Rev-x-204/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 204/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja R.-19 d.o.o. R., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., iz R., protiv M. G. iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-1744/08-2 od 12. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-87/06-26 od 23. studenoga 2007., dana 29. siječnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos 1.088,64 kn s pripadajućim zateznim kamata. Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.372,50 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da sud treba razmotriti narav fiducijarnog prava vlasništva i obveze koje za prethodnog i potonjeg vlasnika iz toga proizlaze, a time i zabranjenih uglavaka iz ugovora o fiducijarnom prijenosu prava vlasništva, o čemu ovisi pasivna legitimacija tuženika u ovom sporu, kao i dužnosti vlasnika stanova da obavijesti upravitelja o promjeni prava vlasništva, kako upravitelj ne bi u zemljišnim knjigama trebao provjeravati je li fiducijarno vlasništvo prešlo u punopravno vlasništvo. Pored toga, sadržaj revizije svodi se na analizu činjenica i ocjenu provedenih dokaza, koja je različita od ocjene suda u pobijanoj presudi, čime je istaknut prigovor nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojih razloga se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP). Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno pobijanu drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (toč. 1. do 4.).

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojeg revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U slučaju da je u reviziji izostalo bilo koje od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos po osnovi doprinosa u zajedničkoj pričuvi zgrade u R., za razdoblje od siječnja do ožujka 2000. te od srpnja do rujna 2000..

Tužitelj je u reviziji postavio više pitanja koja se u suštini svode na pitanje tko je dužan plaćati pričuvu u slučaju prijenosa prava vlasništva radi osiguranja tražbine (fiducijant ili fiducijar), s tim u vezi potpitanje a, je li ništav ugovor o fiducijarnom prijenosu prava vlasništva kojim se isključuje od primjene odredba čl. 277. OZ i je li sud dužan o tome odlučiti kao o prethodnom pitanju (ovo tim više što je tužitelj ukazao na ništavost ugovora, a ako je ništav u obvezi plaćanja pričuve je tuženik), te b) je li vlasnik stana dužan obavijestiti upravitelja o promjeni vlasnika na stanu ili je upravitelj dužan istraživati postoje li promjene u odnosu na stanje upisano u zemljišnim knjigama.

Međutim, tužitelj se u reviziji glede navedenih pitanja nije određeno pozvao na pravna shvaćanja odnosno praksu drugostupanjskih sudova, izraženu u pojedinim predmetima, a koja su protivna shvaćanju zauzetom u pobijanoj odluci.

U ovom konkretnom slučaju tužitelj u reviziji u biti zahtjeva razjašnjenje odnosno tumačenje naravi fiducijarnog prava vlasništva.

Budući u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom predviđene kumulativne pretpostavke u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP (izraženih razloga zbog kojih smatra da je navedeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana), to revizija tužitelja nije dopuštena.

Obzirom na navedeno, sukladno shvaćanju ovoga suda, o postavljenom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu (pored toga drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode koji se ponavljaju u ovoj reviziji).

Zbog toga je valjalo temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 29. siječnja 2013.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.