Pž-6435/2013-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

67. Pž-6435/13-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Dubravki Zubović, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. d.o.o., A. C. d.o.o., 2. A. G. d.o.o., 3. A. Z., 4. A.-C. d.o.o., 5. A. M., 6. A. T., 7. A. M., 8. A. H. d.o.o., 9. A. Y., 10. B. I., 11. B. M., 12. B. D., 13. B. L., 14. B. M., 15. B. M., 16. B. N., 17. B. A., 18. B. M., 19. B. A., 20. B. d.o.o., 21. B. A., 22. B. S., 23. B. M., 24. B. B., 25. B. O., 26. B. D., 27. B. N., 28. Č. T., 29. D.-M. d.o.o. Z., 30. D. K., 31. D. Ž., 32. D. M., 33. D. K., 34. D. D. d.o.o., 35. D. D., 36. D. D., 37. D. M., 38. F. J. d.o.o., 39. F. I., 40. F. M., 41. F. R., 42. F. R., 43. F. S., 44. F. B. S., 45. F. d.o.o. Z., 46. F. d.o.o., 47. G. A., 48. G.-M. d.o.o., 49. G. M., 50. G. d.d., 51. G. M., 52. G. I., 53. G. M., 54. I. D., 55. J. d.d., 56. J. N., 57. J.-M. T., 58. J. Đ., 59. K. R., 60. K. B., 61. K. Z., 62. K. LJ., 63. K. D., 64. K. J., 65. K. R., 66. K. M., 67. K. F., 68. K. d.o.o., 69. K. I., 70. K. A., 71. L. d.o.o., 72. L. S., 73. L. D., 74. L. J., 75. L. S. V., 76. L. D., 77. L. M., 78. L. T., 79. LJ. S., 80. M. J., 81. M. G., 82. M. R., 83. M. D., 84. M. Ž., 85. M. E.-I. d.o.o., 86. M. J., 87. M. T., 88. M. D., 89. M. S., 90. M. M., 91. M. M., 92. M. D., 93. M. M., 94. M. M., 95. M. J. d.o.o., 96. N. B. L., 97. O. N., 98. P. V., 99. P. M., 100. P. S. POK. J., 101. P.-S. M. POK J., 102. P. M., 103. P. R., 104. P. M., 105. P. M., 106. P. V., 107. P. P., 108. R. Š. d.o.o., 109. S I. L. Z. d.o.o., 110. S. A. Z., 111. S. d.o.o., 112. S. d.o.o., 113. Š. J., 114. Š. M., 115. Š. d.o.o., 116. Š. I., 117. Š. M., 118. T. d.d., 119. T. d.o.o., 120. T. Z., 121. T. D., 122. T. K. Z. d.d., 123. U. M., 124. V. I., 125.

V. M., 126. V. M., 127. Z. G., 128. Z. I., 129. Z. I., 130. Z. J., 131. Z. B., zastupani po: T. C. – Z. d.o.o., OIB ..., Z., upravitelj objekta kao zastupnik suvlasnika, kojeg zastupa punomoćnik Z. V. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvo V. B. i partneri d.o.o., Z., protiv tuženika 1. G.-M. d.o.o., OIB ..., Z., i 2. A. M., OIB: ..., Z., koje zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., radi polaganja računa, odlučujući o žalbi svih tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-319/12 od 19. travnja 2013., 24. travnja 2015.

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba tužitelja, ukida rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-319/12 od 19. travnja 2013. u odnosu na tuženika A. M. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-319/12 od 19. travnja 2013. u točki I. njegove izreke odbačena je tužba kao nedopuštena, a u točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.325,00 kn.

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli svi tužitelji zbog svih razloga predviđenih odredbom članka 353. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13). Predlažu da ovaj sud preinači pobijano rješenje i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 650,00 kn. Nakon dostave spisa ovom sudu radi donošenja odluke o žalbi, prvotuženik brisan je iz sudskog registra i prestao je postojati. Zbog toga je u odnosu na tog tuženika ovaj sud dopisom poslovni broj Pž-6435/13 od 23. travnja 2015. vratio prvostupanjskom sudu spis radi utvrđenja da je postupak prekinut u odnosu na tog tuženika.

U odnosu na drugotuženika A. M. žalba je osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje u odnosu na drugotuženika doneseno uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelji su iznijeli tvrdnju da kao suvlasnici objekta Trgovinski centar Zadar imaju prema društvu G.-M. d.o.o. Z.po osnovi doprinosa zajedničkoj pričuvi za razdoblje od 2004. godine potraživanje u iznosu od 289.846,94 kn. Također su iznijeli da je društvo G.-M. d.o.o. Z. otuđilo jedini poznati i dostupan dio imovine - poslovni prostor - za iznos od 915.771,68 kn, a sredstvima dobivenim od prodaje nije podmirilo dospjelo dugovanje prema tužitelju, dok tužitelji nemaju saznanja kako su sredstva iskorištena. Zbog toga su ustali tužbom protiv društva G.-M. d.o.o. Z. i A. M., jedinog člana uprave i člana tog društva, tužbom iz članka 186.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku radi polaganja računa i priopćenja o tijeku sredstava dobivenih od kupoprodaje, odnosno o utajenoj ili prikrivenoj imovini, kao i da pod prisegom izjave da su položeni račun, odnosno dani podaci potpuni i točni.

Obrazlažući pobijano rješenje o odbacivanju tužbe, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelji imaju prema društvu G. – M. d.o.o. Z. na temelju presude tog suda poslovni broj P- 245/07 od 10. ožujka 2008. potraživanje u iznosu od 132.877,40 kn, da ga tužitelj prema kartici kupca tereti za dug od 289.846,94 kn i da prema rješenju o ovsi javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak poslovni broj Ovrv-104/10 od 20. siječnja 2011. ima daljnje potraživanje u iznosu od 124.934,94 kn. Osim toga utvrđeno je da su tužitelji podnijeli tužbu protiv društva G. – M. d.o.o. Z. i G. d.o.o. Z. tužbu radi pobijanja pravne radnje dužnika i to baš ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora kojom zahtijevaju da taj ugovor izgubi učinak prema tužiteljima u iznosu od 293.050,40 kn.

Zbog toga prvostupanjski sud smatra da su tužitelji radi imovinskopravnog zahtjeva zbog kojeg su podnijeli ovu tužbu, već podnijeli tužbu radi isplate novčanog iznosa, pa zbog toga odluka o tom tužbenom zahtjevu ima značaj prethodnog pitanja za odluku o tužbenom zahtjevu radi isplate. Prvostupanjski sud smatra i da za podnošenje tužbe iz članka 186.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku pored imovinskopravnog interesa potrebno da iz sadržaja pravnog odnosa stranaka proizlazi dužnost tuženika da položi račun ili dade pregled neke imovine i obveza. Kako su tužitelji već poduzeli pravne radnje na isplatu novčanog iznosa, prema shvaćanju prvostupanjskog suda nisu ovlašteni na podnošenje stupnjevite tužbe iz članka 186.b stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, a kako iz sadržaja pravnog odnosa stranaka ne proizlazi dužnost tuženika na polaganje računa, nema interesa za podnošenje tužbe čiji uspjeh ovisi o prethodnom pitanju - insolventnosti tuženika.

Tužitelji u žalbi u bitnome navode kako imaju pravni interes da se tuženik očituje je li uistinu primio kupoprodajnu cijenu s obzirom na nespornu obiteljsku povezanost svih subjekata koji su sudjelovali u kupoprodaji nekretnine te postoji razlog za sumnju da je došlo do prikrivanja imovine, a obavijest o tome je nužna da bi se mogle poduzeti daljnje radnje prema trećim osobama. Ističe da nije jasno kakve veze ima ovako postavljen samostalan manifestacijski zahtjev s paulijanskom tužbom o kojoj se odlučuje u drugom postupku. Također, smatra nejasnim obrazloženje da tužitelji nisu ovlašteni na podnošenje stupnjevite tužbe, jer se u ovom predmetu ne radi o stupnjevitoj tužbi, nego o samostalnom manifestacijskom zahtjevu. Smatra kako je pogrešno tumačenje odredbe članka 186.b Zakona o parničnom postupku da je za prihvaćanje tužbenog zahtjeva potrebno da iz sadržaja pravnog odnosa među strankama tuženik bude dužan položiti račun ili dati pregled imovine i obveza, a čak i da je tako, to bi bio razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva, a ne odbacivanje tužbe.

Odredbom članka 186.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je kako tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini - da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

Iz te odredbe proizlazi da se tužbom može zatražiti polaganje računa ili predaja potpunog pregleda imovine ili obveza, odnosno davanje priopćenja o utajenoj ili prikrivenoj imovini, bez istodobnog isticanja neodređenog zahtjeva za isplatu novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava. U slučaju iz članka 186.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku radi se o tzv. samostalnoj manifestacijskoj tužbi, nasuprot, tzv. stupnjevite tužbe, regulirane odredbom članka 186.b stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelji su ovom predmetu postavili samostalnu manifestacijsku tužbu, pa osnovano u žalbi navode kako je nejasan dio obrazloženja pobijanog rješenja prema kojemu nisu ovlašteni na podnošenje stupnjevite tužbe iz članka 186.b stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da samostalnu manifestacijsku tužbu tužitelj može postaviti samo prema tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, što osnovano u žalbi navode i tužitelji.

Naime iz odredbe članka 186.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku proizlazi da samostalnu manifestacijsku tužbu može postaviti tužitelj koji za to ima pravni interes i to prema a) tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza ili b) tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini.

S obzirom na to da se tužba iz članka 186.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku može postaviti i prema tuženiku koji ispunjenje činidbe iz tog članka ne duguje na temelju pravnog odnosa, prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 186.b. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbacio tužbu, a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge.

Tužitelj koji podnosi samostalnu manifestacijsku tužbu mora za to imati „imovinskopravni interes“, a postojanje tog interesa je procesna pretpostavka za vođenje parnice. Prvostupanjski sud nije utvrdio ni dao valjane razloge o tome imaju li tužitelji imovinskopravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Okolnost da su tužitelji već ranije podnijeli tužbu radi isplate novčanog iznosa i tužbu radi pobijanja pravnih radnji, sama po sebi ne znači da tužitelji nemaju imovinskopravni interes za podnošenje tužbe na davanje podataka o utajenoj ili prikrivenoj imovini, kao ni da tužitelji, eventualno, ne mogu podnijeti i neku novu tužbu. Za utvrđenje imovinskopravnog interesa za podnošenje tužbe na davanje podataka u slučaju kad ne postoji dužnost davanja podataka već prema sadržaju građanskopravnog odnosa, potrebno je utvrditi 1) da su tužitelju podaci potrebni za ostvarivanje imovinskih prava i 2) da je tuženik u stanju dati te podatke, što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

Slijedom navedenog, pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge te ga nije moguće ni ispitati, zbog čega je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Stoga je na temelju odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku riješeno kao u izreci.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazao ovaj sud i donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku. Pri tome će prvostupanjski sud ponovno ispitati i dati valjane i jasne razloge o tome imaju li i u čemu se sastoji imovinskopravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, uvažavajući da samostalnu manifestacijsku tužbu tužitelj, ako za to ima imovinskopravni interes, može podnijeti i protiv osobe koja prema sadržaju pravnoga odnosa nije dužna položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza. Također, novu odluku prvostupanjski sud će donijeti u skladu s odredbom članka 338. Zakona o parničnom postupku, pa će tako u uvodu označiti OIB stranaka, a u izreci i obrazloženju odluke imati u vidu da na strani tužitelja ima više osoba.

U Zagrebu 24. travnja 2015.

SUDAC

DUBRAVKA ZUBOVIĆ, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik