Revr-819/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 819/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz O., zastupanog po punomoćnici K. S., odvjetnici u Č., protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu broj Gž-525/06 od 10. kolovoza 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-353/05 od 15. veljače 2006., u sjednici održanoj dana 20. veljače 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju D. M. isplati na ime novčane naknade za otpremninu iznos od sveukupno 52.340,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje računatom od 08. prosinca 2001. pa do 30. lipnja 2002., a od 01. srpnja 2002. pa do isplate po stopi od 15% godišnje, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kn, u roku od 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude dopuštena je izvanredna revizija (čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/00 i 117/03 – dalje: ZPP).

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da njegovom traženju u cijelosti bude udovoljeno i s obvezom tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka, odnosno da ista bude ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

I u ovom stadiju postupka je prijeporno da li postoji valjan pravni osnov po kojem bi tužena bila u obvezi tužitelju isplatiti otpremninu u dvostrukom iznosu, tj. u iznosu od 52.340,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelju prestala državna služba po sili zakona, što je i navedeno u rješenju Ministarstva unutarnjih poslova – Policijske uprave međumorska Klasa: 110-01/01-01/707, Ur. broj: 511-21-04/1-01-02 od 07. prosinca 2001.

Naime, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj 511-01- 53-58433/4-01 od 03. kolovoza 2001. tužitelj je stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske zbog ukidanja pojedinih radnih mjesta, a u kojem je određeno da tužitelju prestaje državna služba s danom 07. prosinca 2001..

Dakle, nižestupanjski sudovi utvrđuju da tužitelju radni odnos nije prestao zbog ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, već da mu je radni odnos prestao po sili zakona.

Iz iznijetih razloga i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se tužbeno traženje tužitelja pokazuje neosnovanim, jer se nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 79. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 58/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 odnosno pročišćeni tekst: "Narodne novine", broj: 137/04

– dalje: ZR) temeljem koje bi tužitelju pristojalo pravo na isplatu otpremnine u dvostrukom iznosu. Tužitelju bi takvo pravo pristojalo samo u situaciji da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu odnosno da je obolio od profesionalne bolesti, a koji nakon završenog liječenja ili oporavka ne bude vraćen na rad.

Kako tužitelj odluku o prestanku ugovora o radu po sili zakona nije pobijao u posebnom sudskom postupku, gdje bi se kao o glavnom zahtjevu odlučivalo je li otkaz dopušten, to on nema mogućnost pobijati tu odluku u ovom postupku, prigovorom da je riječ o drugom razlogu za otkaz, a ne onom navedenom u donijetim odlukama o prestanku ugovora o radu po sili zakona. Naime, pobijane odluke proizvode pravne učinke sve dok ih sud konstitutivnom odlukom po tužbi, dakle ne po prigovoru, jedne strane ne poništi (čl. 112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) u svezi s čl. 6. ZR-a. Navedenim odlukama utvrđeno je da je tužitelju radni odnos tj. da je tužitelju državna služba prestala po sili zakona. Te odluke vezuju sud u ovom postupku i o njima se ne može osnovano raspravljati ni odlučivati, pa ni kao o prethodnom pitanju u ovom postupku.

Iz iznijetih razloga revizija tužitelja se pokazuje neutemeljenom radi čega je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a istu trebalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 20. veljače 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.