Legislator Case Law & Legislation
I Kž-3/2010-3 AI generated

Croatian Supreme Court overturns murder conviction due to missing 'treacherous manner' element and remands for retrial.

Case Number I Kž-3/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for murder committed in a treacherous manner. The court found that the lower court failed to establish the specific intent required for the aggravated charge, as the victim's status as a taxi passenger did not inherently imply the necessary trust or negligence. Consequently, the conviction was quashed and the case remanded for a new trial to determine if the act constituted simple murder or the aggravated offense.

Legislator headnote

AI generated

čl. 91. toč. 3. KZ; čl. 90. KZ; čl. 388. st. 1. ZKP; čl. 63. KZ; čl. 80. KZ; čl. 373. st. 1. ZKP: The court quashed a conviction for murder committed in a treacherous manner when the specific intent to exploit the victim's trust was not proven, remanding the case to determine if the act constituted simple murder instead.

Keywords

AI generated
treacherous manner murder conviction subjective intent victim trust remand for retrial criminal appeal aggravated offense

Cited Legislation

AI generated
čl. 91. toč. 3. KZ
zbog kaznenog djela teškog ubojstva na krajnje podmukao način iz čl. 91. toč. 3. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora (ispravno dugotrajnog zatvora) u trajanju od 30 godina.
čl. 90. KZ
ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a spis je vraćen s prijedlogom da se žalba optuženika djelomično uvaži i optuženik oglasi krivim zbog osnovnog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ, uz izricanje primjerene kazne zatvora.
čl. 388. st. 1. ZKP
Budući da navedene okolnosti u postupku nisu dovoljno razjašnjenje niti cijenjene na pravilan način, to je prihvaćanjem žalbe optuženika prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
čl. 63. KZ
čl. 80. KZ
Temeljem čl. 80. KZ, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – skraćene lovačke puške.
čl. 373. st. 1. ZKP
Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a spis je vraćen s prijedlogom da se žalba optuženika djelomično uvaži i optuženik oglasi krivim zbog osnovnog kaznenog djela ubojstva iz čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 3/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević-Grbić, Žarka Dundovića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 3. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu: KZ – NN 71/06), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 2. studenog 2009. godine, broj K-18/08, u sjednici održanoj 17. lipnja 2010., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. E. Š. te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. E. Š. zbog kaznenog djela teškog ubojstva na krajnje podmukao način iz čl. 91. toč. 3. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora (ispravno dugotrajnog zatvora) u trajanju od 30 godina. Temeljem čl. 63. st. 1. KZ, optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 30. siječnja 2008. godine pa dalje.

Temeljem čl. 80. KZ, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – skraćene lovačke puške.

Oštećenici su sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnicu, a optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju S. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Optuženik podnosi i osobnu žalbu u kojoj ponavlja svoju obranu, bez posebno istaknutih žalbenih osnova i prijedloga u vezi odluke ovog drugostupanjskog suda.

I Kž 3/10-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a spis je vraćen s prijedlogom da se žalba optuženika djelomično uvaži i optuženik oglasi krivim zbog osnovnog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ, uz izricanje primjerene kazne zatvora. Naime, podržava se žalba branitelja optuženika, jer činjenični opis djela iz izreke prvostupanjske presude ne sadrži konkretne činjenice iz kojih bi proizlazila namjera postupanja optuženika na krajnje podmukao način, a oni dijelovi činjeničnog opisa koji bi takvu namjeru opisivali predstavljaju imputaciju bez naznaka koje bi govorile o motivima ponašanja optuženika. Stoga se ovdje ne ostvaruje kvalifikatorni elemenat kaznenog djela teškog ubojstva, već se radi o kaznenom djelu iz čl. 90. KZ, kako tvrdi optuženik u svojoj žalbi. Kod istog mišljenja ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je nazočio sjednici vijeća.

Žalba optuženika je osnovana.

U pravu je žalitelj da se činjenična utvrđenja, vezano za postupanje optuženika na krajnje podmukao način, za sada, ne mogu prihvatiti, a time niti pravna kvalifikacija kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 3. KZ.

Naime, prema činjeničnom opisu iz izreke prvostupanjske presude, podmuklost optuženika očitovala bi se u činjenici što je prijevarno zatražio taxi uslugu prijevoza do mjesta K. iako mu je namjera bila odvesti ošt. I. Ć. na osamljeno mjesto i tamo ga lišiti života, u koju svrhu je imao pripremljeno vatreno oružje.

Međutim, s pravom žalitelj ukazuje da u situaciji kada se oštećenik i optuženik nesporno nisu poznavali niti je prema provedenom psihijatrijskom vještačenju utvrđeno neko patološko duševno stanje optuženika koje bi ukazivalo na uzrok kriminalnog ponašanja, ostaje nejasno s kojim motivom je optuženik postupio na inkriminirani način, a što je odlučno za procjenu podmuklosti njegovog ponašanja.

Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude polazi od toga da je optuženik, već u času ulaska u vozilo oštećenika, imao za cilj lišiti ga života, zbog čega je i pripremio oružje – skraćenu lovačku pušku, koju je sakrio ispod jakne. Time se sugerira postojanje prethodno stvorene namjere, a što je, po utvrđenju prvostupanjskog suda, vidljivo već iz činjenice što optuženik bira sjesti na stražnje sjedalo taxi vozila, tj. iza leđa oštećenika. Prema takvoj verziji događaja, optuženiku preostaje samo pronaći odgovarajuću priliku i mjesto gdje će izvršiti svoj naum pa kada optuženik puca u oštećenika u noćnim uvjetima na osamljenom mjestu, prvostupanjski sud nalazi u tome elemente podmuklosti postupanja.

Međutim, kada bi se prihvatila takva argumentacija prvostupanjskog suda, ostaje nerazjašnjeno s kojim bi motivom optuženik bio vođen, tj. zašto bi imao razloga pripremiti oružje, zauzeti poziciju na stražnjem sjedalu vozila i čekati povoljnu priliku samo zato da bi lišio života njemu nepoznatu osobu ošt. I. Ć., tim više jer je, zbog propuštanja posljednjeg autobusa, najprije pokušao angažirati drugog taxi vozača, svjedoka S. P., ali ga je taj uputio na oštećenika budući je ovaj bio na redu za vožnju. Stoga je, dakle, očito da prethodno

I Kž 3/10-3

stvorena namjera na lišenje života, kako ju utvrđuje prvostupanjski sud, nije bila usmjerena upravo na oštećenika, kao određenog taxi vozača.

Nadalje, ne može se prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da optuženik postupa potajno, jer on angažira taxi vozača na autobusnom kolodvoru, tj. na javnom mjestu u nazočnosti drugih osoba što mu onemogućava skrivanje identiteta. Također, prema rezultatima kombiniranog balističkog i sudsko-medicinskog vještačenja jasno proizlazi da je oštećenik, uoči ispaljivanja hica, želio preduhitriti napad, jer je prema položaju leša utvrđeno da pokušava napustiti zaustavljeno vozilo, u čemu ne uspijeva. Budući da je oštećenik, inače fizički nadmoćniji, bio svjestan opasnosti koja mu prijeti i pokušao ju izbjeći, ne može se zaključivati o stanju njegove bespomoćnosti, kako se to traži kod učina ovog kaznenog djela (npr. ubojstvo na spavanju i sl.). Osim toga, prema rezultatima spomenutog vještačenja, koje prihvaća prvostupanjski sud, utvrđeno je da se optuženik u času ispaljivanja hica nalazio na sjedištu suvozača, što znači da je tijekom vožnje promijenio položaj u vozilu, a to opet ukazuje da prethodno sjedanje optuženika na stražnje sjedalo vozila, tj. iza leđa vozača, očito nije bilo u funkciji izvršenja kaznenog djela, kako pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Što se tiče smišljenog stvaranja povoljne situacije za lišenje života oštećenika traženjem usluge prijevoza do udaljenog mjesta K., prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da optuženik doista živi u selu R. koje je u blizini K., zbog čega angažiranje taxi vozila na toj relaciji ne mora nužno imati karakter namamljivanja žrtve na osamljeno i skrovito mjesto s ciljem lišenja života.

Konačno, za ostvarivanje kvalifikatornog elementa postupanja na krajnje podmukao način, važno je utvrditi prethodno stvoreni odnos povjerenja žrtve prema počinitelju, jer je upravo iskorištavanje takvog povjerenja i bezazlenosti žrtve važan subjektivni pokazatelj počiniteljeve podmuklosti, kako to predviđa odredba čl. 91. toč. 3. KZ.

Naime, traži se himbeno ponašanje počinitelja, njegova podmuklost i lukavost sa ciljem da se žrtva obmane i zlouporabi njezino povjerenje, a upravo takav nemoralan odnos kaznenom djelu ubojstva daje teži značaj. Budući da je u postupku nesporno utvrđeno da se optuženik i oštećenik ranije nisu poznavali, pa niti mogli prethodno stvoriti takav odnos uzajamnog povjerenja, u konkretnom slučaju je relevantno ocijeniti da li je činjenica što je oštećenik, kao taxi vozač, primio u vozilo optuženika, kao putnika, takve kvalitete da već sam po sebi podrazumijeva odnos punog povjerenja. Međutim, cijeneći specifični karakter pružanja taxi usluga, žalba s pravom sugerira da je pretpostavljeni stupanj povjerenja više naglašen kod putnika koji s povjerenjem u javni prijevoz sjeda u vozilo njemu nepoznate vozile, nego li obrnuto. S druge strane, jasno je da određeni stupanj povjerenja neminovno postoji i kod taxi vozača, ali ostaje pitanje ima li takav odnos potreban intenzitet da kod žrtve podrazumijeva izostanak bilo kakve predostrožnosti u smislu stanja bezazlenosti.

Pri tome, u pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud, bez pravih argumenata, otklonio tvrdnju obrane o prethodnom verbalnom sukobu s oštećenikom vezano za nacionalnu pripadnost optuženika. Naime, u postupku nema suprotnih dokaza, a psihijatrijski vještak prim. dr. sc. M. G., koji je nazočio ispitivanju optuženika na glavnoj raspravi, dopušta mogućnost prethodne konfliktne situacije u prilog čega govori afektivna pratnja tog dijela optuženikovog izlaganja.

I Kž 3/10-3

Budući da navedene okolnosti u postupku nisu dovoljno razjašnjenje niti cijenjene na pravilan način, to je prihvaćanjem žalbe optuženika prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Međutim, neovisno o potrebi ukidanja prvostupanjske presude, već sada se može reći da su neosnovani prigovori žalbe vezano za dinamiku ponašanja optuženika i oštećenika uoči ispaljivanja hica, budući da je teza obrane o slučajnom opaljenju, odnosno nesretnom slučaju, isključena nalazima i mišljenjima balističkih vještaka dipl. ing. R. S. i dipl. ing. V. N., a poglavito nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka dr. sc. J. Š., kojima prvostupanjski sud s pravom poklanja vjeru. Također, otklonjena je i verzija obrane o samozapaljenju oštećenikovog vozila posljedicom pregrijavanja motora, jer je isto u suprotnosti s rezultatima vještačenja stalnog sudskog vještaka za uzroke požara, eksplozija i mehanoskopiju ing. D. B. te vještaka za tehnološka vještačenja dipl. ing. M. R..

U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud, vodeći računa o onom što mu je naprijed ukazano, ponovno utvrditi sve relevantne činjenice, a poglavito one odlučne za eventualno postupanje optuženika na krajnje podmukao način, pa će te činjenice valjano ocijeniti i odlučiti radi li se ovdje o osnovanom kaznenom djelu ubojstva iz čl. 90. KZ-a te će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 17. lipnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.