Revr-456/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 456/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz P., kojeg zastupa Đ. L. odvjetnik iz P., protiv tuženika G. I. d.o.o. P., kojeg zastupa punomoćnik B. B. dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 19. siječnja 2004. godine, br. Gž-1933/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 7. svibnja 2002. godine, br. P-2497/00, u sjednici održanoj dana 28. rujna 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja u cijelosti je odbijen zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se utvrdi da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 10. siječnja 1994. do 30. studenog 1996. slijedom čega je tuženik dužan priznati tužitelju sva prava iz radnog odnosa, a posebice isplatiti iznos od 20.000,00 kn na ime plaće sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedini mjesečni iznos plaće od prvog dana narednog mjeseca pa do isplate, kao i platiti doprinose za mirovinsko osiguranje na pripadajuću plaću u razdoblju trajanja radnog odnosa i naknaditi mu troškove parničnog postupka.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.000,00 kn na ime plaće i za

nja 1994. godine do 30.

utvrđenje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 10. siječ studenoga 1996. godine i o dopuštenosti revizije treba odlučiti prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP). Revident neosnovano u reviziji navodi da je vrijednost predmeta spora 120.000,00 kn jer da je tokom postupka povisio zahtjev na ovaj iznos. To zato, jer kad sud prvog stupnja nije odlučio o povišenom zahtjevu tužitelja, onda je tužitelj mogao tražiti donošenje dopunske presude, a ne može revizijom pobijati presudu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o kojem presudama nižih sudova nije ni odlučeno.

Deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

Vrijednost predmeta spora dakle određuje se samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje ZIDZPP) koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 – dalje ZPP) na način da revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Naime u radnom sporu dopuštena je po citiranom zakonu uvijek revizija u sporovima koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa (st. 4. toč. 2. čl. 382. ZPP), a u vezi s ostalim sporovima novčanih potraživanja ograničena je vrijednosnim cenzusom iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda koje je donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona rješava se po tom Zakonu.

U ovom sporu drugostupanjska presuda donesena je 19. siječnja 2004. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, dakle koja prelazi 100.000,00 kn. S obzirom da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn, revizija tužitelja nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 28. rujna 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.