Revr-314/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 314/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić. članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Ž. G. iz G., zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. Š., vlasnika obrta Š., G., zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku u S., uz sudjelovanje umješača E. o. d.d., Z., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & partneri, Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-589/2010 od 9. prosinca 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Glini posl. br. P-7/08-109 od 17. prosinca 2009., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa 159.919,35 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno u točki 1 / I izreke, te radi isplate mjesečne rente u iznosu 2.701,4 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate (toč. 1/II), a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. 2.).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I) a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 12/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP je zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj sposoban za rad, odnosno da je umanjenje sposobnosti nebitno, u izravnoj protivnosti s nalazom vještaka.

Ispitujući nižestupanjske presude u odnosu na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ocjena je revizijskog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer su sudovi utvrdili, na temelju svih provedenih dokaza (iskaza tužitelja, tuženika i na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka) da je tužitelj bio radno sposoban, a tužiteljev ugovor o radu nije prestao zbog posljedica ozljede na radu, pa zbog toga ocjena tužiteljeve radne sposobnosti nije odlučna za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Predmet spora je naknada štete zbog izgubljene zarade od rujna 2003. do kolovoza 2009. u iznosu 159.919,35 kn i renta zbog izgubljene zarade u iznosu 2.701,44 kn mjesečno počevši od 15. listopada 2009. pa nadalje.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika koji je pretrpio povredu na radu,

- da se tužitelj nakon bolovanja zbog navedene povrede vratio na rad kod tuženika i nastavio raditi još šest mjeseci kada je samovoljno napustio posao pa je tuženik donio odluku od otkazu ugovora or adu 29. kolovoza 2009.,

- da je tužitelj nakon toga radio kod trgovačkih društava S. p. d.o.o. i P. d.o.o. a radni odnos mu je prestao istekom vremena ka koje su ti ugovori bili sklopljeni.

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj bio radno sposoban, iako smanjeno, i da zbog posljedica štetnog događaja nije izgubio zaradu, odnosno zbog tih posljedica kod njega nije došlo do nemogućnosti zaposlenja.

Prema odredbi čl. 102. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 64/95 - dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok je odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 59/96, 94/96 i 114/03-pročišćeni tekst) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

Naime, prema odredbi čl. 155. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005 i 41/08) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Tužitelj, dakle, kako je to naprijed navedeno, tužbom traži naknadu štete zbog izgubljene zarade, a prema odredbi čl. 189. st. 1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i naknadu izmakle koristi.

Međutim, s obzirom da je tužitelju radni odnos prestao na temelju odluke tuženika od 29. kolovoza 2003. jer je tužitelju otkazao ugovor o radu zato što je samovoljno napustio radno mjesto, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete zbog izgubljene zarade jer tužiteljev ugovor o radu kod tuženika nije prestao zbog posljedica ozljede na radu, a zbog tog razloga nisu tužitelju prestali niti ugovori o radu koje je nakon toga sklopio s novim poslodavcima, već su prestali istekom vremena na koje su bili sklopljeni.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. travnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.