Revr-1161/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja Nezavisni sindikat D. h. iz S., kojeg zastupa punomoćnika N. G., odvjetnik u S., protiv tuženika D. d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-1540/11 od 16. veljače 2012. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1775/04 od 14. ožujka 2011. i odbačena kao nepravovremena žalba tužitelja izjavljena protiv presude i rješenja, u sjednici održanoj 2. rujna 2014.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-1161/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu i rješenje uz naknadu parničnih troškova. Potražuje trošak sastava revizije.
Full text
Broj: Revr 1161/12-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja Nezavisni sindikat D. h. iz S., kojeg zastupa punomoćnika N. G., odvjetnik u S., protiv tuženika D. d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-1540/11 od 16. veljače 2012. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1775/04 od 14. ožujka 2011. i odbačena kao nepravovremena žalba tužitelja izjavljena protiv presude i rješenja, u sjednici održanoj 2. rujna 2014.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija tužitelja podnesena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-1540/11 od 16. veljače 2012. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1775/04 od 14. ožujka 2011., kao nedopuštena.
Revizija tužitelja podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-1540/11 od 16. veljače 2012. kojim je odbačena žalba tužitelja kao nepravovremena odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1775/04 od 14. ožujka 2011. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo obvezati tuženika na isplatu iznosa 70.355,80 kn tužitelju sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate. Rješenjem istog suda odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom raspolaganja novčanim sredstvima na računu tuženika kod H. A. A. b. u iznosu 210.840,00 kn s nuzgrdicama do pravomoćnosti okončanja spora.
Protiv presude i rješenja drugostupanjskog suda u toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena telegrafski 4. srpnja 2011. protiv prvostupanjske presude i rješenja te je potvrđena presuda i rješenje prvostupanjskog suda od 14. ožujka 2011. Ujedno je u toč. II. izreke odbačena kao nepravovremena žalba tužitelja podnesena protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda od 14. ožujka 2011. i predana preporučenom pošiljkom na poštu 7. srpnja 2011.
Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu i rješenje uz naknadu parničnih troškova. Potražuje trošak sastava revizije.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija je nedopuštena u odnosu na presudu i rješenje sadržano u toč. I. izreke drugostupanjske presude.
Revizija je neosnovana u odnosu na rješenje kojim je žalba tužitelja odbačena kao nepravovremena (st. II. drugostupanjskog rješenja).
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. ZPP).
Međutim, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP), izvanredna revizija.
Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava te izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Revizija koja nema navedene sadržaje nije dopuštena.
U ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 70.355,80 kn, pa ne prelazi 200.000,00 kn zbog čega nije dopuštena redovna revizija u smislu čl. 382. st. 1. ZPP.
Osim toga, nije naznačeno ni jedno pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP niti je s tim u vezi u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP tužitelj izložio razloge zbog kojih smatra da bi bilo koje pravno pitanje kojim su se bavili nižestupanjski sudovi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Slijedom navedenog, budući da u ovom sporu nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP (tzv. redovna revizija), kao niti tzv. izvanredna revizija (čl. 382. st. 2. ZPP), valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 1. odnosno čl. 392. b) st. 2. ZPP odbaciti reviziju protiv drugostupanjske presude kao nedopuštenu.
U odnosu na reviziju protiv privremene mjere valja reći da je prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/07 – dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Budući da niti u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri tužitelj nije postavio određeno pitanje u smislu čl. 382. st. 3. ZPP niti je izložio razloge zbog kojih smatra da bi ono bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to je i reviziju u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri valjalo odbaciti na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP i odlučiti kao u toč. I. izreke.
Prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije uvijek je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ovog zakona, neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude po odredbi čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. ovog zakona.
Prema tome, prema pravnom shvaćanju ovog suda protiv rješenja kojim je odbačena kao nepravovremena žalba tužitelja dopuštena je revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP.
Stoga je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitivao ovaj dio pobijane presude samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Sud drugog stupnja je rješenje kojim je odbacio kao nepravovremenu žalbu tužitelja od 7. srpnja 2011. donio uz pravilnu primjenu odredaba ZPP. Naime, pravilno je zaključio, a nakon što je utvrdio da se radi o potpunoj žalbi (podnesak od 4. srpnja 2011.) kada stanka u roku uputi sudu brzojav, iz kojeg je vidljivo koja se presuda pobija i tko je od stranaka istu podnio, da žalba sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, tj. da se ne radi o podnesku iz čl. 113. st. 3. ZPP. Stoga podnesak tužitelja upućen sudu 7. srpnja 2011. izvan zakonskog roka za žalbu, i po stajalištu ovog suda je nepravovremen.
Naime, o potpunoj žalbi je riječ onda kad stranka u roku uputi sudu brzojav iz kojeg se vidi koja se presuda pobija i tko je (od stranaka) podnio žalbu. Takav podnesak (žalba), jer sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu (njoj) moglo postupiti, nije i podnesak iz čl. 113. st. 3. ZPP. Stoga ako podnositelj takvu žalbe uputi sudu izvan propisanog roka iz čl. 348. ZPP podnesak nazvan "žalba upućena brzojavom", sud je ovlašten i dužan, takav podnesak odbaciti kao nepravodoban (čl. 358. ZPP).
Iz iznijetog se revizijski navodi revidenta ukoliko se odnose na navedena rješenja ukazuju pravno neutemeljenim.
Stoga je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u odnosu na pobijano rješenje reviziju tužitelja valjalo je odbiti i odlučiti kao u toč. II. izreke ove odluke.
U Zagrebu, 2. rujna 2014.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.