Revr-1473/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1473/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. M. iz D., zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. iz Š., protiv tuženika „T.-T.“ d.d. za proizvodnju valjanih proizvoda Š., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 887/2013-2 od 10. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-372/11 od 22. travnja 2013., u sjednici održanoj 20. svibnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-887/2013-2 od 10. lipnja 2013. potvrđena je presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-372/11 od 22. travnja 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos 33.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime dijela pripadajuće otpremnine, te je ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku iznos 3.125,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja: „Kada dospijeva obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza i otkaznog roka koji je radniku priznat, te je određen Zakonom o radu i odlukom o otkazu, a s tim u svezi i pitanje od kojeg trenutka se radnik (tužiteljica) mogla valjano odreći otpremnine ili dijela otpremnine tj. da li je valjano odricanje od otpremnine koje je učinjeno prije isteka otkaznog roka?“

a čiju važnost nalazi u tome što je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske u pojedinim svojim odlukama (Revr 607/06, Revr 307/07, Revr 544/07, Rev 1747/99) izrazio pravno shvaćanje koje je suprotno onom iz pobijane presude. Predloženo je stoga preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu ali drugom sucu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Osporavajući pobijanu presudu tužiteljica u reviziji dovodi u pitanje pravilnost pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova o pravu odnosno mogućnosti tužiteljice da se odrekne dijela otpremnine, a prije no što je istekao otkazni rok dat tužiteljici u odluci o otkazu ugovora o radu sadržanog u odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Pri tome se tužiteljica poziva na pojedine odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je, a kod činjeničnih utvrđenja u tim spisima predmetima:

- da je radnik – tužitelj istog dana ali prije nego je poslodavac – tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu radniku potpisao izjavu da je suglasan s otkazom ugovora o radu, da neće koristiti otkazni rok i pristao na isplatu otpremnine u ugovorenom iznosu, a

- da obveza poslodavca na isplatu otpremnine dospijeva danom prestanka radnog odnosa tj. istekom otkaznog roka, no

- da su u tim slučajevima radnik i poslodavac ugovorili isplatu otpremnine prije nastanka obveze poslodavca

ocjenjeno je da je takvo odricanje od otpremnine bez pravnog učinka.

Obzirom na stanje spornog spisa predmeta i u njemu utvrđenje sudova:

- da je tužiteljici odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. prosinca 2009. dostavljena 11. prosinca 2009.,

- da je tužiteljica 22. prosinca 2009. izjavila tuženiku da ne prihvaća ponudu izmijenjenog ugovora o radu, da se ne protivi otkazu ugovora o radu, te se odrekla osporavati dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu, nakon čega

- da je tuženik 23. prosinca 2009. HZZZ otkazao tužiteljicu kao radnicu, a

- da je 24. prosinca 2009. između stranaka sklopljen sporazum kojim je uz ostalo izričito navedeno da je tužiteljici radni odnos prestao 23. prosinca 2009., te ujedno navedeno da prema čl. 34. Kolektivnog ugovora bi tužiteljicu na ime otpremnine pripadao iznos 110.000,00 kn, no da se ona odriče dijela otpremnine u iznosu 33.000,00 kn, a prihvaća isplatu dijela otpremnine u iznosu 77.000,00 kn,

- da tužiteljica niti je pobijala taj sporazum, niti je pobijala izjavu od 22. prosinca 2009. u kojoj je utvrđeno da joj je odluka o otkazu ugovora o radu uručena 11. prosinca 2009.

proizlazi da činjenični supstrat ovog spisa predmeta nije jednak onome iz spisa predmeta na koje se referiraju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na koje se revizija poziva u pravcu dokazivanja postojanja razloga važnosti postavljenog pitanja. Naime, pobijana presuda polazi od utvrđenja da se tužiteljica odrekla prava na dio pripadajuće otpremnine nakon što joj je odluka o otkazu ugovora o radu već bila donesena i njoj uručena, te nakon što se ona odrekla pobijati takvu odluku o otkazu. U takvim okolnostima ona je bila ovlaštena sporazumjeti se glede svojih prava koja joj proizlaze na temelju odluke o otkazu, pa tako i odreći se prava na otkazni rok, što je i učinila, kao i odreći se dijela otpremnine, što je učinila. U takvim okolnostima, a kada se tužiteljica odrekla prava na otkazni rok, potpuno je neodlučno pitanje zbog kojeg se podnosi ova revizija, pa time ni razlog važnosti tog pitanja na koje se poziva revizija u smislu pozivanja na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije relevantan, pošto se ne radi o činjenično istovrsnim predmetima.

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. svibnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.