II Kž-433/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 433/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 3. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenog Z. D., okrivljenog M. K., okrivljenog S. Š., okrivljene K. K., okrivljenog M. G. i okrivljenog M. B., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. kolovoza 2012. broj Kov-Us- Iz-6/12 (Kir-us-336/12), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. rujna 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe okrivljenog Z. D., okrivljenog M. K., okrivljenog S. Š., okrivljene K. K., okrivljenog M. G. i okrivljenog M. B. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 173. stavak 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavak 1. i članka 127. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09 i 80/11 – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. B., okrivljenog Z. T., okrivljenog Z. D., okrivljenog I. G., okrivljene K. K. i okrivljenog M. G. iz osnova u članku 123. stavak 1. točke 3. i 4. ZKP/08, okrivljenog M. K. iz osnova u članku 123. stavak 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08, okrivljenog S. Š. i okrivljenog D. R. iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 i okrivljenog M. B. iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. čkom II. izreke, na temelju članka 127. stavak 4. ZKP/08 određen

ZKP/08., dok je pod to

istražni zatvor protiv okrivljenog V. N. iz osnova u članku 123. stavak 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08.

Protiv točke I. izreke tog rješenja žalbe su podnijeli: okrivljeni Z. D. po braniteljici Lj. B., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se okrivljeniku istražni zatvor ukine; okrivljeni M. K. po branitelju I. S., odvjetniku iz Z. i branitelju po službenoj dužnosti D. R., odvjetniku iz Z., s

II Kž 433/12-4

prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje; okrivljeni S. Š. po branitelju B. G., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor; okrivljena K. K. po branitelju N. G., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor protiv okrivljenice, odnosno da se zamijeni jamstvom kao blažom mjerom; okrivljeni M. G. po branitelju M. S., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor i okrivljeni M. B. po branitelju N. S., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor, odnosno zamijeni nekom od mjera opreza odnosno jamstvom.

Iz sadržaja žalbi svih okrivljenika proizlazi da se žale iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora iz osnova zbog kojih je produljen u odnosu na svakog okrivljenika.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljene K. K. i okrivljenog M. G. iz osnova u članku 123. stavak 1. točke 3. i 4. ZKP/08, okrivljenog M. K. iz osnova u članku 123. stavak 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08, okrivljenog S. Š. iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 i okrivljenog M. B. iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

Osnovana sumnja da su okrivljeni Z. D., okrivljenik M. K., okrivljena K. K. i okrivljeni M. G. počinili kazneno djelo iz članka 173. stavak 3. KZ-a, odnosno okrivljeni S. Š. i okrivljeni M. B. kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ-a, kao i opći uvjet iz članka123. stavak 1. KZP/08 za primjenu mjere istražnog zatvora, u odnosu na okrivljenike proizlazi iz podignute optužnice, koja se temelji na prikupljenim dokazima u dosadašnjem tijeku postupka.

U odnosu na žalbe okrivljenog M. K. i okrivljenog M. B., na produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08

Suprotno žalbenim navodima okrivljenog M. K., upravo okolnost da je uhićen tek na temelju raspisane tjeralice, budući da nije bilo moguće osigurati njegovu nazočnost u ovom kaznenom postupku dostavom poziva na adresu prijavljenog prebivališta, gdje prema podacima u spisu ne živi, uz činjenicu da otac okrivljenika živi u Slovačkoj, gdje okrivljenik prema vlastitim navodima često navraća, a imajući u vidu da je protiv njega u tijeku postupak za teško kazneno djelo, sve navedeno i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ukazuje da bi boravkom na slobodi mogao pobjeći i tako ponovno postati nedostupan sudu.

Isto tako, suprotno žalbenim navodima okrivljenog M. B., da unatoč činjenici prebivališta u Bosni i Hercegovini, ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, budući da je vozač kamiona zbog čega gotovo svaki tjedan prolazi kroz Republiku Hrvatsku pa je u mogućnosti po potrebi javiti se sudu, osnovano je sud prvog stupnja u odnosu na njega produljio istražni zatvor po navedenoj osnovi. Okrivljenik je državljanin Bosne i Hercegovine, gdje i prebiva zajedno sa svojom obitelji, tako da ni poslovno ni obiteljski nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, što sve uz činjenicu da je protiv njega u tijeku postupak za teško kazneno djelo, upućuje na opasnost da bi puštanjem na slobodu mogao pobjeći i postati nedostupan sudu.

II Kž 433/12-4

Zbog svega navedenog, osnovano je sud prvog stupnja u odnosu na obojicu okrivljenika produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

U odnosu na žalbe okrivljenog Z. D., okrivljenog M. K., okrivljenog S. Š., okrivljene K. K. i okrivljenog M. G. na produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08

Nije u pravu žalitelj Z. D. kada navodi da u odnosu na njega nema razloga za produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 kao i da sud prvog stupnja nije smio koristiti podatke o njegovoj ranijoj osuđivanosti u Republici Njemačkoj. Prvostupanjski sud pravilno je vrednovao sve okolnosti odlučne za daljnje produljenje istražnog zatvora po navedenoj osnovi protiv okrivljenog Z. D. i ispravno zaključio da upravo kriminalna aktivnost za koju je okrivljenik osnovano sumnjiv prema podignutoj optužnici, koja je trajala dulje vremensko razdoblje, na području više država, ukazuje na upornost okrivljenika u protupravnom postupanju, što sve uz činjenicu da je isti prema raspoloživim podacima već ranije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela u Saveznoj Republici Njemačkoj te da je protiv njega u tijeku postupak pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, također zbog istovrsnog kaznenog djela, upućuje da bi okrivljenik boravkom na slobodi ponovio istovrsno ili slično kazneno djelo.

Okrivljeni M. K., žalbama podnijetim po braniteljima I. S. i D. R., koje žalbe će se razmatrati kao jedna, s obzirom na iste žalbene navode, koji se u bitnom svode na pobijanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo kako se tereti optužnicom, jer da u inkriminirano vrijeme nije bio u Republici Hrvatskoj, također nije uspio dovesti u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i opravdanost daljnjeg produljenja istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Iz podignute optužnice koja se temelji na rezultatima provedenih posebnih dokaznih radnji, posebno iz izlista dolaznih poziva, podatka dobivenog od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i izvješća o tajnom praćenju za 20. siječnja 2012., suprotno žalbenim navodima, proizlazi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio u Republici Hrvatskoj. Daljnji navodi u žalbi koji također upiru na izostanak osnovane sumnje na strani okrivljenika te predloženi dokazi nisu predmet odlučivanja povodom žalbe na rješenje o produljenju istražnog zatvora, već će se o njima odlučivati tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom. Slijedom navedenog, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, upravo razlozi koje navodi prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, i to iskazan visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju u namjeri stjecanja imovinske koristi, uz činjenicu nezaposlenosti te izostanka redovitih prihoda na strani okrivljenika, upućuje na opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela.

Žalba okrivljenog S. Š., svodi se na analizu dosadašnjeg tijeka postupka i dokaze koji se nalaze u spisu, što nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru. Isto tako, imajući u vidu činjenicu da se radi o specijalnom povratniku, navodi u žalbi da se radi o obiteljskom čovjeku, koji je do uhićenja bio zaposlen, ne dovode u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, jer ga te okolnosti nisu sprječavale u protupravnom postupanju za koje je osnovano sumnjiv prema podignutoj optužnici, a u odnosu na navode koji se odnose na teško zdravstveno stanje ovog okrivljenika, valja navesti da mu se odgovarajuća zdravstvena skrb može pružiti i u Zatvorskoj bolnici.

II Kž 433/12-4

Ni okrivljena K. K. žalbenim navodima koji se također u bitnome svode na analizu dosadašnjeg tijeka postupka, nije dovela u sumnju osnovanost razloga za produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. I po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, upravo iskazana upornost i odlučnost u kriminalnoj aktivnosti za koju se tereti, bez obzira na dosadašnju neosuđivanost, ukazuju na opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Tu opasnost ne umanjuju niti žalbeni navodi o tome da je okrivljenica zaposlena i da ostvaruje mjesečni prihod, jer su te okolnosti postojale i u vrijeme za koje se tereti podignutom optužnicom i nisu je spriječile u protupravnom postupanju.

Niti okrivljeni M. G., žalbenim navodima nije doveo u sumnju osnovanost produljenja istražnog zatvora po navedenoj osnovi. Naime, upravo kriminalna količina za koju se tereti optužnicom (dogovaranje primopredaje oko 3 kg marihuane, pronađena digitalna vaga i 758, 53 grama marihuane), uz činjenicu nezaposlenosti, su one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi ovaj okrivljenik puštanjem na slobodu mogao ponoviti kazneno djelo. S obzirom na navedeno, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, osnovano je i zakonito prvostupanjski sud navedenim okrivljenicima produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

U odnosu na žalbe okrivljenog Z. D., okrivljenog M. K., okrivljene K. K. i okrivljenog M. G., na produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 4. ZKP/08

Prema podignutoj optužnici, ovi okrivljenici su osnovano sumnjivi da su se u vremenskom razdoblju od sredine 2011. pa do 9. veljače 2012. u Z., protivno odredbi članka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, u cilju distribucije droge marihuane na ilegalnom narko tržištu te stjecanja materijalne dobiti, povezali u zajedničko djelovanje radi kontinuirane nabave i prodaje droge marihuane na ilegalnom narko tržištu u Republici Hrvatskoj, da je njihova kriminalna djelatnost poprimila međunarodne razmjere, pri čemu je svaki od njih unutar te kriminalne organizacije imao određenu ulogu i bio dio povezane djelatnosti, kao i da se radi o velikoj količini droge marihuane (oko 60 kg) koja je bila namijenjena daljnjoj distribuciji na ilegalnom narko tržištu, te je dijelom i puštena u promet, na koji način je došlo do znatnog ugrožavanja zaštićenog dobra - zdravlja ljudi i to pretežno mlađe populacije, zbog čega se, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radi o takvim okolnostima koje uvelike nadmašuju uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva kaznena djela. Stoga je u odnosu na sve žalitelje opravdano produljena mjera istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

Okrivljeni Z. D. u žalbi navodi kako smatra da duljina inkriminiranog razdoblja ne opravdava produljenje istražnog zatvora po navedenoj osnovi te poriče zajedničko djelovanje s ostalim suokrivljenicima. No, valja navesti da upravo suprotno proizlazi iz činjeničnog opisa podignute optužnice pa takvim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja u tom dijelu, a koje žalbene navode ovaj sud prilikom odlučivanja o žalbi na produljenje istražnog zatvora nije niti ovlašten preispitivati, jer se u biti svode na pobijanje osnovane sumnje.

Okrivljenog M. K. podignutom optužnicom tereti se da je okrivljenom D. B., okrivljenom Z. T. i okrivljenom Z. D. u više navrata prodavao veće količine droge marihuane koju je nabavljao na području Bosne i Hercegovine, nakon čega su organizirali dopremu te

ni su žalbeni navodi u droge na područje Republike Hrvatske. S obzirom na navedeno, netoč

II Kž 433/12-4

kojima poriče međunarodni element i povezanost s ostalim suokrivljenicima, pri čemu je o pobijanju osnovane sumnje u žalbi podnesenoj protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora rečeno u dijelu rješenja u odnosu na osnovu iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

Isto tako, žalbenim navodima okrivljene K. K., u kojima ističe da se radi o drogi marihuani, koja je nedvojbeno manje štetna za ljudski organizam, kao i manju novčanu vrijednost te droge u odnosu na ostale vrste droga, imajući u vidu količinu droge za koju se okrivljenica tereti optužnicom, njenu ulogu i povezanost s ostalim suokrivljenicima, kao i štetnost bilo koje vrste droge za zdravlje ljudi, nije s uspjehom dovedena u pitanje osnovanost prvostupanjskog rješenja u odnosu na okrivljenicu.

Okolnosti koje u žalbi navodi okrivljeni M. G., da surađuje sa sudom, kao i da je podignuta optužnica zbog čega da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora u odnosu na njega po točki 4, nisu od utjecaja na opstojnost navedene osnove.

Dosadašnjim boravkom svih okrivljenika u istražnom zatvoru nije dovedeno u pitanje niti načelo razmjernosti, a također je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju osnovano zaključio da, s obzirom na težinu kaznenih djela za koje se okrivljenici terete, u konkretnom slučaju, jamstvom, ne može postići ista svrha kao istražnim zatvorom, zbog čega su neosnovane žalbe okrivljene K. K. i okrivljenog M. B. koji predlažu da im se mjera istražnog zatvora zamjeni jamstvom.

Budući da žalbama okrivljenika nije dovedena u sumnju zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila počinjena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 14. rujna 20012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.