Kžzp-33/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 33/11-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Zlate Lipnjak- Bosanac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, odlučujući o žalbi predlagatelja J. B. iz K., kojeg zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica iz K., podnesenoj protiv rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 31. ožujka 2011. broj Pzp-28/10, u sjednici održanoj dana 23. kolovoza 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Uvažava se žalba predlagatelja J. B. te se preinačuje rješenje suda prvog stupnja na način da se prihvaća zahtjev predlagatelja za suđenje u razumnom roku i predlagatelju se na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku određuje iznos 2.000,00 kuna (slovima: dvijetisuće kuna i nula lipa).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti ovim rješenjem određen iznos na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja J. B., za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u prekršajnom postupku Prekršajnog suda u Karlovcu broj V P-2044/02, u tijeku kojeg se nakon pravomoćno obustavljenog prekršajnog postupka odlučuje u povodu predlagateljevog zahtjeva kao okrivljenika u tom postupku za naknadu troškova. Zahtjev je podnesen na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07., 113/08., eni tekst i 27/11.).

153/09.,116/10., 122/10.-pročišć

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je putem punomoćnice R. D. D., odvjetnice iz K., podnio žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se usvojiti žalbu i prihvatiti predlagateljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Žalba predlagatelja je osnovana.

U pravu je predlagatelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio da se duljina trajanja postupka odlučivanja o zahtjevu za naknadu troškova predlagatelja kao okrivljenika, u prekršajnom predmetu Prekršajnog suda u Karlovcu broj V P-2044/02, a nakon što je rješenjem o obustavi dovršen prekršajni postupak, koji je protiv predlagatelja vođen zbog prekršaja iz članka 305. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom njegovog prava na suđenje u razumnom roku. No, pri tome pogrešno predlagatelj smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio kriterije za određivanje početka pravno odlučnog razdoblja.

Naime, pogrešno smatra predlagatelj da je za početak pravno odlučnog razdoblja trebalo uzeti datum pokretanja prekršajnog postupka, a ne datum podnošenja zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka. U trenutku podnošenja predlagateljevog zahtjeva prekršajni postupak koji je vođen protiv predlagatelja zbog sumnje za kažnjivo djelo je obustavljen zbog nastupanja zastare prekršajnog progona, uslijed čega je predlagatelj stekao pravo na naknadu troška, a što je predlagateljevo pravo građanskopravne prirode. Stoga u konkretnoj situaciji duljinu pravno odlučnog razdoblja s obzirom na mjerila za računanje početka pravno odlučnog razdoblja, treba gledati sa stanovišta stjecanja prava na naknadu troškova. Budući da je predlagatelj tek podnošenjem zahtjeva za naknadu troškova iskazao volju ostvarivati to svoje pravo u tijeku prekršajnog postupka, to je pravilno sud prvog stupnja upravo datum podnošenja zahtjeva za naknadu troškova postupka uzeo kao početak pravno odlučnog razdoblja. Stoga u konkretnoj situaciji pravno odlučno razdoblje počinje 2. travnja 2007. (datum podnošenja zahtjeva za naknadu troškova), a završava 3. veljače 2011. (datum pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim se odlučuje o predlagateljevom zahtjevu za naknadu troškova prekršajnog postupka, a protiv kojeg nije podnesena žalba) pa duljina pravno odlučnog razdoblja iznosi tri godine, deset mjeseci i jedan dan, kako je to pravilno u pobijanom rješenju utvrdio i prvostupanjski sud.

Svoju odluku o neosnovanosti zahtjeva predlagatelja prvostupanjski sud obrazlaže činjenicom da je, unatoč zamijećenim duljim razdobljima zastoja u tijeku postupka odlučivanja o predlagateljevom zahtjevu za naknadu troškova prekršajnog postupka, ipak pred kraj tog postupka prvostupanjski sud postupao zadovoljavajućom dinamikom, tako da su donesena dva prvostupanjska i jedno drugostupanjsko ukidno rješenje, pri čemu predlagatelj nije doprinio duljini trajanja tog postupka. Stoga je, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, njegovu dinamiku i složenost, kao i njegovu važnost za predlagatelja, a posebice činjenicu da je riječ o manjem potraživanju, prvostupanjski sud ocijenio da duljina trajanja postupka odlučivanja o zahtjevu za naknadu troškova ne predstavlja prekoračenje razumnog roka i povredu predlagateljevog prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, cijeneći učinkovitost i ekonomičnost postupanja te pravodobnost poduzimanja radnji, kako Prekršajnog suda u Karlovcu, tako i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, a na temelju utvrđenog stanja spisa predmeta, ovaj sud je utvrdio da navedeni kriteriji u konkretnom predmetu u tijeku postupka odlučivanja o pravu predlagatelja na naknadu troškova prekršajnog postupka nisu u dostatnoj mjeri poštivani.

Naime, prvostupanjskom sudu u predmetnom prekršajnom postupku trebalo je punih jednu godinu, sedam mjeseci i 17 dana da donese prvo rješenje o trošku kojim je zahtjev za naknadu odbijen, iako je predlagatelj u dva navrata požurivao donošenje rješenja u povodu njegovog zahtjeva za naknadu troškova, dok je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske rješenje kojim je prihvaćena predlagateljeva žalba protiv tog rješenja, rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak, donio jednu godinu, devet mjeseci i pet od dana primanja predmeta kod tog suda na nadležno odlučivanje. Novo rješenje Prekršajni sud u Karlovcu donio je u primjerenom roku dva mjeseca i 12 dana od primanja ukidnog rješenja te je isto u daljnjih nešto više od mjesec dana dostavljeno predlagatelju i njegovoj punomoćnici (braniteljici u prekršajnom postupku) te je postalo i pravomoćno.

Stoga, imajući na umu da je u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za naknadu troškova prekršajnog postupka, u tijeku pravno odlučnog razdoblja tri godine, deset mjeseci i jedan dan, postupak u potpunom zastoju bio više od tri godine, cijeneći pri tome i činjenicu da je o predlagateljevu zahtjevu za naknadu troškova u trenutku odlučivanje o predmetnom zahtjevu pravomoćno odlučeno, pri čemu su u tijeku postupka odlučivanja o troškovima donesena dva prvostupanjska i jedno drugostupanjsko rješenje o trošku, ovaj sud opisano postupanje Prekršajnog suda u Karlovcu i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj V P-2044/02 ocjenjuje neprihvatljivim te zaključuje da takvo postupanje predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku, osobito kada se ima na umu da se u konkretnoj situaciji radi o krajnje jednostavnom postupku i da predlagatelj ni na koji način nije doprinio duljini trajanja postupka, već je naprotiv u dva navrata i požurivao donošenje rješenja o trošku. Opisano postupanje nije u dostatnoj mjeri u suglasju s načelima ekonomičnosti i učinkovitosti, zbog čega je takvim postupanjem ova dva suda povrijeđeno predlagateljevo pravo na suđenje u razumnom roku pa je njegovu žalbu trebalo uvažiti i pobijano rješenje preinačiti na način kako je to učinjeno pod točkom I. izreke ovog rješenja.

Budući da je o predlagateljevu zahtjevu za naknadu troškova prekršajnog postupak pravomoćno odlučeno nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, to nije bilo potrebe sudu određivati rok u kojem je dužen donijeti odluku o trošku.

Određujući visinu naknade primjerene povredi prava koju predlagatelj trpi, Vrhovni sud Republike Hrvatske imao je na umu duljinu pravno odlučnog razdoblja tijekom kojeg su donesena dva prvostupanjska i jedno drugostupanjsko rješenje, činjenicu da je o trošku pravomoćno odlučeno, prirodu i složenost postupka te radnje poduzimane u tijeku postupka, značaj pravnog dobra koji se ovim postupkom štiti, kako za predlagatelja, tako i za društvo u cjelini te po sudu prvog stupnja utvrđeno nepostojanje doprinosa predlagatelja. Stoga je, uvažavajući navedene okolnosti, kao i gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, ocjenjeno da naknada primjerena povredi prava na suđenje u razumnom roku koju predlagatelj trpi iznosi 2.000,00 kuna.

Budući da iz navedenog proizlazi da je pravo predlagatelja J. B. na suđenje u razumnom roku u prekršajnom postupku Prekršajnog suda u Karlovcu broj V P-2044/02, u tijeku kojeg se nakon pravomoćno obustavljenog prekršajnog postupka odlučivalo u povodu predlagateljevog zahtjeva kao okrivljenika u tom postupku za naknadu troškova, povrijeđeno, to je trebalo uvažiti njegovu žalbu i na temelju članka 28. stavak 5. ZS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. kolovoza 2011.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v. r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.