I Kž-210/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 210/06-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. H. i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. Ž. H. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli broj K-40/05 od 23. prosinca 2005., u sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2007. godine u nazočnosti odvjetnika S. Š., kao zz branitelja opt. Ž. H., odvjetnika M. I.. iz P. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se opt. Ž. H., za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašen krivim, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, izriče kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se, temeljem čl. 63. Kaznenog zakona, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 31. ožujka do 2. travnja 2005. godine.

II. Odbija se žalba opt. Ž. H. kao neosnovana, i u pobijanom, a nepreinačenom, dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Puli proglasio krivim Ž. H. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (ZID KZ), a V. H. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ. Za ova kaznena djela sud je Ž. H. izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koje mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 31. ožujka do 2. travnja 2005. godine, a V. H. kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca,

I Kž 210/06-6

na koju mu je, temeljem čl. 67. KZ-a primijenio uvjetnu osudu, tako da je izvršenje izrečene kazne odgodio na rok od dvije godine, pod uvjetom da u tom roku ne počini novo kazneno djelo, istovremeno odlučujući da će se u slučaju opoziva ove uvjetne osude u kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 31. ožujka do 1. travnja 2005. godine.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a sud je Ž. H. oduzeo 67,61 g opojne droge heroin, a V. H. 3,96 g iste droge.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je obojicu optuženika obavezao da naknade trošak kaznenog postupka koji je točno naveden u pobijanoj presudi.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. Ž. H. i državni odvjetnik. Opt. H. podnio je žalbu putem svoga branitelja M. I., odvjetnika iz P. i braniteljice J. S.-G., a presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se presuda preinači tako da ga sud oslobodi optužbe, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kazni koja je izrečena tom optuženiku te predlaže da se u tom dijelu presuda preinači tako da mu se izreče kazna u dužem trajanju.

Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božica Cvjetko u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-777/06, od 3. svibnja 2006. godine, predložila je da se prihvati žalba državnog odvjetnika i na u njoj predloženi način preinači pobijana presuda u odluci o kazni koja je izrečena Ž. H., a da se žalba tog optuženika odbije kao neosnovana.

Postupajući u skladu sa zahtjevom optuženika koji je iznio u žalbi podnesenoj po obojici branitelja o sjednici vijeća obaviješten je njegov branitelj M. I.. Na sjednicu vijeća pristupio je odvjetnik S. Š. iz Z., prema zamjeničkoj punomoći koju je priložio u spis predmeta, te je izjavio da u cijelosti ostaje kod žalbe i žalbenih prijedloga, dok je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić, koji je također bio nazočan sjednici, u cijelosti ostao kod pismenog mišljenja i predložio da se prihvati žalba državnog odvjetnika i na u njoj predloženi način preinači pobijana presuda, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

Na žalbu opt. Ž. H. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

I Kž 210/06-6

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i kada smatra da se odluka o njegovoj odgovornosti temelji na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Žalitelj ne obrazlaže zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda i iz čega to proizlazi, već samo parafrazira odredbu čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu temeljem čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, pa ni onu iz toč. 11. čl. 367., jer je izreka pobijane presude potpuno razumljiva, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i logični, a sadržaj dokaza u presudi je interpretiran u skladu sa sadržajem kakav proizlazi iz sudskih zapisnika i isprava koje se nalaze u spisu.

Prigovarajući utvrđenom činjeničnom stanju žalitelj ponavlja obranu, koju sud iz za njega potpuno nerazumljivih razloga nije prihvatio, iako ona nalazi potvrdu u činjenici da pretragom stana nisu pronađeni vaga niti bilo koji drugi predmeti koji bi ukazivali na pripremu kokaina za prodaju, a smatra da i okolnost što na paketićima s drogom nisu pronađeni tragovi njegovih papilarnih linija, kao i činjenica da kokain, koji je pronađen u njegovom džepu, nije istog kemijskog sastava kao kokain pronađen u podrumu, također ukazuje na to da je obranu trebalo ocijeniti vjerodostojnom.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja vrlo temeljito proveo sve dokaze, pažljivo ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao svaki za sebe i međusobno ih uspoređujući, te je osnovano zaključio da obrana optuženika nije prihvatljiva i pravilno utvrdio da je on poduzeo sve radnje za koje ga je proglasio krivim, o čemu je u presudi naveo jasne i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

I po ocjeni ovog suda potpuno su neuvjerljive tvrdnje žalitelja da bi osoba, koja ga samo površno poznaje, o kojoj on ne zna ni osnovne podatke osim imena M., iako je kod njega povremeno dolazio i prespavao, ostavio kod njega četiri paketića kokaina koji mu je predao na čuvanje, te još 47,58 g kokaina, koji se nalazio u kutiji cigareta "Walter Wolf", neprimjetno metnuo pod stol. S pravom sud prvog stupnja navodi da je potpuno neživotno da bi osoba pod imenom M. sakrila dio droge, kada je već optuženik pristao preuzeti dio droge, čuvati ju, pri čemu ju je sakrio u terari u kojem se nalazila zmija, te da je to učinio bez ikakvih garancija da će mu droga biti vraćena. Drogu je povjerio gotovo nepoznatoj osobi, za koju je znao da je konzument droge, što je također neuvjerljivo. S pravom sud prvog stupnja ukazuje i na okolnost da se ta nepoznata osoba više nije pojavljivala u obiteljskoj kući optuženika, niti se interesirala za drogu, iako nije mogao znati da ju je policija pronašla i da je uhitila žalitelja.

Točno je da na kutiji, u kojoj se nalazilo 47,58 g kokaina, nisu pronađeni tragovi papilarnih linija žalitelja, ali žalitelj pogrešno smatra da ga to isključuje kao osobu koja je ovu drogu imala u rukama i potvrđuje njegovu obranu da je kokain u kutiji cigareta sakrio M., bez njegovog znanja i odobrenja kutiju odložio ispod stola, gdje je pronađena. Iz nalaza i mišljenja vještaka za monodaktiloskopiju Ž. L. proizlazi da na toj kutiji nisu pronađeni bilo kakvi tragovi papilarnih linija, kao ni na paketićima s kokainom, a ni n a kutiji u kojoj su ti paketići spremljeni i koja je pronađena u terariju, kao što je prikazano na fotografijama 24-31

I Kž 210/06-6

fotoelaborata. Tu drogu, kao i kutiji za film u koju je ona odložena evidentno je u rukama imao optuženik, jer priznaje da je drogu on sakrio u prostor u kojem se nalazila zmija.

Žalitelj pogrešno u žalbi tvrdi da kokain u količini od 0,38 g, koji je on držao u džepu hlača i predao ga policiji, različitog sastava od preostale količine kokaina koja je pronađena u terariju i u kutiji cigareta "Walter Wolf", pa smatra da i to potvrđuje njegovu obranu da je sav preostali kokain u količini od 67,23 g pripadao M.. Iz nalaza sudskog vještaka za toksikologiju R. K., na koji se žalba poziva, proizlazi da samo kokain koji se nalazio u kutiji cigareta nije istovjetnog kemijskog sastava kojega je kokain pronađen u terariju i u džepu optuženika. Iz tog nalaza ne proizlazi, kao što tvrdi žalitelj, da se samo kokain koji je on držao u džepu razlikuje od sve preostale količine kokaina koja je pronađena u njegovom stanu.

Prema tome, s obzirom na neuvjerljivost i nelogičnost obrane optuženika o kojoj je naprijed bilo riječi, a pogotovo i u onom dijelu u kojemu pokušava uvjeriti sud da su i PVC vrećice sa ostacima kokaina, te ostaci PVC vrećica koji su pronađeni u njegovom stanu, a ne u podrumu u kojemu je jednu noć prespava M., pripadaju toj osobi. Pravilno sud prvog stupnja takvu obranu nije prihvatio, već je osnovano zaključio da je sva pronađena droga pripadala optuženiku, a vodeći računa s jedne strane vrijednosti pronađene količine droge, a s druge o materijalnim prilikama optuženika, osnovano je sud utvrdio da je kokain bio namijenjen za prodaju, o čemu je naveo jasne i logične razloge na str. 7 presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Pravilno je sud ocijenio da je radnjama, koje je optuženik poduzeo, ostvario sve elemente kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a u vezi s čl. 25. ZID KZ-a.

Presuda je ispitana u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika koje su propisane u čl. 368. ZKP-a.

Na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu je sud izrekao prestrogu kaznu, jer nije pravilno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, a posebno se izriče činjenica da se on sam brine o kćeri koja je rođena 16. 1. 2005. godine, jer je majka djeteta ovisnica o drogama i nalazi se stalno na liječenju, već je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je izrečena kazna preblaga i nije adekvatna težini kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim.

Optuženik je žalbi priložio liječničku potvrdu od 8. 2. 2006. godine Ordinacije opće medicine u Puli, iz koje proizlazi da je S. R., majka maloljetne kćerke optuženika S., "bivša ovisnica koja se liječi u psihijatrijskoj ambulanti Bolnice u Puli". Dakle iz ove potvrde proizlazi da se ne radi o osobi koja se nalazi u takvom stadiju ovisnosti o opijatima, da bi bila nesposobna brinuti se o djetetu, kao što u žalbi prikazuje optuženik. Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da sud nije pravilno vrednovao tijekom postupka utvrđene olakotne okolnosti, a ni kada ističe nove okolnosti kojima nastoji uvjeriti ovaj sud da su njegove obiteljske prilike teže i složenije nego što je utvrđeno tijekom postupka.

I Kž 210/06-6

Naprotiv, po ocjeni ovog suda, s pravom državni odvjetnik ukazuje da kroz izrečenu kaznu nije u dovoljnoj mjeri došla do izražaja težina kaznenog djela koje je optuženik počinio, koja se ogleda u vrsti i količini droge koju je posjedovao.

Predmetom ovog kaznenog djela je kokain koji spada u grupu teških droga, a osim toga i skupih droga, a iz količine droge, koju je optuženik posjedovao može se pripraviti veliki broj pojedinačnih droga i time ugroziti zdravlje većeg broja ljudi. Upravo ova okolnost, i pored svih utvrđenih olakotnih okolnosti ukazuje da se kaznom zatvora u trajanju od dvije godine neće postići opća svrha kažnjavanja propisana u čl. 6. i 50. KZ-a, pa je ovaj sud prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Temeljem čl. 63. KZ-a u izrečenu kaznu uračunao mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 31. ožujka do 2. travnja 2005. godine.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni koja je izrečena opt. Ž. H. na način kao što je učinjeno pod toč. I. izreke ove presude, a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu (čl. 390. st. 1. i 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 17. srpnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.