I Kž-307/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-307/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u odjelu - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. P. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 22. veljače 1999. godine br. K-121/97, u sjednici održanoj 17. veljače 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba optuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S.P. proglašena je krivom da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinila kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH za koje je, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i u koju kaznu joj je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 2. listopada 1998. do 5. listopada 1998. godine i od 16. veljače 1999. godine do 22. veljače 1999. godine.

Protiv te presude žalbu je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni podnijela optuženica te je predložila, da se pobijana presuda preinači ili ukine.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa pismeno je predložio, da se žalba optuženice odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

Žalba nije osnovana.

Iako se u uvodu žalbe ističe, da se žalba podnosi i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja iste je razvidno, da se podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja budući da se tvrdi, da je sud prvog stupnja iz provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak, posebice u dijelu koji se odnosi na postupanje optuženice u namjeri da oštećenika liši života.

Trebalo je, ističe se nadalje u žalbi, s obzirom na ograničene mentalne sposobnosti optuženice i njezinu smanjenu ubrojivost uzeti, da podignuta puška prema oštećeniku ne dokazuje njezinu namjeru da istog liši života već samo da mu se suprotstavi u njegovom nastojanju da joj se približi.

Razmotrivši razloge koje je za svoje stajalište dao sud prvog stupnja kao i prigovore izložene u žalbi optuženice, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja je našao, da optuženica navodima svoje žalbe nije uspješno dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost pravne ocjene njezina djela od strane suda prvog stupnja.

Naime, sud prvog stupnja je u ovom ponovljenom postupku, postupivši u skladu s odredbom čl. 380. st. 3. ZKP/93 izveo sve postupovne radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je već bio upozorio ovaj sud drugog stupnja u svojoj ranijoj ukidnoj odluci (list 112 spisa) te je u obrazloženju svoje presude naveo logične razloge iz kojih je otklonio obranu optuženice, koja je sada i djelomično izmijenjena i iz kojih je zaključio, da je optuženica kritične zgode postupala sa neizravnom namjerom da oštećenika liši života.

Prema tomu, kada je sud prvog stupnja neprijeporno utvrdio, da je optuženica iz prepravljene zračne puške koju je prethodno napunila i repetirala sa udaljenosti od svega metar i po do dva, ispalila u oštećenika jedan metak zadavši mu ustrijelnu ranu trbuha s traumatskim razdorom tankog crijeva, koja ozljeda je bila teška i po život opasna, tako da je smrt spriječena hitnom medicinskom intervencijom, onda nema nikakove dvojbe da je optuženica bila svjesna da takovim svojim postupanjem može usmrtiti oštećenika i da je na to pristala, pa da je time i počinila terećeno kazneno djelo.

Stoga žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

Nije mogla biti prihvaćena ni žalba optuženice zbog odluke o kazni, budući da je optuženici već izrečena najblaža kazna zatvora koja se za predmetno kazneno djelo uz primjenu propisa o ublažavanju kazne uopće može izreći (čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH) a ni izricanje uvjetne osude nije moguće po zakonu (čl. 48. st. 2. OKZRH).

Slijedom iznijetog, sa žalbom optuženice postupljeno je kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 17. veljače 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović v.r.

Katica Jelić v.r.