Rev-1522/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1522/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenda Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz P., koju zastupa punomoćnik R. I., odvjetnik u P., protiv tuženika S. o. d.d., I. o. P., radi nadoknade štete, rješavajući revizije obih parničnih stranaka izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 6. travnja 1998. godine broj Gž-356/98 kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 20. siječnja 1998. godine broj P- 2214/94, u sjednici održanoj dana 3. veljače 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija ju se revizija tužiteljice i revizija tuženika kao neosnovane.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da na ime nadoknade štete plati tužiteljici iznos od 145.000,00 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 22. siječnja 1998. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 21.965,00 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 95.000,00 kn odbijen.

Odlučujući o žalbama obiju parničnih stranaka sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice u cijelosti kao neosnovanu, a žalbu tuženika djelomično tako da je potvrdio prvostupanjsku presudu do iznosa od 101.500,00 kn, te je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuo presudu suda prvog stupnja do iznosa od 145.000,00 kn i u odluci o parničnom trošku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude obje stranke izjavile su reviziju i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tužiteljica i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom tužiteljice da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje ili preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i s prijedlogom tuženika da se pobijana presuda preinači ili da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizije nisu osnovane.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji neosnovano ističe tužiteljica.

U pobijanoj presudi nema takvih proturječnosti ni nerazumljivosti, niti drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, a niti one iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je dana 28. studenog 1993. godine oko 1,25 sati u Medulinu tužiteljica teško tjelesno ozlijeđena kao putnik u osobnom automobilu kojim je upravljao osiguranik tuženika D. S. neprilagođenom brzinom uvjetima i stanju kolnika koji je bio klizav, te zbog toga u nepreglednom zavoju ulijevo sletio sa ceste i prednjim dijelom automobila udario u betonski ogradni zid.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik isključivo odgovoran za nadoknadu štete tužiteljici, a drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu za 30% od dosuđenog iznosa, zbog prigovora tuženika u žalbi da je spomenuti vozač bio pod utjecajem alkohola, što da je tužiteljica trebala znati kao putnik u vozilu.

Prema utvrđenju sudova tužiteljica je u dobi od 18 godina u prometnoj nezgodi zadobila mnogostruki prijelom desne podlaktične kosti, oštećenje živca ulnarisa i radialisa desne podlaktice, prijelom nosne kosti, te uganuće lijevog gležnja, zbog čega je tužiteljica više puta hospitalizirana, vršeni su operativni zahvati i fizikalna terapija.

Tužiteljica je zbog tjelesnog ozljeđivanja trpjela tjelesne bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 18 dana i lakog intenziteta 60 dana, a povremene bolove oko godinu i pol dana nakon povrede (do vještačenja), kao i strah vrlo jakog intenziteta deset minuta, jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, slabog intenziteta u vidu zabrinutosti za ishod liječenja tri mjeseca, a tijekom vožnje osobnim automobilom i dalje.

Navedena jačina bolova i straha i njihovo trajanje po nalaženju ovog revizijskog suda opravdavaju u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZOO) nadoknadu za tjelesne bolove u iznosu od 30.000,00 kn i za strah u iznosu od 15.000,00 kn, kako su to sudovi dosudili, odnosno utvrdili, pa se ne mogu prihvatiti prigovori revidenata kao osnovani.

Zbog teškog tjelesnog ozljeđivanja tužiteljica kao vrlo mlada osoba ima i trajne posljedice zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženosti.

Utvrđeno je tako da će tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda na desnoj podlaktici morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu pri izvršavanju radnji u kojima je potrebna gibljivost, spretnost i snaga desne ruke i da neke od aktivnosti kojima se tužiteljica bavila, kao što je sviranje glasovira i harmonike, kao i fitnesa, više neće moći obavljati, dok je utvrđeno da ne postoje smetnje dizanja, zbog toga je tužiteljičina životna aktivnost smanjena za 25% kako su to sudovi pouzdano utvrdili, pa protivni revizijski navodi tužitelja u reviziji nisu osnovani.

Takvo smanjenje životnih aktivnosti u navedenoj dobi tužiteljice, po nalaženju ovog revizijskog suda, opravdava u smislu čl. 200. ZOO nadoknadu za duševne bolove koje tužiteljica zbog toga trpi u iznosu od 85.000,00 kn, kako su to sudovi pravilno dosudili, odnosno utvrdili, pa se ni glede toga ne mogu prihvatiti revizijski prigovori revidenata.

Kod tužiteljice je u srednjem dijelu podlaktice jasno vidljiva uzdužna operativna brazgotina dužine 11 cm i širine 5 mm sa jasno vidljivim tragovima šivanja kože, odnosno konca 2 cm, što predstavlja naruženost srednjeg stupnja.

Takva naruženost po nalaženju ovog revizijskog suda opravdava u smislu čl. 200. ZOO nadoknadu u iznosu od 15.000,00 kn kako su i to sudovi pravilno dosudili, odnosno utvrdili, pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Prema tome, pravilno je utvrđena nadoknada za sva četiri oblika nematerijalne štete u iznosu od 145.000,00 kn, odnosno 70%-tog iznosa koji iznosi 101.500,00 kn. Naime, za 30% iznosa od 145.000,00 kn ukinuta je prvostupanjska presuda da se ispitaju prigovori tuženika glede podijeljene odgovornosti stranaka izneseni tek u žalbi.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih su revizije izjavljene, pa su na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizije stranaka odbijene kao neosnovane.

U Zagrebu, 3. veljače 2004. godine

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.