje između zaštitara i optuženika kojeg ne poznaje. Ne znajući povod naguravanju, uočio je nož u desnoj ruci optuženika i premda nije vidio trenutak kada i odakle je izvadio nož, opisao je da je nož bio u ruci optuženika koja je bila spuštena «prema boku i povučena malo prema nazad», a sasvim je siguran da se radilo o oštrici noža, a ne o mobitelu kako pokušava opetovano u žalbi kao i prethodno u obrani tvrditi optuženik. Ovaj je svjedok precizno opisao da optuženik nije nožem zamahivao prema zaštitaru s kojim se naguravao, već ga je upozoravao da ga pusti i da se makne od njega. Suglasno iskazuje svjedok L. M., koji je po prirodi stvari svakako bio fiksiran na ponašanje optuženika, detaljno opisuje optuženikovo upozorenje "pazi nož" kako bi mu svjedok oslobodio prolaz i u tom trenutku uočava da optuženik ima nož, o čemu je glasno upozorio nazočne, što je i bilo razlogom da se nitko nije htio umiješati i pomoći mu savladati optuženika. Konačno uvjerljivo je iskazivanje svjedoka L. M. da se i malo ustrašio zbog činjenice da je optuženik imao nož u ruci, a njegov je opis položaja držanja noža suglasan iskazu svjedoka S. M.. Kako svjedoci T. M. i D. D. nisu imali neposrednih saznanja o ovom dijelu događanja, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o vjerodostojnom iskazivanju svjedoka L. M. i S. M., shodno tome je ispravan zaključak iz pobijane presude da je optuženik nožem kojeg je držao u ruci prijetio zaštitaru L. M. kako bi ukradene stvari zadržao za sebe i udaljio se s njima.

Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo utvrdivši i ocijenivši da je djelatnost optuženika trebalo pravno označiti kao kazneno djelo razbojničke krađe u kvalificiranom obliku iz čl. 219. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ, pa nije učinjena povreda kaznenog zakona na koju posredno upire žalitelj. Neutemeljen je i žalbeni prigovor da je na djelatnost optuženika iz toč. 2. izreke presude trebalo primijeniti odredbu čl. 28. KZ tj. da se radi o beznačajnom djelu obzirom na cjelokupno postupanje optuženika, njegovu osobnost odnosno prethodno učinjeno kazneno djelo razbojničke krađe.

Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik upire na nedostatak štetnih posljedica, neosuđivanost i korektno vladanje pred sudom.

Državni odvjetnik ističe da se nije moglo cijeniti olakotnim neosuđivanost optuženika, jer je on osuđen presudom Općinskog suda u Splitu od 25. rujna 2006. godine zbog kaznenog

I Kž 203/08-3

djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, sa primijenjenom uvjetnom osudom i vremenom provjeravanja od dvije godine, ukazujući na primjenu čl. 69. st. 3. i 6. KZ, odnosno na nemogućnost primjene odredaba o ublažavanju kazne zatvora.

Razmotrivši ovako suprotstavljene navode žalitelja ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi u potpunosti i pravilno utvrđene sve relevantne činjenice o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, ali je u pravu optuženik da nisu pravilno vrednovane.

Premda je optuženik aktualno pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela počinjenog 2001. godine, tempore criminis je neosuđivana osoba i u vrijeme izricanja prvostupanjske presude bez osnova za primjenu čl. 69. st. 3. KZ, a imajući na umu mladost optuženika, korektno držanje pred sudom, ispriku zaštitaru i ostalima zbog svojeg ponašanja, time izraženu kritičnost o terećenim radnjama i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuje se primjerenim ukupnost olakotnih okolnosti ocijeniti osobito lakima, poglavito zbog izostanka štetnih posljedica. Neutemeljeno državni odvjetnik smatra da su štetne posljedice spriječene intervencijom nazočnih građana, obzirom da svjedoci suglasno navode da optuženik nožem nije poduzimao nikakvu aktivnu radnju.

Cijeneći tako po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne okolnosti uz nedostatak otegotnih, po ocjeni ovog suda drugog stupnja kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena je stupnju krivnje te težini i pogibeljnosti djela iz toč. 1. izreke presude, a prihvaćanjem utvrđene kazne zatvora u trajanju od dva mjeseca za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec ostvarit će se svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

Kako je odluka o sigurnosnim mjerama oduzimanja predmeta utemeljena na zakonu, slijedom prethodno iznesenog, trebalo je temeljem čl. 390. toč. 1. i čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. lipnja 2008.

ar:

Predsjednica vijeća:

Zapisnič

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.