Rev-2560/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2560/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta, Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja RO u osnivanju V. 2. iz V., koga zastupa M. P., odvjetnik u V., protiv tuženika M. i G. V., oboje iz V., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 8. ožujka 1990. br. Gž-243/90-2, kojom je preinačena presuda Općinskog.suda u Varaždinu od 14. lipnja 1988. br. P-1593/-88- 10, u sjednici održanoj dana 18. veljače 1992.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda- Okružnog suda u Varaždinu od 8. ožujka 1990. godine broj Gž- 243/90-2, i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud usvoji njegov otkaz stanarskog prava tuženicima, te da mu ovi predaju na slobodno raspolaganje sporni stan, kao i da mu naknade parnični trošak.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je prije spomenuti zahtjev tužitelja.

Sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja i tužbeni zahtjev usvojio.

Protiv presude suda drugog stupnja tuženici su izjavili reviziju, zbog bitne povrede.odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, ili da ukine presudu suda drugog stupnja i predmet vrati tom sudu na ponovno sudjenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Nije sporno da je tuženiku M. V. kao radniku RO V. iz V. dat na korištenje sporni stan, da je taj radni odnos raskinut 9. svibnja 1986. godine, nakon čega je tuženik zasnovao radni odnos s tužiteljem, takodjer nije sporno da je Radna organizacija V. na tužitelja prenijela pravo raspolaganja spornim stanom, te da je radni odnos izmedju tužitelja i tuženika M. V. prestao zbog izricanja mjere prestanka radnog odnosa.

Prema tome, tuženiku M. V. je dat sporni stan na korištenje kao radniku RO V. pa je ta radna organizacija bila ovlaštena u prekluzivnom roku predvidjenom, u stavku 2. čl. 102. Zakona o stambenim odnosima, ukoliko su ispunjene pretpostavke iz stavka i toga članka navedenog Zakona, otkazati tuženicima stanarsko pravo.

U konkretnom slučaju radni odnos te organizacije i tuženika je prestao, a da ta radna organizacija kao davalac stana na korištenje nije tuženicima otkazala stanarsko pravo, pa je u tome prekludirana.

Novi radni odnos koji je zasnovao, tuženik M. V. s tužiteljem,nije temelj davanja spornog stana na korištenje, pa prestankom tog odnosa zbog izricanja upravo takve mjere, tj. prestanka radnog odnosa, tužitelj ne stječe pravo da tuženiku M.

V. i njegovom bračnom drugu, dakle G. V., otkaže stanarsko pravo, temeljem odredbe stavka 1. i 2. čl. 102. Zakona o stambenim odnosima.

Činjenica što je na tužitelja prešlo pravo raspolaganja spornim stanom, nije stoga od odlučnog značaja.

Iz tih razloga nije pravilno pravno stajalište suda drugog stupnja koji upravo ovu činjenicu smatra odlučnom, stoga što je tužitelj pravni sljednik u pogledu stana davaoca stana na korištenje, tj. RO V. koja da tužitelju daje pravo na otkaz stanarskog prava tuženicima. Naprotiv, ispravno je pravno stajalište suda prvog stupnja koje je identično stajalištu ovog Vrhovnog suda.

Stoga je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je reviziju trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način kao što je navedeno u izreci ove presude (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991. godine).

U Zagrebu, 18. veljače 1992. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.