Legislator Case Law & Legislation
UsIgr-372/2019-6 AI generated

Administrative court dismisses tenant's claim for invalidity of municipal utility fee assessment based on ownership dispute.

Case Number UsIgr-372/2019-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Administrative Court in Split dismissed the tenant's request to annul the county's decision regarding municipal utility fees. The tenant argued they were not the owner or user of the apartment due to lack of utility connections and unregistered title, while the defendant maintained the fee obligation transferred via a written sales contract. The court ruled that the tenant, as the current user, is liable for the fees and that the assessed area was correctly determined based on the first-instance record.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o upravnim sporovima; Zakon o komunalnim naknadama: A tenant who has taken possession of a property via a written contract and is currently paying utility fees is liable for municipal charges, regardless of unregistered ownership status.

Keywords

AI generated
municipal utility fees tenant liability ownership transfer administrative annulment utility area assessment

Cited Legislation

AI generated
Zakon o upravnim sporovima
Zakon o komunalnim naknadama

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: UsIgr-372/19-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, i zapisničarki Anđelini Livaja, u upravnom sporu tužitelja J. L. iz S., protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Š., radi komunalne naknade, 25. studenoga 2019.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/II-363-03/19-01/9, Urbroj: 2182/1-15-19-2 od 14. lipnja 2019.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-363-03/19-01/9, Urbroj: 2182/1-15- 19-2 od 14. lipnja 2019. odbijena je tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja Općine R., Jedinstvenog upravnog odjela Klasa: UP/I-363-03/19-01/888 Urbroj: 2182/12- 03/19-1 od 23. siječnja 2019. kojim je, za stambeni prostor u K.-K. …., površine 25 m[2] , tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade u mjesečnom iznosu 0,40 kn/m tj. 10,00 kn, počevši od 1. siječnja 2019.

Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, na raspravi, i u raspravno predanom podnesku, u binome, navodi slijedeće. Osporeno rješenje da nije zakonito zbog pogrešne primjene materijalnog prava na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitnih procesnih povreda. Tužitelj da nije ni vlasnik ni korisnik predmetnoga objekta, površina kojega da je pogrešno utvrđena, i koji da nije uvjetan za stanovanje jer da nije priključen na električnu energiju, vodu, i kanalizaciju, a nema ni septičku jamu. Tužitelj da do danas nije postao vlasnik predmetnoga objekta-apartmana, koji da nije upisan ni u zemljišnu knjigu ni u katastar, a tužitelj da isti ni ne koristi. Stoga da se, za sada, još nisu ispunili uvjeti za obvezivanje tužitelja na plaćanje komunalne naknade. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.

Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Dostavljanjem prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 15. studenoga 2019., u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), strankama je omogućeno očitovanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

Na temelju članaka 37. stavak 3. i 39. stavak 2. ZUS-a, rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak s iste.

U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnog upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Plaća se po jedinici korisne površine za stambeni prostor koji se nalazi na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave. Plaća je vlasnik odnosno korisnik. Korisnik plaća: 1. ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom, 2. ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili 3. ako se ne može utvrditi vlasnik.

Prethodno navedeno propisuju (za rješavanje ove stvari relevantni) dijelovi članaka 91., 92. i 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, dalje ZGK).

U ovome sporu, tužitelj spori i osnovu i visinu predmetne obveze komunalne naknade, utvrđene mu osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem, jer tvrdi da nije ni vlasnik ni korisnik predmetnog objekta (što je od utjecaja na osnovu) i da je pogrešno utvrđena obračunska površina istoga (što je od utjecaja na visinu).

U odnosu na osnovu:

Pravilno je tuženik utvrdio i ocijenio da se radi o stambenom prostoru za koji se prema gore izloženim odredbama ZKG plaća komunalna naknada.

Naime, u spisu koji je dostavio tuženik, nalazi se rješenje o izvedenom stanju od 19. rujna 2017. (pravomoćno 14. listopada 2017.) kojim je, baš po zahtjevu tužitelja, ozakonjena završena, slobodnostojeća, jednostavna, prizemna stambena zgrada anagrafske oznake K.-K. ….

Riječ je, dakle, baš o zgradi u kojoj se nalazi predmetni stambeni prostor za koji je osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena obveza komunalne naknade. Pritom tužiteljevi prigovori o neuvjetnosti toga stambenog prostora za stanovanje, ne mogu dovesti do drukčijeg rješavanja, a imajući u vidu da je riječ o postojećoj stambenoj zgradi koja je ozakonjena kao dovršena, kao i to da tužitelj ne spori da se na području na kojem se ista nalazi obavlja minimum komunalne djelatnosti kako propisuju gore izložene odredbe ZGK.

Nadalje, prema javnobilježnički ovjerenom kupoprodajnom ugovoru od 18. siječnja 1999., baš je tužitelj označen kao kupac predmetnog objekta-apartmana na sjevernom dijelu č.z. … k.o. S.. Tim je ugovorom ugovoreno da na tomu apartmanu prodavatelj zadržava pravo korištenja (isključivo po prodavateljevim roditeljima) do najkasnije 1. listopada 2002., a do predaje apartmana slobodnog od osoba kupcu (dakle, tužitelju), prodavatelj da je dužan platiti sve račune komunalne naknade, struje i svih troškova, dok nakon predaje u posjed apartmana kupac preuzima sve obveze i prava. Notorno je da je istekao navedeni završni rok (1. listopada 2002.) do kojega je prodavatelj zadržao pravo korištenja predmetnoga apartmana. Tužitelj ne spori da mu je prodavatelj po navedenome ugovoru predao u posjed predmetni apartman. Stoga bi, iz navedenoga ugovora, nedvojbeno proizlazilo, da je sada na tužitelju obveza plaćanja komunalne naknade, koja obveza je do predaje bila na prodavatelju. Dakle, riječ je o situaciji u kojoj tužitelj plaća komunalnu naknadu, i to kao korisnik, na kojega je obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom-prethodno navedenim kupoprodajnim ugovorom. Stoga nije relevantno to što na temelju toga ugovora nije uknjiženo tužiteljevo vlasništvo.

U odnosu na visinu:

Tužiteljeve prigovore na utvrđenu obračunsku površinu (25 m[2] ) ovaj sud ne može prihvatiti. To tim više što sam tužitelj u tužbi navodi da „Navedenim Ugovorom tužitelju pripada 25 m2“ (prva rečenica stranice treće tužbe), a u žalbi navodi da „preslikom stranice projekta je prama projektu kvadratura druga (možda na tužiteljevu štetu)“. Iako već samim time tužitelj čini nespornim da mu ova površina nije utvrđena na štetu, navesti je tužitelju da se projekt na koji se referira odnosi na ozakonjenje predmetne zgrade, koja zgrada navedenim pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju i jeste ozakonjena u građevinskoj (bruto) površini 44,11 m[2] . Međutim, prema gore citiranim odredbama ZKG, komunalna naknada se ne obračunava po građevinskoj (bruto) površini nego se obračunava po jedinici korisne površine.

Očevidom prvostupanjskog tijela (zapisnik od 16. ožujka 2018., u spisu koji je dostavio tuženik), utvrđeno je da je ukupna korisna površina predmetnoga objekta 25 m[2] . Tako je i uzeto za obračunsku površinu. Sam je tužitelj u ovome sporu učinio nespornim da mu ova površina nije utvrđena na štetu. Nije ponudio kakve dokaze kojima mi doveo u pitanje pravilnost utvrđenja ove površine.

Stoga i ovaj sud cijeni da je obračunska površina predmetnog objekta pravilno utvrđena u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu.

Ostale parametre obračuna visine (koeficijent zone 1,00 i vrijednost boda 0,40 kn/m[2] ) tužitelj ne osporava, a ovome sudu se, po izvršenoj matematičkoj provjeri, predmetni obračun mjesečnog iznosa komunalne naknade iz osporenog odn. prvostupanjskog rješenja ukazao pravilnim.

Zbog navedenog, ovaj sud je ocijenio da tužiteljevi prigovori nisu osnovani, dok osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu, niti isto tereti koji od razloga ništavosti (iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 31. stavku 2. ZUS-a) pa je, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom 1. izreke.

Zbog neuspjeha tužitelja u ovome sporu, na temelju članka 79. ZUS-a je odlučeno kao pod točkom 2. izreke.

U Splitu 25. studenoga 2019.

SUDAC

Milan Franić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave, koja se podnosi ovome sudu u 3 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Za točnost otpravka- ovlašteni službenik

Anđelina Livaja