Rev-2340/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2340/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja I. S. iz Z., koga zastupa M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. S. iz Z., koga zastupa B. Ž., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja, protiv, pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 22. siječnja, 1991. br. Gž-609791-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1990. br. P 2203/89, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1992. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 126.943,20 dinara zajedno s kamatama. Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.060, a tuženik tužitelju u iznosu od 64 dinara.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog, prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, ili da ukine.presude obaju sudova nižeg stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije sporimo da je tuženik od tužitelja 1974. godine na ime zajma primio iznos od 14.000 švicarskih franaka, koji se nakon prebijanja sveo na iznos od 8.340 Sfr, a koji iznos se obvezao vratiti tužitelju u roku od 10 godina uz ugovorenu kamatu od 6% godišnje.

Takodjer nije sporno da je tuženik taj iznos položio u banku koja ga je otkupila koncem 1974. godine, te da je tuženik u ugovorenom roku od 10 godina, tj., 1984. godine vratio tužitelju iznos od 95.12O dinara, što je predstavljalo iznos od 8.340 Sfr, po tadašnjem službenom tečaju uvećan za. ugovorenu kamatu.

Tužitelj u ovom sporu traži od tuženika naknadu štete koja mu je nastala time što mu je ovaj zatajio činjenicu da je banka otkupila pozajmljene devize i da stoga neće moći izvršiti svoju obvezu prema njemu, odnosno što mu odmah nakon, otkupa nije vratio dinarsku protuvrijednost, jer u vrijeme kada mu je tuženik, vratio zajam, tj. 1984. godine je realna protuvrijednost Sfr u dinarima porasla više od 12 puta. Traži razliku službenog tečaja Sfr izmedju 1974. i 1984. godine, tvrdeći da se upravo u tome sastoji šteta koju trpi.

Sudovi nižeg stupnja pravilno su u. ovom sporu primijenili odredbu čl. 12. i čl. 10. Zakona o deviznom poslovanju ("Sl. list SFRJ" br. 36 iz 1972. godine).

Stoga su ti sudovi pravilno zaključili da je ugovor o zajmu izmedju stranaka protivan prinudnim propisima, pa je dalje pravilno stajalište tih.sudova da se ispunjenje toga ugovora može tražiti samo u domaćoj valuti prema tečaju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveze.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik dugova tužitelju prema tečaju na dan nastanka obveze, uzimajući u obzir ugovorenu kamatu ukupno,iznos od 72.837 dinara, a kako mu je nesporno platio iznos od 95.120 dinara, pravilno su ti sudovi smatrali da tužitelj nema pravo bilo što više potraživati od tuženika.

Okolnost što je došlo do otkupa spomenutog deviznog iznosa, što ga je tuženik deponirao u banci, nema utjecaja na zakonom priznato pravo tužitelja prema tuženiku.

Iz tih razloga su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa stoga revizija nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je č. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991. godine preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 11. veljače 1992. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.