II Kž-349/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-349/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. N. S. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama okr. N. S. i D. R. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 08. svibnja 2002. godine broj Kio-252/02 (Kv-172/02), o produljenju pritvora u tijeku istrage, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe I-okr. N.S. i II-okr. D.R. kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, protiv okr. N.S. i D.R. produljen je pritvor u istrazi nakon mjesec dana za daljnjih mjesec dana iz zakonske osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, jer postoji osnovana sumnja da su počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja podnijeli su žalbu okr. N.S. i D.R. po svojim braniteljima, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Nisu u pravi žalitelji kada tvrde da nema zakonskih razloga za primjenu pritvora protiv okr. N.S. i D.R. iz zakonske osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Suprotno tome, prema rješenju o provođenju istrage (list spisa 56), okrivljenici su osnovano sumnjivi da su počinili kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., što je opći zakonski uvjet da se pritvor protiv njih uopće može odrediti, a potom i produljiti.

U konkrentom slučaju I-okr. N.S. se tereti da je dana 08. travnja 2002. godine u R., prodao i predao točno neutvrđenu količinu opojne droge heroin A.K., pri čemu je II-okr. D.R. u ovoj kupoprodaji posredovao između I-okrivljenika i ošt. A.K., na način da je telefonski stupio u kontakt sa I-okrivljenikom i s njim dogovorio prodaju dovodeći oštećenog A.K. u ugostiteljski objekt R. gdje je kupoprodaja realizirana, nakon čega je A.K. istu večer drogu konzumirao intravenozno i zbog predoziranja umro, koja posljedica izvršenja kaznenog djela, uz osnovanu sumnju kao opći zakonski uvjet, predstavlja drugu posebno tešku okolnost djela koja, za sada, opravdava produljenje pritvora.

Time su ostvareni opći i posebni zakonski uvjeti koji u potpunosti opravdavaju mjeru pritvoru protiv okrivljenika iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 398.s t. 3. ZKP, trebalo je odbiti žalbu okrivljenika i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. svibnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.