Revr-424/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-424/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz V., Otok H., zastupan po punomoćnicima Ž. M. i T. Š., odvjetnicima u S., protiv tuženika S. D. d.d. S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući reviziju tužitelja na presudu Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3305/01 od 08. veljače 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-749/97 od 18. lipnja 2001. godine, u sjednici održanoj dana 29. listopada 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja, koja je potvrđena presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tuženika br. 1613/97 od 28. siječnja 1997. godine nije dopušten, pa slijedom toga radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na posao na radno mjesto prodavača u prodajnoj jedinici br. 268.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 112.500,00 kn s osnova neisplaćene plaće za period od otkazivanja ugovora o radu pa do danas, skupa sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.500,00 kn od dospjelosti pa do isplate.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.580,00 kn, u roku od 8 dana."

Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tužitelj, pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da nižestupanjske odluke budu ukinute i predmet vraćen na ponovni postupak odnosno da iste budu preinačene na način da traženju tužitelja bude udovoljeno.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Revident ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz tih razloga se po odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija ne može izjaviti.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu tužitelju od 28. siječnja 1997. godine, te da mu nije ni prestao radni odnos kod tuženika i da ga tuženik rasporedi na radno mjesto prodavača u prodajnoj jedinici 268 i da ga obveže da mu isplati neisplaćene plaće u iznosu od 112.500,00 kn.

U tijeku postupka je utvrđeno po nižestupanjskim sudovima:

- da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto prodavača u prodajnoj jedinici br. 268 u Jelsi;

- da je tuženik odlukom br. 1613/97 od dana 28. siječnja 1997. godine otkazao ugovor o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, koja se sastoji u tome što je kod tužitelja na poslovima prodavača na prodajnom mjestu br. 268 u J. prouzročen manjak po tužitelju u iznosu od 2.096,59 kn;

- da se prema iskazu svjedoka K.Z., šefa Poslovnice S. krajem svake godine vrši godišnja inventura na svakom prodajnom mjestu, a nakon završene inventure dokumentacija o provedenoj inventuri predaje se obračunskoj službi, koja vrši obračun, a nakon toga i rekapitulaciju koju prepisuje šef Poslovnice .;

- da je obračun i rekapitulacija inventure bila završena dana 16. siječnja 1997. godine, pa je šef poslovnice obavijestio voditeljicu prodaje izvješćem od dana 16. siječnja 1997. godine o rezultatima provedene inventure;

- da je voditeljica prodaje odmah podnijela prijavu direktoru za komercijalne poslove, a isti je predložio dana 20. siječnja 1997. godine predsjedniku uprave tuženika donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju;

- da je tužitelj prije predmetnog otkaza bio upozoren na nepravilnosti u poslovanju;

- da je zaposleničko vijeće dalo suglasnost na prijedlog poslodavca za izvanredni otkaz ugovora o radu pod br. 1479/97 od 24. siječnja 1997. godine;

- da je tuženik poštivao rok od 15 dana u kojem roku je donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju;

- da sam tužitelj priznaje nastanak manjka na njegovom prodajnom mjestu u iznosu od 2.096,59 kn.

Objašnjenje tužitelja o načinu nastanka manjka, tj. da je mještanima davao štampu i cigarete na dug, a prije inventure nije inzistirao na vraćanju duga, iako je postojala zabrana davanja robe na dug, a osim toga da je primao manji broj štampe, a prikazivao više na inzistiranje Z.M. što je ovaj osporio, te da je na njegovom prodajnom mjestu dolazilo do provala, zapravo ukazuje na negativan odnos tužitelja prema njegovim radnim obvezama.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja primjenom na odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR), jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa skrivljenim manjkom u iznosu od 2.096,59 kn u prodajnoj jedinici br. 268, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Tuženik je otkaz ugovora o radu tužitelju donio u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se zasniva izvanredni otkaz, tj. u roku propisanom odredbom čl. 107. st. 2. ZR.

Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 29. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.