I Kr-26/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-26/03-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljeno s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 13. siječnja 2003. godine, br. Kv-I-445/02 (K-222/01), u sjednici održanoj dana 20. ožujka 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. Ž.G. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. prosinca 2001. godine, br. K-222/01 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. ožujka 2002. godine, br. I Kž-138/02, Ž.G. osuđen je zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici L. a kazna mu teče od 27. rujna 2001. godine do 27. rujna 2004. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik i uz njegovu privolu branitelj S.M., odvjetnik iz Č., koji je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu.

U zahtjevu osuđenik navodi da tijekom kaznenog postupka relevantne okolnosti nisu pravilno utvrđene, ali ne tako da bi utjecale na pravnu oznaku djela, već samo na blaže odmjeravanje kazne. Branitelj osuđenika u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne ističe da u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske kazna koja je izrečena je previsoka za počinjeno kazneno djelo, te da i dalje ostaje kod svih navoda iznesenih u žalbi, za koje smatra da se drugostupanjski sud na njih uopće nije dovoljno osvrnuo, jer bi u suprotnom došlo do blaže osude za navedeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ. Posebno se ističe kao nova okolnost da osuđ. Ž.G. nije najboljeg zdravlja i da se cijelo vrijeme izdržavanja kazne ponaša vrlo korektno bez ikakvih ekscesa, te bi kaznu iz tih razloga trebalo umanjiti jer bi i smanjena kazna u dovoljnoj mjeri utjecala na buduće ponašanje osuđenika.

Dostavljajući zahtjev osuđenika, Županijski sud u Zagrebu je predložio da se zahtjev odbije, a jednake prijedloge dali su županijski državni odvjetnik i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, gotovo sve okolnosti navedene u zahtjevu za izvanredno ublaženje kazne su postojale i za njih je sud znao i o njima je vodio računa pri izricanju presude. Nove okolnosti da osuđenik nije baš najboljeg zdravlja, bez priložene valjane dokumetacije o njegovom zdravstvenom stanju, te da se na izdržavanju kazne ponaša vrlo korektno i bez ikakvih ekscesa, što se konačno i očekuje od svakog osuđenika, nisu takve da bi očito dovele do blaže osude, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne predviđeni u čl. 414. ZKP.

Stoga je zahtjev trebalo, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 20. ožujka 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Katica Jelić, v.r.