Rev-2960/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2960/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljat kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparović, Augusta Husinec, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja R. mldb. S. i mldb. V., zastupane po majci i zak. zastupnici R. M. iz V., protiv tuženog R. M. iz V., zastupanog po K. M., odvjetniku iz V., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 3. IX 1990. br. Gž- 836/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. V 1990. br. P-226/90, u sjednici održanoj dana 7. srpnja 1992. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Varaždinu povišen je doprinos tuženika za uzdržavanje malodobnih tužiteljica određen presudom od 20. 10. 1987. godine br. P- 277/87. na iznos od 30.000 ondašnjih dinara za jednu tužiteljicu i na iznos od 40.000 ondašnjih dinara za drugutužiteljicu na iznos od 500 dinara mjesečno (sada 500 HRD) za svaku tužiteljicu i to za razdoblje od 15. 2. 1990. do 23. 5. 1990. godine, a od tog dana u visini od 50% zajamčenog osobnog dohotka radnika Hrvatske za svaku tužiteljicu s kamatom na dospjele obroke uzdržavanja po stopi eskontne kamate koju Narodna banka Jugoslavije obračunava primjenom komforne metode uvećanog za 20% računajući od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja do isplate, dok je preostali dio zahtjeva odbijen. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Drugostepeni Okružni sud u Varaždinu odbio je tuženika i potvrdio drugostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude izjavio je tuženik reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku odnosno ukidanje nižestepenih presuda.

Tužiteljice nisu dale odgovor na reviziju, niti nadležni javni tužitelj izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev za povišenje iznosa uzdržavanja mldb. djece o čemu treba odlučiti primjenom odredaba iz čl. 272. u vezi čl. 235. st. 2. i čl. 260. do 262. te čl. 269. Zakona o braku i porodičnim odnosima (preč. tekst "NN" br. 51/89 i 59/90 - u daljnjem tekstu: ZBPO).

Nema sumnje da su se prilike od donošenja ranije odluke o uzdržavanju tužiteljica promijenile te da tako promijenjene prilike opravdavaju zahtjev za povišenje uzdržavanja. To ne poriče ni tuženik. Sporna je samo visina dosuđenog iznosa jer tuženik prigovara da je dosuđeni iznos previsok. Neosnovano međutim, tuženik prigovara visini utvrđenog iznosa, posebno kad se imaju u vidu potrebe djece s obzirom na uzrast, spol i činjenicu školovanja. S druge strane nema sumnje da će tuženik kao samostalni obrtnik moći doprinositi iznos u visini od 50% zajamčenog osobnog dohotka radnika Hrvatske, što je u vrijeme donošenja prvostepene presude bilo približno oko 500 HRD mjesečno. Ovo sve i kad se uzme u obzir da tuženik ima obvezu da uzdržava još jedno dijete u drugom braku te da i tužiteljice mogu bar dijelom sticati određeni prihod iz imovine koja im je ostala.

Ne stoje prema tome prigovori tuženika da bi pogrešno bila primijenjena odredba čl. 261. st. 3. ili pak odredba čl. 269. ZBPO, jer nema zapreke da doprinos tuženika bude određen i u višem iznosu nego što iznosi zajamčeni osobni dohodak radnika Hrvatske, ako to potrebe djece i mogućnosti tuženika opravdavaju.

Iz izloženog proizlazi da se nije ostvario istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a kako k tome nije počinjena ni ona procesna povreda na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. u vezi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP "NN" br. 53/91), trebalo je reviziju temeljem čl. 393. ZPP kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 7. srpnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.