Rev-1475/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1475/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjendika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.J., koga zastupa H.U., odvjetnik u S., protiv tuženice V.J. iz S.G., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presuda Okružnog suda u Sisku od 9. studena 1992. br. Gž-511/92-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 29. svibnja 1991. br. P-445/89-29, u sjednici održanoj dana 8. lipnja 1993.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja maloljetna I.J. povjerena je na čuvanje i odgoj majci V.J. te odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Sud prvog stupnja je donio i dopunsku presudu kojom je odredio način održavanja osobnih odnosa između djeteta i oca.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Javni tužitelj Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je maloljetna I.J. u dobi od pet godina, te da od svog rođenja živi s majkom.

Tužitelj je predloživši da dijete bude povjereno njemu na čuvanje i odgoj naveo da će u tom slučaju dijete živjeti s njegovom majkom koja će se o njemu brinuti.

Na temelju tih činjenica te mišljenja Centra za socijalni rad da je u interesu djeteta da ono bude povjereno majci sudovi nižega stupnja su po mišljenju ovoga suda pravilno odlučili kada su tako i odlučili.

Djetetu navedene životne dobi, a pogotovo ženskoga spola kao što je mlt. I. za pravilan psihofizički razvoj potrebna je stalna prisutnost, te briga i njega majke.

Stoga će biti u pravilu u interesu djeteta da ono bude povjereno upravo na čuvanje i odgoj majci pod pretpostavkom da je majka takva osoba koja daje dovoljno garancija da će dijete pravilno odgojiti.

U konkretnom slučaju nije utvrđena bilo koja činjenica koja bi ukazivala na to da majka djeteta nije u stanju dati djetetu pravilan odgoj, a to ne tvrdi ni tužitelj, pa su stoga sudovi nižega stupnja pravilno primijenili odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima kada su ocijenili, respektirajući mišljenje Centra za socijalni rad, da je u interesu djeteta da bude povjereno na čuvanje i odgoj majci.

Iz tih razloga revizija tužitelja nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 8. lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.