Court partially allows appeal, correcting lawyer fees calculation based on partial performance of claim.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Karlovac partially dismissed the defendant's appeal against a first-instance judgment regarding damages and litigation costs. The defendant argued that the court incorrectly calculated legal fees by assigning 100 points per action instead of 75, ignoring that the defendant had partially paid the claim. The court agreed to adjust the fee calculation to reflect the partial performance but rejected the request to include costs from a previously annulled appeal. Consequently, the defendant was ordered to pay the corrected total of 1,353.08 EUR to the plaintiffs.
Legislator headnote
AI generatedčl. 380. ZPP-a; čl. 166. ZPP-a; When a defendant partially performs the claim, the court must recalculate litigation costs based on the degree of success, adjusting the points assigned to each procedural act accordingly.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-674/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Britvec, u pravnoj stvari 1. tužitelja EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tužitelja ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oba zastupana po punomoćniku Hrvoju Lafteru, odvjetniku iz Jastrebarskog, protiv tuženika ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Karlu Radoševiću, odvjetniku iz Jastrebarskog, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 9. travnja 2024., broj Pn-40/2024-2, 14. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se djelomično žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 9.travnja 2024., broj Pn-40/2024-2 potvrđuje u dijelu pod točkama I. i II. izreke.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se djelomično žalba tuženika te se odluka o troškovima postupka pod točkom III. izreke, sadržana u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 9.travnja 2024., broj Pn-40/2024-2, preinačava i rješava:
I Nalaže se tuženiku ĆH naknaditi 1. tužitelju EH i 2. tužitelju ČH troškove parničnog postupka u iznosu od 1.353,08 EUR sa zateznim kamatama od 9. travnja 2024. kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 1.353,08 EUR.
III Nalaže se tužiteljima tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu od 35,23 EUR u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe s razlikom do traženih 352,32 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 9.travnja 2024., broj Pn-40/2024-2, točkom I. izreke nalaže se tuženiku ĆH, naknaditi 1. tužitelju EH, štetu u iznosu od ukupno 902,51 EUR / 6.800 kn, sa zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 796,33 EUR / 6.000,00 EUR od 25. travnja 2019. sve do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,
-na iznos od 106,17 EUR / 800,00 kn od 9. travnja 2024., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Točkom II. izreke navedene presude nalaže se tuženiku ĆH, naknaditi 2. tužitelju ČH, štetu u iznosu od 265,45 EUR / 2.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 9. travnja 2024. kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Točkom III. izreke nalaže se tuženiku ĆH, naknaditi tužiteljima 1. tužitelju EH i 2. tužitelju ČH, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.628,08 EUR sa zateznim kamatama od 9. travnja 2024. kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana, a točkom IV. izreke u preostalom dijelu u iznosu od 1.000,00 EUR, odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 8. kolovoza 2022. i 7. prosinca 2023.
Dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda od 29. svibnja 2025., broj Pn-40/2024-8, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe u iznosu od 364,16 EUR.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih zakonom (zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 6/24 – dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava), te pobija i odluku o troškovima postupka. Tuženik u bitnom daje svoju ocjenu pravednih dokaza, da je 1. tužitelj svojim postupcima doprinio šteti, pa da ima pravo na razmjerno manji dio naknade sukladno članku 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), smatra da su dosuđeni iznos naknade štete previsoko presuđeni, te da za 2. tužitelja nije provedeno vještačenje, a da prvostupanjski sud nije dovoljno stručan procijeniti o kakvom strahu se radi. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka, te ističe da ima pravo i na trošak žalbe koja je usvojena odlukom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž- 102/23, a koji trošak žalbe je tražen, zatim da je pogrešno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), a obzirom na vrijednost predmeta spora koju treba umanjiti razmjerno doprinosu tužitelja. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen
4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na predmet spora, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka žalba djelomično osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovan žalbeni razlog apsolutno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni . Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo, osim u odnosu na odluku o troškovima postupka.
6. Predmet spora je naknada štete zbog povrede prava osobnosti 1. i 2. tužitelja kao posljedice štetnog događaja koji se dogodio 14. srpnja 2018., u kojemu je tuženik udario drvenom letvom po staklu desnih kabinskih vrata traktora registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo 1. tužitelja i kojim je upravljao 1. tužitelj i tom prilikom razbio staklo koje se raspršilo po unutrašnjosti kabine traktora i licu 1. tužitelja, koji je udaren i u prednji dio desnog uha i desnu stranu njegovog vrata, kao i po licu 2. tužitelj koji je sjedio uz 1. tužitelja i koji je doživio strah.
7. Iz pobijane presude, kao i iz stanja spisa, proizlazi da štetni događaj nije sporan kao ni činjenica je tuženik podmirio imovinsku štetu za razbijeno staklo na traktoru 1. tužitelja u iznosu od 200,00 kn i na ime neimovinske štete 1. tužitelju iznos od 1.2000,00 kn, ali nakon podnošenja tužbe u ovom postupku.
8. Nije sporno niti da je 1. tužitelj tom prilikom zadobio natučenje lica, trzajnu ozljedu vratne kralježnice i više reznih rana po licu i da je 1. tužitelj trpio primaran strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg još 2 tjedna, zaostao je blaži povremeni kasni strah u vidu nelagode kad se sretne s tim čovjekom. Trpio je fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 3 tjedna kumulativno. Nakon propisno provedenog konzervativnog kirurškog i ORL liječenja nisu zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja funkcije ozlijeđenih dijelova tijela. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 3 tjedna, a što je utvrđeno vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru.
9. I sada u žalbenom stadiju postupka sporno je je li 1. tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, a time i posljedicama tog štetnog događaja, te je li iznos naknade štete previsoko određen.
10. Stav je prvostupanjskog suda da na strani 1. tužitelja nema doprinosa nastanku štetnog događaja i da ničim nije izazvao tuženika tako da bi tuženik fizički nasrnuo na 1. i 2. tužitelje.
11. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da na strani oba tužitelja nema suodgovornosti za nastanak štetnog događaja.
12. Naime, samom činu napada na tužitelje bio je nazočan i svjedok IH koji se nalazio u traktoru i koji je potvrdio navode iz tužbe kao i iskaze tužitelja, a i iz policijskog zapisnika Policijske postaje Samobor, kao i iz medicinske dokumentacije za 1. tužitelja, također proizlaze činjenice na kojima tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev i koje ekskulpiraju njihovu odgovornost / suodgovornost za nastanak štetnog događaja, a što je prvostupanjski sud pravilno zaključio i tako obrazložio.
13. U odnosu na visinu naknade štete koju je sud odredio 1. tužitelju kao satisfakciju za povredu prava osobnosti, prema stavu ovog suda iznosi su odmjereni u skladu sa činjenicama utvrđenim u postupku, prije svega kako nalazom vještaka liječnika tako i orijentacijskih kriterija i ustaljenom sudskom praksom.
14. Prvostupanjski sud poziva se na odredbu članka 1100. ZOO-a kad obrazlaže opravdanost dosude navedenog iznosa na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, a sudska praksa radi lakšeg razumijevanja zauzela je stav da povredu prava osobnosti treba objasniti i obrazložiti kroz kvalifikatorne osobitosti stanja koje je osoba trpjela kao posljedicu nastanka štete.
15. U odnosu na žalbene razloge koji se odnose na dosudu naknade štete s osnove pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti, kao kategorija prava osobnosti, ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda, koji je cijeneći provedene dokaze, prvenstveno nalaze sudskih vještaka – liječnika i cijeneći svrhu i cilj takve naknade štete, pravilno odredio iznos visine naknade ostale neimovinske štete kao i imovinske štete, a koji iznosi uvažavajući okolnosti slučaja su adekvatni svrsi i namjeni, pa je stoga žalba tuženika neosnovana.
16. Iz pobijane presude proizlazi da dosuđeni iznos naknade štete na ime pružene tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je dosudio iznos kako je 1. tužitelj i utužio i to sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, budući je visina materijalne štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, i tada je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza tuženika (15,00 kn po satu), a visina za pružanje usluga tuđe pomoći njega je u vrijeme presuđenja bila relevantna za dosudu naknade štete za navedenu uslugu koja je pružana od članova kućanstva.
17. U odnosu na 2. tužitelja nije sporno da vještak nije dao nalaz i mišljenje jer mu sud nije dao takav zadatak. Prvostupanjski sud je obzirom na nespornu činjenicu štetnog događaja kao i da je 2. tužitelj sin 1. tužitelja s kojim je bio kritične zgode u kabini traktora, i da je i sam proživio napad tuženika na njegovog oca, 1. tužitelja, kao i na njega samoga, te je i on bio lakše ozlijeđen od razbijenog stakla koje se raspršilo po kabini traktora i doživio strah kako za 1. tužitelja tako i za sebe, prvostupanjski sud je na temelju iskaza 2. tužitelja, kojem iskazu tuženik nije prigovarao, a na temelju članka 223. ZPP-a, u svezi članka 10. ZPP-a, ocijenio da je tužbeni zahtjev 2. tužitelja kojim potražuje naknadu štete na ime pretrpljenog straha osnovan.
17.1. Naime, suprotno žalbenom razlogu tuženika da sud nije dovoljno stručan da bi mogao procijeniti jačinu straha 2. tužitelja, ovaj sud je stava da obzirom na nespornu činjenicu da su tužitelji, otac (1. tužitelj) i sin (2. tužitelj), da je u danoj situaciji u kojoj se našao 2. tužitelj (u zatvorenoj traktorskoj kabini s 1. tužiteljem), kod svakog čovjeka normalna prisutnost straha. Stoga u situaciji kada se vrši iznenadni ničim izazvan fizički napad na bliskog srodnika kojemu je i sam ne samo nazočan već i izložen, pa polazeći od same situacije u kojoj se našao 2. tužitelj nesporno je da je 2. tužitelj doživio strah kako za 1. tužitelja tako i za sebe, iako kratkotrajan, strah je sigurno bio intenzivan pa iznos koji je dosuđen 2. tužitelju i koji je u skladu s orijentacijskim kriterijima opravdava svrhu te naknade, koju tuženik neosnovano pobija.
18. Stoga, a obzirom na navedeno, žalbenim razlozima nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je na temelju članka 368. ZPP-a, u odnosu na predmet spora žalba tuženika odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
19. Tuženik djelomično osnovano pobija odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke navodeći da je prvostupanjski sud pogrešnog utvrdio vrijednost predmeta spora, a prema tome i visinu boda od 100 bodova po obavljenoj radnji, budući je tuženik mišljenja da je trebalo svaku radnju bodovati sa 75 bodova jer je tuženik djelomično podmirio tražbinu tužitelja tako da cijeli tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja iznosi 1.167,95 EUR, a ne kako prvostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora uzima iznos od 1.327,00 EUR, pa predlaže u tom pravcu preinačiti odluku o troškovima postupka koji su priznati tužitelju.
19.1. Nije sporno da je tuženik 1. tužitelju djelomično naknadio štetu u ukupnom iznosu od 1.200,00 kn na ime neimovinske štetu i 200,00 kn na ime imovinske štete, ali tek nakon što je primio tužbu, a tužitelji za taj iznos nisu povukli tužbeni zahtjev, tako da i dalje tužbeni zahtjev iznosi 955,60 EUR / 7.200,00 kn za neimovinsku štetu i 106,17 EUR / 800,00 kn za tuđu pomoć i njegu, te 200,00 kn na ime štete na traktoru, imovinsku štetu, odnosno ukupno 8.000,00 kn za 1. tužitelja, dok za 2. tužitelja tužbeni zahtjev iznosi 265,45 EUR / 2.000,00 kn.
19.2. Prvostupanjski sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja uzeo u obzir da je tuženik 1. tužitelju djelomično isplatio štetu, iako za taj nesporno isplaćen iznos prilikom donošenja odluke o troškovima postupka tu činjenicu nije uzeo u obzir, te je pogrešno troškove tužitelja vrednovao za svaku radnju koju priznaje kao opravdanu i potrebnu za vođenje ovog postupka sa 100 bodova, umjesto sa 75 bodova, pa je na temelju članka 380. ZPP-a, odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi valjalo preinačiti na način da je tuženik obvezan tužiteljima naknaditi trošak postupka prema uspjehu u postupku, odnosno vrednujući svaku radnju koju je prvostupanjski sud pravilno priznao kao potrebnu za dovršetak ovog postupka (za sastav tužbe iznos od 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23 - dalje: OT), za pristup ročištu 9. ožujka 2022., 11. listopada 2020., za svako iznos od 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. OT), sastav podneska od 11. kolovoza 2021. iznos od 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanje na ročištu 6. ožujka 2024. iznos od 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. OT), za zastupanje za dvije stranke 10 % odnosno, ukupno 440 bodova, ili 880,00 EUR (vrijednost boda 2,00 EUR), iznos PDV od 25 % na ovaj iznos od 275,00 EUR, pristojba na tužbu 26,54 EUR, pristojba na presudu 26,54 EUR, predujam za vještačenje 200,00 EUR ili ukupno 1.353,08 EUR. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka166. ZPP-a, u svezi sa člankom 154. i 155. ZPP-a, te Tarifom.
19.3.Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka obzirom mu pobijanom odlukom nije priznat trošak žalbe izjavljene protiv presude broj Pn-1/2020-30 od 9. prosinca 2022., a koja je po žalbi tuženika ukinuta rješenjem ovog županijskog suda broj Gž-102/2023-2 od 30. kolovoza 2023., a koji trošak iznosi 311,07 EUR (sastav žalbe s PDV-om + trošak sudske pristojbe 53,09 EUR), o kojem zahtjevu tuženika je prvostupanjski sud odlučio dopunskim rješenjem broj Pn-40/2024-8 od 29. svibnja 2025., protiv kojeg tuženik nije izjavio žalbu.
20. Slijedom navedenog, presuđeno je i riješeno kao u izreci ove odluke.
U Karlovcu 14. srpnja 2025.
Sudac:
Vesna Britvec