Revr-400/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 400/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz V., koju zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika B. d.d., V., radi utvrđenja djelomične ništavosti i isplate otpremnine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1142/2012-2 od 29. studenoga 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-462/2010 od 30. siječnja 2012., u sjednici održanoj 9. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se djelomično ništav sporazum o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika B. d.d. sklopljen dana 18. svibnja 2007. godine između tužitelja, zastupanog po Udruženju radnika B. iz V., M. P., odvjetnika iz V., B. M. odvjetnika iz V. i P. Đ. odvjetnika iz V. kao pravnih zastupnika Udruženja radnika s jedne strane i tuženika B. d.d. V., s druge strane i to:

u točki 2. st. 6. koji glasi:

"Radno neangažirani radnici putem Udruženja i svojih punomoćnika, uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i priznanje staža iz prethodnih stavaka, prihvaćaju kao cjelovitu isplatu svih svojih potraživanja i zadovoljenje prava od bivšeg poslodavca, te priznaju da su tom isplatom i priznanjem radnog staža u cijelosti namireni, kako za otpremnine, tako i za neisplaćene plaće s kamatama, čime se odriču svih daljnjih potraživanja po tim osnovama."

u toč. 3. st. 2. koji glasi:

"Radno neangažirani radnici koji su pokrenuli sudske postupke radi utvrđenja i priznanja radnog staža, te naplate svojih potraživanja po tome osnovu, obvezuju se povući podnesene tužbe, ovršne ili druge prijedloge za naplate svojih potraživanja i odreći se od daljnjih tužbenih zahtjeva, ovrha i slično."

te u točki 4. dio teksta koji glasi:

"… te se obvezuju, da nakon potpisa ovog sporazuma, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana, povući sve podnesene tužbe, ovršne i druge prijedloge za naplatu, i u ime svojih opunomoćitelja odreći se tužbenih zahtjeva, kao i pokretanja bilo kakvih drugih postupaka, radi utvrđenja prava ili naplate potraživanja iz ovog sporazuma po njegovom izvršenju."

II Nalaže se tuženiku B. d.d. V., da tužitelju A. K. iz V., isplati iznos od 25.500,00 (slovima: dvadesetpettisućapetstokuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate, kao i da tužiteljici naknadi sav prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe."

Istom odlukom nalaženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 302,50 kuna, u roku 8 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, dalje: ZPP) naznačavajući sljedeća pravna pitanja važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

" - Da li je tužitelj sukladno odredbi čl. 2. Zakona o radu diskriminiran zbog toga što je tuženik sa svojim radnicima zaključio dva sporazuma različitih sadržaja (u daljnjem tekstu: "prvi" i "drugi" sporazum)?

- Da li postoji razlika između pojedinih radnika tuženika koja bi predstavljala zakoniti osnov različitog "uređenja radnopravnog statusa" te povodom toga da li je "drugi" sporazum u bilo kojem svom obliku ništav sukladno odredbi čl. 2. Zakona o radu i čl. 54. Ustava RH?

- Da li tužitelj ima pravo smatrati da je u trenutku potpisivanja "prvog" sporazuma bio radnik tuženika ako do tada nije odjavljen, tzv. M-2P obrascem, pri nadležnom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje?

- Da li tužitelj ima pravo sukladno čl. 3. "prvog" sporazuma na jednokratnu isplatu iznosa od 1.500,00 kn neto za svaku godinu njegovog radnog staža kod tuženika, u koji iznos je uključena kako otpremnina tako i neisplaćena plaća sa kamatama, ako do dana potpisivanja tog sporazuma tužitelj nije odjavljen tzv. M-2P obrascem, pri nadležnom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i to bez obzira na odredbe "drugog" sporazuma?

- Da li je presudama prvog i drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka ako u njima nisu navedeni razlozi o odredbama materijalnog prava na koje se tužitelj u tužbi poziva?"

Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelskoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a vijeće revizijskog suda sastavljeno od pet sudaca odbacit će kao nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ako u njoj ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Obrazlažući zašto smatra da su pravna pitanja zbog kojih je izjavila reviziju važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica u reviziji samo navodi da "u sudskoj praksi Vrhovnog suda nikada nije zabilježen ovakav slučaj, odnosno ovakvo rješavanje pitanja koja su usko povezana s radnim statusom radnika kod određenog poslodavca."

Taj paušalni revizijski navod kojim tužiteljica iznosi samo svoju prosudbu o potrebi za odgovorom na postavljena pitanja i tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom presudom nema značenje iznošenja razloga iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Kako, stoga, podnesena revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 9. veljače 2016.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.