Rev-622/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 622/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz Z., koga zastupa B. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženice C. o. d.d. iz Z., radi povišenja rente, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. lipnja 1995. godine, br. Gž 10663/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. rujna 1994. godine, br. Pn 2704/94, u sjednici održanoj dana 28. listopada 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. lipnja 1995. godine, br. Gž 10663/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. rujna 1994. godine, br. Pn 2704/94 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica ubuduće plaćati tužitelju u obliku rente iznos od 480,00 kn mjesečno zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Tužitelj je zahtjevom svoje tužbe tražio povišenje rente koja mu je dosuđena ranijom pravomoćnom presudom i to zbog troškova tuđe pomoći koje ima radi trajnih posljedica tjelesnih ozljeda dobivenih u štetnom događaju.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelju temeljem prije navedenog pravnog osnova bio određen na teret tuženice iznos od 273,00 kn mjesečno, te da je njemu potrebna tuđa pomoć svakog dana u trajanju od dva sata, tj. mjesečno ukupno 60 sati.

Također je taj sud utvrdio da je cijena jednoga sata tuđe pomoći kod Centra za njegu bolesnika u Z. protuvrijednost od 4 DEM.

Imajući na umu da prije spomenuta cijena sadrži brutto zaradu prije navedenoga centra, a da tuđu pomoć tužitelju daju njegovi ukućani, sud prvog stupnja je procijenio da je u konkretnom slučaju realna cijena tuđe pomoći 8,00 kn po satu, pa je na temelju toga i odredio mjesečni iznos rente.

Po odredbi čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti, ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

U konkretnom slučaju sud prvoga stupnja nije utvrdio da li su se znatnije promijenile okolnosti koje je sud imao na umu prilikom donošenja ranije pravomoćne presude kojom je utvrdio visinu mjesečne rente na teret tuženice, odnosno u čemu se te znatnije promjene sastoje.

Kako prema tome sudovi nižega stupnja u razrješenju ovoga spora nisu primijenili prije spomenutu zakonsku odredbu, a zbog toga nisu ni utvrdili navedenu odlučnu činjenicu, to je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, te je reviziju tužitelja kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 385. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi prije navedenu odlučnu činjenicu o dijelu tužbenog zahtjeva glede kojega su ukinute presude sudova nižega stupnja, donijet će novu odluku.

Također će taj sud ponovno odlučiti o parničnom trošku uključujući i trošak postupka revizije.

U Zagrebu, 28. listopada 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.