P-359/2012-21 · Općinski sud u Vinkovcima

4-P-359/12-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA

Vinkovci, Trg B.J. Šokčevića 17

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u ime Republike Hrvatske u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. I. iz R. zastupan po punomoćnicima S. Z. i N. B. odvj. iz V., protiv tuženika O. G. d.o.o. S. zastupan po punomoćniku H. B. odvj. iz V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne i usmene rasprave održane dana 22.studenog 2012.g. u nazočnosti tužitelja osobno , punomoćnika tužitelja N. B. odvj. iz V., direktora i zz tuženika M.E. osobno i punomoćnika tuženika H.B. odvj. iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu održanom dana 30.studenog 2012.g. u odsutnosti stranaka,

p r e s u d i o j e

Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu tuženika O. G. d.o.o. S. OIB … koji je Odlukom o otkazu Ugovora o radu od 20.veljače 2012.g. zbog gospodarskih razloga otkazao tužitelju S. I. iz R., OIB…, Ugovor o radu zaključen 01.lipnja 2006.g., te da radni odnos tužitelju nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove radnog mjesta radnika u govedarstvu na farmi muznih krava u I., kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 Kn – sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza.

U tužbi navodi da je bio u radnom odnosu u PZ O. S, na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu radnika u govedarstvu na farmi muznih krava u I., temeljem Ugovora o radu od 01.06.2006.g. do 13.05.2008.g. kada mu je temeljem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10.05.2008.g. poslodavac PZ O. S. izvanredno otkazao Ugovor o radu. Tužitelj je protiv navedene Odluke pokrenuo radni spor, a pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima br. 4-P-993/08-27 od 30.03.2010.g. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru, utvrđeno je da je otkaz nedopušten, te je naloženo PZ O. da vrati tužitelja na poslove radnog mjesta radnika u govedarstvu na farmi muznih krava u I.

Tužitelj dalje navodi kako PZ O. nije vratila tužitelja na posao sukladno spomenutim presudama, tako da je tužitelj morao pokrenuti pred Općinskim sudom u Đakovu ovršni postupak radi vraćanja na rad u kojem je donijeto rješenje o ovrsi br. Ovr-840/11. Dana 07.02.2012.g. tuženik, kao navodni pravni slijednik PZ O. na kojeg je temeljem Ugovora o prijenosa gospodarske cjeline od 02.01.2011.g. izvršen prijenos tužiteljevog Ugovora o radu, pozvao je tužitelja da se dana 13.02.2012.g. javi na rad na farmu muznih krava u I., što je tužitelj i učinio. Međutim, tom prilikom tuženik mu nije omogućio obavljanje nikakvih poslova, a posebno ne poslova radnog mjesta na koje ga je bio dužan vratiti, već je dana 20.02.2012.g. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu kojom je redovito, zbog gospodarskih razloga otkazao tužitelju Ugovor o radu od 01.06.2006.g. uz priznavanje prava na otkazni rok od 2 mjeseca, prava na otpremninu u iznosu od 13.533,33 Kn, uz priznavanje prava na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju od 6 dana.

Navedenu Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelj je primio dana 22.02.2012.g. te je dana 24.02.2012.g. protiv iste izjavio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao. Tužitelj smatra kako je otkaz Ugovora o radu tuženika nezakonit. Naime, prema odredbi čl. 107 Zakona o radu poslodavac može redovito otkazati Ugovor o radu samo ako za to ima opravdani razlog, a u ovom slučaju opravdani razlozi za otkaz Ugovora o radu ne postoje, niti ih je tuženik dokazao. Donošenje Odluke o otkazu tuženik obrazlaže navodima da je napravio tehnološka poboljšanja koja znače puno manje učešća fizičkog rada, što nije točno. Nadalje, sukladno odredbi čl. 107 st. 4 Zakona o radu poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, a sukladno st. 3 navedenog članka Zakona o radu pri odlučivanju poslovno i osobno uvjetovanom otkazu , poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Tužitelj smatra da je tuženik prekršio odredbu čl. 107 Zakona o radu, a osim toga tužitelju je otkazao Ugovor o radu odmah nakon vraćanja na rad u izvršenju pravomoćne sudske odluke, što jasno ukazuje na šikanozno postupanje tuženika prema tužitelju, kao i drugim radnicima koje je istovremeno u izvršenju pravomoćnih odluka vratio, a potom im istovremeno ponovno otkazao Ugovor o radu samo po drugoj osnovi.

Stoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se utvrditi da nije dopušten otkaz Ugovora o radu po Odluci tuženika od 20.02.2012.g. te da radni odnos tužitelju nije prestao uz obvezu tuženika da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta radnika u govedarstvu na farmi muznih krava u I., kao i da mu naknadi parnični trošak. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim navode tužitelja da je bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu radnika u govedarstvu, na farmi muznih krava u I., temeljem Ugovora o radu od 01.06.2006.g., a također čini nespornim da je tuženik postupio po pravomoćnoj odluci ovoga suda br. P-993/08.od 30.03.2010.g. , te pozvao tuženika da se vrati na rad na radno mjesto radnika u govedarstvu, uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa za razdoblje od 01.06.2008.g. do 12.02.2012.g.

Nadalje, tuženik čini nespornim navode tužbe da je svojom Odlukom od 20.02.2012.g. otkazao Ugovor o radu zbog gospodarskih razloga, no smatra da je takva odluka autonomno pravo tuženika kao poslodavca. Navodi kako tuženik nema potrebe za nekvalificiranom radnom snagom i kontinuirano čini napore da se učešće fizičkog rada smanji, radi postizanja produktivnosti i efikasnosti poslovanja.

Kako tuženik smatra da je u cijelosti postupio u skladu sa odredbom čl. 107 Zakona o radu to se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predlaže da sud tužitelja odbije sa tužbenim zahtjevom , te ga obveže na naknadu troškova postupka tuženiku.

U očitovanju na navode tuženika, tužitelj po punomoćniku ističe kako je tuženik samo formalno pozvao tužitelja na rad, međutim nije mu omogućio obavljanje poslova radnog mjesta radnika u govedarstvu, a niti mu je omogućio obavljanje drugih poslova njegovog radnog mjesta, već mu je nakon nekoliko dana ponovno otkazao Ugovor o radu. Na isti način tuženik je postupio ne samo prema tužitelju, nego i prema ostalim radnicima koje je morao u izvršenju presuda vratiti na posao, tako da je već iz toga vidljivo da se radi o šikanoznom ponašanju tuženika, te da razlozi otkazivanja nisu gospodarski razlozi, već isključivo ranije vođenje sudskog postupka protiv tuženika u kojem postupku su radnici uspjeli u sporu radi utvrđenja ranije odluke o otkazu nezakonitom. Prema odredbi čl. 109 Zakona o radu sudjelovanje u postupku protiv poslodavca ne može biti opravdani razlog za otkaz.

U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u priloženu presudu Općinskog suda u Vinkovcima br. P-993/08-27 od 30.03.2010.g., uvid u presudu Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1347/10-3 od 02.06.2011.g., uvid u prijedlog za ovrhu od 15.07.2011.g. radi vraćanja tužitelja na rad, uvid u odluku o otkazu Ugovora o radu od 20.02.2012.g., uvid u zahtjev za zaštitu prava podnesen od strane tužitelja od 24.02.2012.g. Također je izvršen uvid u presliku radne knjižice za tužitelja, uvid u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku za firmu B. d.o.o. I., uvid u priložene Ugovore o radu na određeno vrijeme sklopljene između tuženika O. G. d.o.o. kao poslodavca i radnika S. J. iz I. od 01.01.2012.g. kao i preslike prijava nadležnom zavodu i zavodu, kao Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tuženika kao poslodavca i I. V. iz Š… od 28.01.2011.g. uz preslike prijava nadležnim zavodu i zavodu, preslik Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen između tuženika kao poslodavca i K. S. od 01.01.2012.g., kao i ranije ugovore o radu na određeno vrijeme sa imenovanom K. S., Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tuženika kao poslodavca i Ž. A. kao radnika od 01.01.2012.g. kao i ranije sklopljeni Ugovor o radu na određeno vrijeme između istih (Ugovori iz 2012.g.). Također je izvršen Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tuženika kao poslodavca i N. B. iz V. od 01.01.2012.g., kao i ranije sklopljeni Ugovor o radu na određeno vrijeme između istih (sklopljen u 2011.g.), uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tuženika kao poslodavca i radnika P. od 01.01.2012.g. kao i ranije sklopljeni Ugovor o radu na određeno vrijeme između istih iz 2011.g., kao i Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tuženika i I. V. kao radnika od 28.01.2011.g.

Nadalje u svrhu dokaza izvršen je uvid u Odluku tuženika o racionalizaciji troškova poslovanja od 02.01.2012.g. kao i Odluke o utvrđivanju tehnološkog viška od 16.01.2012.g. i 17.02.2012.g., uvid u pribavljene podatke od nadležne službe zavoda, zavoda za spomenute radnike S. K. i dr. u svezi radno-pravnog statusa kod tuženika, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka K. I., B. I., S. T. i G. M., te saslušanje tužitelja i direktora i zz tuženika kao parničnih stranaka.

Na temelju provedenih dokaza i navoda parničnih stranaka sud je utvrdio slijedeće: Između stranaka je nesporno da je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu primjenom odredbe čl. 107 st. 1 toč. 1 Zakona o radu, Odlukom o otkazu Ugovora o radu od 20.02.2012.g. zbog gospodarskih razloga.

Protiv osporavane odluke o otkazu, tužitelj je pravovremeno izjavio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao. Tužitelj je potom podnio tužbu ovome sudu dana 15.03.2012.g. radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu.

U konkretnom slučaju između stranaka je sporno da li su bile ispunjene zakonske pretpostavke za otkazivanje Ugovora o radu temeljem članka 107 Zakona o radu (N.N. 149/09., 61/11-u nastavku teksta ZR) te da li je tuženik kao poslodavac postupio suprotno odredbi čl. 109 ZR.

Odredbom čl. 107 st. 1 ZR propisano je da poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema odredbi čl. 107 st. 3 ZR, pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Nadalje, sukladno odredbi čl. 107 st. 4 ZR poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

U predmetnom slučaju, kroz provedene dokaze ovaj sud je ocijenio da tuženik kao poslodavac nije ispoštovao odredbu čl. 107 ZR.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj bio kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, da je tuženik dana 13.02.2012.g. pozvao tužitelja da se javi na posao u izvršenju pravomoćne presude i rješenja o ovrsi, da bi potom dana 20.02.2012.g. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog gospodarskih razloga.

Donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu tuženik obrazlaže navodima da je napravio tehnološka poboljšanja koja znače puno manje učešća fizičkog rada, a Odluka je donijeta zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova, odnosno bitnog smanjenja opsega poslova na radnom mjestu tužitelja.

Donošenje Odluke o racionalizaciji troškova poslovanja od 02.01.2012.g. tuženik opravdava činjenicom kako je bilo nužno pristupiti racionalizaciji poslovanja i smanjenju broja radnika u govedarstvu, te da je u skladu sa navedenom Odlukom o racionalizaciji dana 17.02.2012.g. donio Odluku o utvrđivanju tehnološkog viška kojom je utvrđeno da je 6 radnika tehnološki višak, a među njima su 4 radnika koja su vodila sudski spor protiv tuženika. Međutim, iz dokumentacije koju je tuženik dostavio – Ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.01.2012.g. sklopljenih sa radnicima S. J., S. K., Ž. A., N. B. i P. D., utvrđeno je kako je tuženik neposredno prije donošenja Odluke o racionalizaciji poslovanja i smanjenju broja radnika u govedarstvu zaposlio nove radnike i to upravo na radnom mjestu radnika u govedarstvu zbog

povećanog obima posla kako je navedeno u Ugovorima. Istina, spomenuti radnici i u prethodnoj godini su imali Ugovor o radu na određeno vrijeme, tako da su ponovno sa danom 01.01.2012.g. sklopili Ugovor na određeno vrijeme.

Dakle, evidentno je kako tuženik upravo zbog povećanog obima posla zapošljava nove radnike koji imaju istu stručnu spremu kao i tužitelj i to na iste poslove na kojima je radio tužitelj.

Direktor i zz tuženika M. E. saslušan pred sudom na raspravi od 22.11.2012.g. izjavio je kako je u O. G. d.o.o. imao loše rezultate u 2011.g., no da je zadržana postojeća proizvodnja. Sud ne prihvaća iskaz direktora i tuženika jer je isti u suprotnosti sa priloženim dokazima, spomenutim Ugovorima o radu na određeno vrijeme sklopljenim sa drugim radnicima za poslove radnika u govedarstvu, a u kojim ugovorima je navedeno da se isti zapošljavaju zbog povećanja obima posla. Osim toga, tuženik nije dostavio nikakve materijalne pokazatelje kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju da je otkaz tužitelju dao zbog gospodarskih razloga, smanjenja obima posla uslijed loših rezultata poslovanja tuženika u 2011.g.

Kraj izloženog, proizlazi da tuženik nije opravdao razlog za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju, kada zbog povećanog obima posla zapošljava druge radnike, a kojim postupanjem je tuženik povrijedio odredbu čl. 107 st. 1 ZR.

Nadalje, iz svih dostavljenih Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenih sa naprijed nabrojanim radnicima vidljivo je da je tuženik sa navedenim radnicima koji su zaposleni na određeno vrijeme ugovorio mogućnost redovitog otkaza. Dakle, unatoč činjenici da su isti radnici zaposleni na određeno vrijeme, tuženik je mogao i morao ukoliko su postojali opravdani razlozi za otkazati Ugovore o radu, poštujući odredbu čl. 107 st. 3 ZR otkazati njima Ugovore o radu, a ne tužitelju. Naime, svi navedeni radnici bili su u radnom odnosu kod tuženika puno kraće vrijeme nego tužitelj. Tuženik je prilikom odlučivanja kojem će radniku otkazati Ugovor o radu zbog gospodarskih razloga morao voditi računa o radno- pravnom statusu (određeno ili neodređeno vrijeme, trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika). Donoseći Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju, tuženik je postupio protivno odredbi čl. 107 st. 3 ZR. Tuženik je u obrazloženju svoje Odluke o otkazu Ugovora o radu od 20.02.2012.g. naveo kako su pri donošenju Odluke uzeti u obzir trajanje radnog odnosa i socijalne prilike, te je s tim u vezi utvrđeno da radnik nema članova obitelji koje uzdržava.

Očigledno je kako je tuženik samo paušalno naveo ovu činjenicu, bez da je poštovao i utvrdio spomenute kriterije. Naime, tužitelj je u vrijeme donošenja Odluke o otkazu imao zakonsku obvezu uzdržavanja prema malodobnom djetetu starom 10 godina i nezaposlenoj supruzi.

Isto tako, iz dokumentacije koju je tuženik dostavio vidljivo je da su svi novozaposleni radnici NKV radnici, što također ukazuje na neosnovanost navoda tuženika kako nema potrebe za nekvalificiranom radnom snagom.

Stoga sud ne poklanja vjeru niti iskazu svjedokinje M. L. neposredno nadređene tužitelju, na radnom mjestu tehnologa, koja je na raspravi od 22.11.2012.g. iskazala da se tehnologija kod tuženika jako promijenila u proteklih 5 godina, za koje vrijeme tužitelj nije radio, jer je vodio sudski spor protiv tuženika. Ona je smatrala da tužitelj više nije dovoljno stručan na poslovima radnika u govedarstvu, pa je to bio glavni razlog što je dobio Odluku o otkazu kao tehnološki višak. Međutim, na pitanje od strane suca, svjedokinja je izjavila kako je za poslove radnika u govedarstvu potrebna samo završena osnovna škola i da te poslove i dalje obavljaju NKV radnici.

Očigledno je kako direktor i zz tuženika M. E. i svjedokinja M. L. nastoje u svojim iskazima opravdati donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju, zbog navodnog tehnološkog viška radnika u govedarstvu.

Nedvojbeno je od strane ovoga suda da su jedini radnici kao radnici u govedarstvu koji su utvrđeni viškom na farmi muznih krava u I. upravo tužitelj i njegovih troje kolega radnika koji su protiv tuženika vodili sudski spor radi utvrđenja nezakonitosti ranije Odluke o otkazu Ugovora o radu i koji su uspjeli u sudskom sporu, te je tuženik bio u obvezi vratiti ih na poslove njihovog ranijeg radnog mjesta, uz priznavanje svih pripadajućih prava iz radnog odnosa.

Prema odredbi čl. 109 st. 2 ZR spomenuto vođenje sudskog postupka ne može biti opravdani razlog za otkaz.

Kroz provedene dokaze saslušanjem svjedok K. I., B. I., S. T. i G. M. kao i tužitelja saslušanog u svojstvu stranke, a čije iskaze sud prihvaća kao istinite i bez međusobnih proturječnosti utvrđeno je kako je tuženik spomenute radnike pozvao da se jave na rad, obzirom da je morao postupiti po pravomoćnoj presudi i podnešenom prijedlogu za ovrhu, radi vraćanja istih na rad. U pozivu je bilo samo navedeno da se jave 13.02.2012.g. ujutro u 7,00 sati, bez drugih naznaka u pozivu.

Kako tužitelj nije imao radno odijelo i radnu obuću, koju je prema njegovom kazivanju ostavio kod tuženika kada je dobio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10.05.2008.g., to je tužitelj tog 13.02.2012.g. došao u patikama , trapericama i jakni. Tog dana i narednih dana, sve do 20.02.2012.g. kada je ponovno dobio Odluku o otkazu, ovaj put zbog poslovno uvjetovanih razloga, tužitelj i ostala 4 radnika po naređenju pretpostavljene M:

L. radili su na poslovima čišćenja snijega u krugu oko farme. Tužitelj i ostala 3 radnika morali su čistiti snijeg lopatama dok je radni stroj za čišćenje snijega stajao u krugu farme.

Svjedok S. T. izjavio je kako je radio samo taj prvi dan 13.02.2012.g., jer je odmah zaključio da se radi o šikanoznom postupanju tuženika, te nije želio nastaviti radni odnos kod istog.

U svom iskazu spomenuta svjedokinja M. L. također je izjavila kako je tog 13.02.2012.g. bila zima, temperatura minus 15 stupnjeva, i da je bilo neophodno potrebno očistiti snijeg u krugu farme i sa silaže. Kako nije imala gdje rasporediti tužitelja , kao ni ostale radnike koji su se javili na rad nakon pravomoćno okončanog sudskog postupka, to ih je rasporedila da čiste snijeg. Zbog zaleđenosti duže vremena snijeg nije bio čišćen, a ona je smatrala kako tužitelj i spomenuti radnici, iako su došli u patikama i bez radnih odijela, mogu čistiti snijeg i đubrište bez ikakvih problema.

U konkretnom slučaju, postojala je obveza tuženika da po pravomoćnoj presudi vrati tužitelja na poslove radnika u govedarstvu, no očigledno je kako tuženik uopće nije niti imao namjeru vratiti tužitelja na njegove poslove, a niti zadržati na tim poslovima, obzirom da je tužitelj radio do donošenja nove Odluke o otkazu samo 7 dana i to samo na poslovima čišćenja snijega, iako je bio osposobljen za sve poslove radnika u govedarstvu.

Svoje nepostupanje po pravomoćnoj i ovršnoj presudi (pravomoćna 02.06.2011.g.) i činjenicu da nije odmah primio tužitelja na rad, nego tek u ovršnom postupku, tuženik opravdava propustom svoga radnika dipl.pravnika D. K., koji tuženika uopće nije obavijestio da mora vratiti tužitelja na rad, zbog čega je navedeni radnik dobio otkaz Ugovora o radu, međutim ova činjenica je irelevantna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Činjenica je da je tuženik otkazao Ugovor o radu tužitelju odmah nakon vraćanja na rad, u izvršenju pravomoćne sudske odluke, a potom mu odmah, nakon 7 dana ponovno otkazao Ugovor o radi ali po drugoj osnovi. Tuženik je pri tome grubo povrijedio kako odredbu čl. 107 ZR tako i odredbu čl. 109 ZR.

Kraj svega naprijed izloženog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim te je o istome donijeta odluka kao u dispozitivu presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tužitelju je odobren parnični trošak u iznosu od ukupno 3.125,00 Kn. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: sastav zahtjeva za zaštitu prava = 50 bodova i trošak zastupanja u postupku pred sudom po punomoćniku odvjetniku u visini od 200 bodova (Tbr. 7 toč. 2 OT – paušalni trošak), što pomnoženo sa vrijednošću boda + 25% PDV-a iznosi 3.125,00 Kn.

U Vinkovcima, 30.studenog 2012.g.

S U D A C:

IVA GRAOVAC,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Vukovaru.

DOSTAVITI:

1./ ZOU S. Z. I N. B. V. – pun.tužitelja

2./ ODVJETNIK H. B. V. – pun.tuženika

Za točnost otpravka ovl.službenik

Anđelka Šimičić