Rev-2323/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2323/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja R. S. iz K., koga zastupa M. H., odvjetnik iz K., protiv tužene RO MIK B. T. iz K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 4. listopada 1990. br. Gž-1821/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 17. travnja 1990. br. P 230/90, u sjednici održanoj dana 13. veljače 1992,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Trošak odgovora na reviziju ne dosudjuje se.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Koprivnici br. P 230/90. od 17. travnja 1990. godine obvezana je tužena da plati tužitelju na ime naknade štete iznos od 28.000 dinara sa kamatama i troškovima postupka kako je pobliže to naznačeno u izreci te odluke.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Bjelovaru br. Gž- 1821/90. od 4. listopada 1990. godine, odbijanjem žalbe tužene, navedena je presuda potvrdjena.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu tuženi je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st.

1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53 iz 1991. godine - kao zakon Republike Hrvatske) i to odredjeno, samo zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, pa predlaže, da se obje

Rev2323/1991-2

nižestepene presude preinače i tužbeni zahtjev odbije. U reviziji se navodi, a sve u primjeni odredbe čl. 501. Zakona o obveznim odnosima (koji je sada preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 53 iz 1991. godine - kao zakon Republike Hrvatske), da je tuženi kao prodavalac izvršio popravak prodane stvari u razumnom roku.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostepeni je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužiocu nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se kao neosnovana odbije, a revidenta obveze na snašanje troškova revizijskog postupka.

Republički javni tužilac nije se izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tuženik, koji je reviziju izjavio jedino zbog pogrešne primjene materijalnog prava, indirektno ukazuje na ostvarenje bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku. Ta bitna povreda nije ostvarena. Naime, sudovi su, provevši sve raspoložive dokaze, pravilno utvrdili potrebne odlučne činjenice, time da one proizlaze iz rezultata raspravljanja. Ujedno valja konstatirati da u postupku nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku i to stoga što na tu bitnu povredu, kako to proizlazi iz odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužena je neizvršenjem svojih obaveza iz pravila o odgovornosti prodavaoca po garanciji za ispravno funkcioniranje prodane stvari prouzrokovao tužitelju štetu. Naime, prema odredbi čl. 502. Zakona o obveznim odnosima, kupac može zbog neispravnog funkcioniranja zahtijevati od prodavaoca odnosno od proizvodjača popravak ili zamjenu stvari u toku garancijskog roka, bez obzira na to kad se nedostatak u funkcioniranju pojavio. On ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio uslijed toga što je bio lišen upotrebe stvari od trenutka traženja popravka ili zamjene do njihova izvršenja.

Tužitelj je traktorsku prikolicu kupio 26. svibnja 1988. godine; neispravnost stvari pravovremeno je reklamirao; proizvodjač je u nekoliko navrata bezuspješno reagirao, naime, nedostatak nije otklonio; tehnički direktor prodavaoca je u medjuvremenu konstatirao neispravnost nosača kipera; da bi mu bilo saopćeno daje u proizvodnji, na izvjesnom broju prikolica, došlo do tehničke greške; te, daje na kraju, ali tek 5. lipnja 1989. godine, umjesto prodane stvari, bila predana stvar koja ispravno funkcionira. U tim okolnostima, pri čemu je nedvojbeno ostvarenje svih ostalih pretpostavki za pravilnu primjenu materijalnog prava (pa i odredbe čl. 501. Zakona o obveznim odnosima koju spominje revident),

Rev2323/1991-2

ispravno su sudovi zaključili da tuženi nije u razumnom roku i na odgovarajući način otklonio nedostatak prodane stvari.

Posebno se još ističe da je postojeći funkcionalni nedostatak jedini uzrok nastanka dosudjene štete, koju kupac, eventualno mogućim otklanjanjem nekog drugog nedostatka (guma), nije mogao ni izbjeći niti smanjiti.

Prema tome, pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren, pa je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

Trošak odgovora na reviziju nije dosudjen, jer ta parnična radnja u ovom slučaju nije bila potrebna.

U Zagrebu, 13. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.