Croatian Supreme Court partially allows appeal on legal error regarding damages calculation for lost assistance.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the appellant's appeal against a lower court's judgment on damages. The court found the lower court correctly applied the law regarding pain and suffering but erred by failing to specify the valuation date for the claim of lost assistance. Consequently, the judgment was annulled only regarding the lost assistance damages, and the case was remitted to the first instance court for a new trial to determine the correct valuation date.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o obveznim odnosima: When a judgment omits the factual basis for determining the valuation date of a specific damage claim, it constitutes a material violation of the Code of Civil Procedure, requiring the case to be remitted for retrial to establish the correct starting point for interest.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4038/1994-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J EŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.J. iz O. bana J. …, zastupanog po punomoćniku G.Š., odvjetniku iz V., protiv tuženika C. d.d. - Filijala u N., i tuženika D.S. iz Z., N. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 14. srpnja 1994. broj Gž-1291/94 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 3. ožujka 1994. broj P-1399/93, u sjednici održanoj dana 8. travnja 1998.,
presudio i riješio je:
Prihvaća se revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za tuđu pomoć (iznad iznosa od 750,00 kn), te se u tom dijelu kao i u odluci o parničnom trošku ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku od 15. srpnja 1993. broj Gž- 1291/94 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 3. ožujka 1994. broj P-1399/93 i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odluka o trošku nastalom u povodu revizije ostavlja se za odluku o glavnoj stvari.
U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Tužena C. osiguranje dd Zagreb filijala N., te S.D. iz Z.N. … dužni su solidarno isplatiti tužitelju Z.J. iz O. na ime naknade štete:
- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 6.000.000 HRD,
- za pretrpljeni strah iznos od 2.500.000.- HRD,
- za nagrđenost iznos od 3.600.000.- HRD,
- na ime gubitka životnih aktivnosti iznos od 13.500.000.- HRD,
- za tuđu pomoć iznos od 750.000.- HRD,
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 1993. godine do plateža,
te naknaditi tužitelju parnični trošak prouzrokovan ovim postupkom u iznosu od 2.024.740.- HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se o d b i j a."
Sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odlučeno o kamatama za nematerijalnu štetu tako da kamate na iznos te štete teku od 3. ožujka 1994. do isplate, a uostalom dijelu prvostupanjsku presudu je potvrdio. Protiv odbijajućeg dijela presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Revident predlaže da se nižestupanjske presude preinače ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je samo djelomično osnovana.
Neosnovano revident tvrdi da je sud drugog stupnja preinačio odluku o kamatama rješenjem a ne presudom.
Odluka suda drugog stupnja naslovljena je kao "Presuda u ime Republike Hrvatske", pa se prema tome radi o presudi a ne o rješenju.
Istina ispred izreke presude navedeno je: "riješio je" umjesto "presudio je", ali to predstavlja očitu grešku u pisanju.
Zbog izloženog u postupku kod suda drugog stupnja nije učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u svezi st. 1. čl. 386. ZPP.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj trpio boli jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana i lakog intenziteta u trajanju od šezdeset dana, a zatim je utvrđeno da je tužitelj pretrpio i strah jakog intenziteta od momenta nesreće do medicinskog zbrinjavanja a nakon toga strah srednje jakosti slijedećih nekoliko sati (do imobilizacije i smještanja u krevet). Utvrđeno je da strah nije ostavio trajnih psihičkih posljedica.
S obzirom na takav intenzitete fizičkih boli i straha i vrijeme njihovog trajanja materijalno pravo je pravilno primjenjeno kada je tužitelju za fizičke boli dosuđena naknada štete u iznosu od 6.000,00 kn, a za strah u iznosu od 2.500,00 kn, jer je visina štete u tim iznosima utvrđena u skladu s kriterijima iz st. 1. čl. 200. Zakona o obveznim odnosima i kriterijima sudske prakse.
Tužiteljeva opća životna i radna sposobnost smanjena je za 15% pa se naknada štete u iznosu od 13.500,00 kn na ime dosuđenih boli ukazuje primjerenom.
Naruženost zbog diskretnog šepanja izražava se u blagom stupnju, pa je naknada štete za taj vid štete primjereno odmjerena u iznosu od 3.600,00 kn.
Tužitelj zbog navedenog neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na utvrđenu visinu štete po navedenim osnovima i zato je u tom dijelu revizija odbijena kao neosnovana.
Revizija nije osnovana ni u odnosu na početak tijeka kamata na iznos dosuđene nematerijalne štete.
Kamate na nematerijalnu štetu teku od dana presuđenja jer je tek časom presuđenja visina nematerijalne štete kao novčana obveza u smislu čl. 394. Zakona o obveznim odnosima na pravno obvezujući način jasno izražena brojem novčanih jedinica pa zato ni zatezne kamate prema čl. 277. spomenutog zakona ne mogu teći prije nego je taj broj novčanih jedinica utvrđen.
Dakle, broj novčanih jedinica nematerijalne štete određen je tek donošenjem presude, pa je sud drugog stupnja pravilno kamate na iznos nematerijalne štete dosudio od 3. ožujka 1994. od dana presuđenja i zato je revizija tužitelja i u tom dijelu odbijena kao neosnovana.
Međutim, u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete na ime tuđe pomoći nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer nije navedeno da li je visina štete po tom osnovu utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja ili u vrijeme kada je pomoć trebala biti pružana.
Kako se pravilnost presude u tom dijelu ne može ispitati u postupku je u odnosu na taj vid štete učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP, pa je u tom dijelu revizija prihvaćena i presude sudova nižeg stupnja ukinute, (zbog toga i odluka o parničnom trošku) i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje koji će u nastavku postpuka otkloniti ukazani nedostatak i o tom dijelu tužbenog zahtjeva ponovno odlučiti. Ovisno o momentu utvrđenja visine tuđe pomoći ovisi i početak tijeka zakonske zatezne kamate.
Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 8. travnja 1998.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.
Suglasnost
ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši
administrativni referent:
(Štefica
Klepac)