I Kž-Us-67/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 67/16-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Damiru Kosu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog L. G. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog T. Š., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. travnja 2016. godine, broj I-Kir-Us-155/16, dana 31. svibnja 2016 godine,

r i j e š i o j e :

I./ Povodom žalbe okrivljenog T. Š., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje u točki III na način da se dodaje dio koji glasi – „Sukladno čl. 16. ZOPOIK-a ova mjera može trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda postala pravomoćna“

II./ Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T. Š.

Obrazloženje

Sudac istrage je prije pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage, dakle prije započinjanja kaznenog postupka prihvatio prijedlog državnog odvjetnika i odredio na temelju čl. 11. st. 1. toč. b/ Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10. – dalje u tekstu: ZPOIK) privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi prema okrivljenom T. Š., kojima mu je pod točkom I zabranjeno otuđenje i opterećenje osobnih automobila reg. oznaka … i …, individualiziranih u pobijanom rješenju, uz upis zabrane otuđenja i opterećenja u evidenciju vozila i isprava o vlasništvu. Točkom II određeno je da se privremena mjera donosi u korist

I Kž-Us 67/16-3

Republike Hrvatske, a tokom III određeno je da mjera sukladno čl. 15 ZOPOIK-a može trajati najdulje dvije godine.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. Š. po branitelju V. S., odvjetniku iz Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu okrivljenik kada pobija prvostupanjsko rješenje tvrdeći da je automobil registarskih oznaka … kupljen prije vremena inkriminiranog kao trenutak počinjenja kaznenog djela, zbog čega da nije moguće zaključivati da bi on potjecao od imovinske koristi navodno ostvarene kaznenim djelom, odnosno da je automobil registarskih oznaka … kupljen kreditnom karticom G. K. te se kao takav kredit i dalje otplaćuje i to od novca koji G. K. daje otac okrivljenika, pa da stoga niti kupovina ovog automobila nema nikakve veze s navodno pribavljenom imovinskom korišću od kaznenog djela opisanog u rješenju o provođenju istrage.

Međutim, tvrdnje istaknute u žalbi nisu od značaja za zakonitost pobijanog rješenja u tome dijelu.

Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da su oba automobila registrirana kao vlasništvo okrivljenog T. Š. za koga postoji osnovana sumnja da je počinio dva kaznena djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4 i to jedno u svezi s čl. 265. st. 1 KZ/11, a drugo u svezi s čl. 246. st. 2. u svezi s čl. 38 KZ/11.

Predmet oduzimanja imovinske koristi optuženiku u odnosu na kaznena djela stavljen na teret okrivljenom Š., na temelju čl. 78. KZ/11, ukoliko bude proglašen krivim za njihovo počinjenje može biti sva imovina izuzev one za koju može učiniti vjerojatnim da je njezino podrijetlo zakonito. Međutim, ova odredba ne daje razgraničenje u vremenu stjecanja imovine tako da predmet njenog oduzimanja može biti sva imovina, neovisno o vremenu stjecanja, pa sukladno tome i predmet osiguranja njenog oduzimanja, u okolnostima kako su ranije izložene, može biti sva imovina koja glasi na okrivljenika, a o izuzimanju od oduzimanja obzirom na eventualno zakonit način stjecanja biti će raspravljano tek u tijeku rasprave.

Stoga nisu osnovani prigovori kako ih u žalbi ističe okrivljeni T. Š., zbog čega je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

Međutim, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud povrijedio zakon na štetu okrivljenika kada nije trajanje ove mjere ograničio i rokom iz čl. 16. ZOPOIK-a.

I Kž-Us 67/16-3

Naime, ograničenje trajanja ove mjere po čl. 15. ZOPOIK-a odnosi se na situaciju određivanja ove mjere prije nego li je kazneni postupak započeo i ograničeno je na trenutak započinjanja kaznenog postupka, propisujući da mjera može trajati najdulje dvije godine do započinjanja kaznenog postupka (što je u vrijeme izrade zakona bio trenutak pravomoćnosti optužnice), o čemu je ovaj sud već izrazio svoj stav u predmetu broj I Kž-Us-26/16 od 23. ožujka 2016. godine.

Međutim, odredba čl. 16. ZOPOIK-a ograničava trajanje ove mjere na vrijeme od najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda postala pravomoćna. Kako se ova mjera suprotno tvrdnjama iz obrazloženja pobijanog rješenja, ako kazneni postupak započne unutar dvije godine od njenog izdavanja nastavlja ex lege, bez posebnog prijedloga državnog odvjetnika, to je nužno njeno ograničenje kako je ono propisano u čl. 16. st. 1. i 2. ZOPOIK-a, a što pobijanim prvostupanjskim rješenjem nije bilo učinjeno.

Kako je takvim propustom povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, jer nije određen trenutak do kada ova mjera može trajati u započetom kaznenom postupku, uočeno je po službenoj dužnosti ispravljeno preinakom pobijanog rješenja kako je to učinjeno u točki I izreke ovog rješenja.

Slijedom izloženog valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. i čl. 494. st. 4. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 31. svibnja 2016. godine

Sudac:

Damir Kos, v. r.