Rev-2135/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2135/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z.S. iz S., zastupane po punomoćniku T.T., odvjetniku iz S., protiv tuženika O. o. "G. " iz S., zastupanog po punomoćniku Z.A., odvjetniku iz S., radi dodjele stana, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Splitu od 12. III. 1993. godine br. Gž- 759/93, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu br. P-1405/92 od 4. XI. 1992. godine, u sjednici održanoj dana 29. rujna 1993. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana dodijeli tužiteljici stan u Z., ul. kat površine 78,12 m5 jer će u protivnom ovu presudu zamijeniti takva odluka."

Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali niti sadržajem navoda revizije određeno ne ukazuje koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena pred sudom drugog stupnja, pa predlaže da se preinače nižestupnjevna rješenja usvajanjem tužbena zahtjeva odnosno da se ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom državnom odvjetništvu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Tužba tužiteljice u odnosu na navedeni tužbeni zahtjev odbačena je iz razloga jer da za takav tužbeni zahtjev nema uporišta u odredbama čl. 88. Zakona o stambenim odnosima.

Kada je riječ o zaštiti prava na davanje stana na korištenje po osnovi rada zaštita tog i takvog prava pred sudom ostvaruje se prema odredbama čl. 88. Zakona o stambenim odnosima (a stvarna nadležnost redovnog suda proizlazi iz odredaba čl. 2. st. 4. u vezi sa čl. 1. Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada - NN br. 53/90) tek tada kada je donijeta odluka tuženika kojom je odlučeno o dodjeli stana na korištenje određenom radniku, pa sve dok takva odluka nije donijeta ne postoji sudska nadležnost za odlučivanje o zaštiti takva prava, a pogotovo ne na način da sudska odluka obvezuje tuženika na dodjelu određenog stana tužiteljici, što bi pak bilo suprotno odredbi čl. 88. st. 2. ZSO.

Zato u ovoj pravnoj situaciji, budući da tuženik nije donio nikakvu odluku o dodjeli spornog stana određenom radniku na korištenje, to ne postoji zakonski osnov za sudsku nadležnost za odlučivanje o predmetnom tužbenom zahtjevu (odredba čl. 1. Zakona o parničnom postupku - NN br. 53/91), pa je pravilno odlučeno o tužbi kada je tužba odbačena, jer se to temelji na odredbi čl. 282. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 16. ZPP.

Zbog izloženih razloga revizija tužiteljice se ukazuje neosnovanom, pa je revizija odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 29. rujna 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.