Gzp-181/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 181/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja N. J. iz T., kojeg zastupa punomoćnik dr. S. Ć., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 25. siječnja 2007., dana 20. svibnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-5671/07 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju N. J. u iznosu 16.000,00 kn (šesnaesttisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 25. siječnja 2007. podnio Županijskom sudu u Splitu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na temelju odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka, koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Općinskog suda u Splitu pod posl. br. I P-570/00.

Županijski sud u Splitu se rješenjem posl. br. Gzp-30/07 od 22. studenoga 2007. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te spis ustupio 4. veljače 2008. nadležnom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na daljnji postupak. Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljenog preslika spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. P- 570/00 te očitovanja Općinskog suda u Splitu od 5. ožujka 2007. i rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gzp-30/07 od 22. studenoga 2007., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav).

Postupak je pokrenut 10. travnja 2000. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom tužitelja N. J., protiv tuženika D. c. d.d., K. S., radi naknade štete u svezi radnog odnosa, koja tužba je primljena pod posl. br. P-570/00.

Na ročištu 7. lipnja 2000. tuženik je iznio odgovor na tužbu, a sud je naložio tuženiku dostavu police osiguranja na koju se pozvao i očitovanje o štetnom događaju, te je odredio da će se na idućem ročištu saslušati tužitelj osobno.

Podneskom od 17. srpnja 2000. tuženik je djelomično udovoljio traženju suda s prethodnog ročišta.

Podneskom od 18. kolovoza 2000. tužitelj je pojasnio dosadašnje navode i iznio nove činjenice.

Dopisom od 23. kolovoza 2000. sud je pozvao tuženika na dostavu police osiguranja i očitovanja o štetnom događaju, dok je tuženik podneskom od 5. rujna 2000. dostavio zatraženu policu osiguranja.

Podneskom od 22. studenoga 2000. tužitelj je požurio postupanje suda.

Podneskom od 28. studenoga 2000. tužitelj je dostavio daljnju relevantnu medicinsku dokumentaciju.

Na ročištu 26. veljače 2001. tužitelj je predložio izvođenje medicinskog vještačenja, a sud je tuženiku naložio u roku od 8 dana dostaviti dokaz na okolnost iz kojih sredstava je plaćena premija osiguranja za policu na koju se tuženik poziva te dostaviti opće i dopunske uvjete osiguranja koji čine sastavni dio dostavljene police, kao i detaljan odgovor na tužbu, dok je tužitelju naloženo izvijestiti sud o odlučnim činjenicama i relevantnim dokazima.

Tužitelj je podneskom od 26. veljače 2001. dostavio daljnju relevantnu medicinsku dokumentaciju.

Podneskom od 7. ožujka 2001. tužitelj je udovoljio traženju suda s prethodnog ročišta i dostavio relevantne podatke.

Dopisom od 12. ožujka 2001. sud je zatražio zdravstveni karton za tužitelja, a istom je Dom zdravlja Sinj odgovorio dopisom od 19. ožujka 2001., pa je sud ponovio traženje dopisom od 21. ožujka 2001.

Na ročištu 22. svibnja 2001. tuženik je dostavio podnesak, glede kojega je tužitelj zatražio rok za očitovanje, te je saslušan tužitelj osobno.

Podneskom od 31. svibnja 2001. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz podneska zaprimljenog na ročištu 22. svibnja 2001.

Podneskom od 10. srpnja 2001. tužitelj je dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju.

Ročište 20. rujna 2001. odgođeno je zbog bolesti raspravnog suca.

Na ročište 13. prosinca 2001. nije pristupio 1 uredno pozvani svjedok, dok za 2 svjedoka nije bila uredna dostava, pa je stoga sud naložio tuženiku izvijestiti sud o točnim adresama svjedoka, te je određeno izvođenje medicinskog vještačenja.

Tužitelj je 13. prosinca 2001. predujmio troškove vještačenja i o tome isti dan izvijestio sud.

Na ročištu 21. veljače 2002. jedan od imenovanih vještaka izjasnio se o nemogućnosti vještačenja zbog nedostatka relevantnih podataka, pa je stoga sud naložio tužitelju u roku od 15 dana dostaviti daljnju medicinsku dokumentaciju te da će na iduće ročište biti pozvan i tužitelj osobno radi mogućnosti kliničkog pregleda, dok je ponovljen nalog tuženiku za dostavom točnih adresa predloženih svjedoka.

Traženju suda tuženik je udovoljio podneskom od 11. ožujka 2002., a tužitelj podnescima od 12. ožujka 2002. i 13. ožujka 2002.

Tužitelj je podneskom od 17. travnja 2002. požurio postupanje suda.

Ročište 6. lipnja 2002. nije održano jer nije bilo dokaza o urednoj dostavi poziva strankama i vještaku.

Ročište 3. listopada 2002. odgođeno je na suglasan prijedlog stranaka i to zbog bolesti imenovanog vještaka te je imenovan novi vještak.

Rješenjem od 7. travnja 2004. ročište zakazano za 7. svibnja 2004. zbog neradnog dana odgođeno je za 13. svibnja 2004.

Na ročištu 13. svibnja 2004. saslušana su 2 svjedoka te je određeno na idućem ročištu 7. lipnja 2004. saslušati 1 svjedoka te imenovane vještake.

Na ročištu 7. lipnja 2004. vještak ortoped se izjasnio o nemogućnosti vještačenja dok se prethodno ne obavi vještačenje po radiologu, slijedom čega je sud odredio navedeno vještačenje i tužitelju naložio predujmljivanje troškova istog vještačenja. Istom je tužitelj udovoljio dopisom od 24. lipnja 2004.

Vještak radiolog 13. rujna 2004. dostavio je svoj pisani nalaz i mišljenje.

Na ročištu 6. listopada 2004. tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka radiologa te je predložio pozvati vještaka ortopeda na davanje svog nalaza i mišljenja.

Na ročištu 19. listopada 2004. iznijeli su usmeno svoj nalaz i mišljenje vještak ortoped i vještak neuropsihijatar, glede kojih je sud strankama dodijelio rok od 15 dana za očitovanje kao i da tužitelj uredi tužbu i određenije postavi tužbeni zahtjev, te se očituje na navode tuženika. Istom je tuženik udovoljio podneskom od 1. prosinca 2004., a tužitelj podneskom od 14. prosinca 2004.

Rješenjem od 8. ožujka 2005. ročište zakazano za 14. ožujka 2005. zbog bolesti raspravnog suca odgođeno je za 17. svibnja 2005.

Na ročištu 17. svibnja 2005. dostavljeni su podnesci tuženika od 1. prosinca 2004. i tužitelja od 14. prosinca 2004. protivnim strankama, naloženo je tuženiku dostaviti podatke o primanjima usporednih radnika i platne podatke za tužitelja u relevantnom razdoblju, riješeno je da će se od osiguratelja zatražiti podaci o izvršenoj isplati tužitelju povodom predmetnog štetnog događaja, te je na prijedlog tuženika određeno novo vještačenje po drugom vještaku radiologu.

Podneskom od 25. svibnja 2005. tuženik je djelomično udovoljio traženju suda s prethodnog ročišta.

Dopisom od 2. lipnja 2005. C. o. d.d., F. S. odgovorilo je na upit iz dopisa suda od 18. svibnja 2005.

Podneskom od 23. lipnja 2005. tužitelj je predložio sudu da zatraži od tuženika dostavu svih relevantnih podataka, sukladno nalogu s ročišta od 17. svibnja 2005.

Podneskom od 10. ožujka 2006. i 3. svibnja 2006. tužitelj je požurio postupanje suda.

Na ročištu 15. veljače 2007. sud je na prijedlog tužitelja naložio tuženiku da u roku od 15 dana dostavi prethodno zatraženi relevantni podatak, a iduće ročište zakazano je za 8. ožujka 2007.

Protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. I P-570/00 od 9. srpnja 2007. žalbe su podnijele obje parnične stranke, te je spis radi postupanja po žalbama 20. studenoga 2007. dostavljen Županijskom sudu u Splitu pod posl. br. Gž-5671/07, međutim, o žalbama još nije odlučeno.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu što u konkretnom slučaju obuhvaća razdoblje od 10. travnja 2000. do 20. svibnja 2008., što, pak, sveukupno iznosi 8 godina, 1 mjesec i 10 dana.

Prema ocjeni ovog suda, utvrđena duljina trajanja predmetnog postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen; usto, činjenicom da u navedenom pravno relevantnom razdoblju još uvijek nije pravomoćno završen, da nije vođen s potrebnom učinkovitošću u postupanju.

Naime, Općinski sud u Splitu nije u potpunosti postupao ažurno budući je nakon ročišta 3. listopada 2002. iduće ročište održano 7. travnja 2004., čime je sud neopravdano uzrokovao zastoj od 1,5 godinu. Također, valja istaknuti kako je sud bio neopravdano neaktivan od ročišta 17. svibnja 2005. do ročišta 15. veljače 2007., što predstavlja daljnji zastoj od preko 1,5 godine. Nadalje, valja reći kako isto postupanje nije bilo niti u dovoljnoj mjeri učinkovito jer nije postignuta koncentracija glavne rasprave, budući je zakazano 18 ročišta za glavnu raspravu od kojih je održano 11 ročišta, slijedom čega proizlazi zaključak kako se sud prvog stupnja u svom postupanju nije vodio načelima izraženim čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP) i čl. 311. st. 2. ZPP, koja, ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije učinkovitog suđenja u razumnom roku.

Prema ocjeni ovog suda, duljina trajanja predmetnog postupka ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st.

1. Ustava, posebno imajući na umu da se radi o postupku u parnici iz radnog odnosa koji je, prema odredbi čl. 434. st. 1. ZPP hitne naravi, te da postupak nije vođen sukladno načelu ekonomičnosti postupka i koncentracije glavne rasprave.

Po ocijeni ovoga suda, predlagatelj svojim postupanjem nije znatnije doprinio duljini trajanja predmetnog sudskog postupka, a niti isti postupak ima elemenata složenosti.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 16.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, te s obzirom na gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. svibnja 2008.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.