Supreme Court dismisses extraordinary appeal as procedural issue lacks importance for uniform law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' extraordinary appeal against the second-instance judgment regarding a property donation contract. The defendants argued the appeal was necessary to ensure uniform application of law, but the court found the disputed issue concerned the second-instance court's power to re-evaluate evidence rather than a novel legal interpretation. Consequently, the court ruled that the appeal did not meet the strict criteria for extraordinary review under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 373. t. 2. ZPP; čl. 392.b st. 3. ZPP: An extraordinary appeal is inadmissible if the contested decision is based on the second-instance court's exercise of procedural powers to re-evaluate evidence, as such issues do not require uniform interpretation of law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Rev-114/12-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. iz K., koju zastupa punomoćnica mr. D. K., odvjetnica u L., protiv tuženika: 1. Đ. B. i 2. S. B., oboje iz K., S., koje zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u K., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gž - 2849/11-2 od 1. rujna 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj XII P - 330/08-13 od 25. studenoga 2008., u sjednici održanoj 22. siječnja 2014.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na proglašenje da je bez učinka prema tužiteljici Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 9. studenog 2006. između Đ. B., kao darovatelja i S. B., kao daroprimateljice, u dijelu koji je potreban za ispunjenje tražbine tužiteljice u iznosu od 4.279,51 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju poslovne banke u mjestu ispunjenja, na dan ispunjenja, sa pripadajućom zateznom kamatom od 16. studenog 1999. do isplate. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženicima iznos od 5.978,00 kuna.
Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen zahtjev tužiteljice, dok su odlukom o troškovima postupka tuženici obvezani naknaditi tužiteljici iznos od 8.555,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) su podnijeli tuženici zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidenata važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tuženici, pozivom na već zauzeta pravna shvaćanja ovog suda (Rev-1612/85 od 13. studenog 1985.), te nepodudarnost odluke drugostupanjskog suda s tim shvaćanjem, postavlja pitanje postupovnih ovlasti županijskog suda u ocjeni izvedenih dokaza pred prvostupanjskim sudom.
U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu cijeneći da je prvostupanjski sud u ocjeni pretpostavki iz odredbe čl. 67. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",broj 35/05, 41/08 i 125/11) iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljena presuda. Dakle drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 373. t. 2. ZPP- a. Osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni ove odredbe (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim shvaćanjem), dok se postavljeno pitanje odnosi na primjenu ove odredbe kod ocjene utvrđenja konkretnog činjeničnog stanja, o kakvom pitanju (u čemu se i očituje razlika u razlozima zbog kojih se može podnijeti redovna revizija od razloga zbog kojih se može podnijeti izvanredna revizija) se ne može uzeti da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, revizijski sud, shodno odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja, niti je ovlašten ispitivati (tražiti) kriju li se takva pitanja moguće u ostalim prigovorima tuženika na osporenu presudu. Takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila bi se granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.
Kada se tuženici pozivaju na zauzeto shvaćanje ovog suda iz 1985. godine, ipak valja reći da je u razdoblju nakon tog shvaćanja došlo do izmjene i dopune navedene postupovne normative. Naime, odredba čl. 373. ZPP-a izmijenjena je odredbom čl. 212. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. godine. S druge strane, odredbom čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) koja se primjenjuje na postupke u kojima je prvostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu ovog Zakona, dodan je čl. 373.a ZPP-a. Prema ovoj odredbi (čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 2. ZPP-a), drugostupanjski sud je ovlašten presudom preinačiti prvostupanjsku presudu i ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Prigodom donošenja ovakve odluke drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.
Slijedom izloženog, kako se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 22. siječnja 2014.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.