Legislator Case Law & Legislation
I Kž-896/1994-3 AI generated

Croatian Supreme Court increases sentence from five to six years for attempted murder due to aggravating circumstances.

Case Number I Kž-896/1994-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Croatian Supreme Court upheld the conviction for attempted murder but increased the sentence from five to six years. The prosecution argued that the defendant's premeditation, brutality near children, and lack of remorse warranted a harsher penalty, while the defense claimed procedural errors and insufficient evidence of motive. The court rejected the defense's arguments regarding the love affair and domestic war participation but accepted the prosecution's assessment of aggravating factors, resulting in a stricter sentence.

Legislator headnote

AI generated

čl. 34. st. 1. KZRH; čl. 17. st. 1. OKZRH; čl. 64. OKZRH; The Supreme Court may increase a sentence when the first-instance court failed to sufficiently weigh aggravating circumstances such as premeditation, brutality, and lack of remorse in a qualified attempt to commit murder.

Keywords

AI generated
attempted murder aggravating circumstances sentence increase qualified attempt lack of remorse criminal law supreme court review

Cited Legislation

AI generated
čl. 34. st. 1. KZRH
zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl.
čl. 17. st. 1. OKZRH
KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i B.
čl. 64. OKZRH
Sud prvog stupnja u svemu je pravilno primijenio odredbu čl. 64. OKZRH, kada je od optuženika oduzeo nož kao predmet izvršenja djela.
čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP
Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP jer "nije obrazložio činjenice koje proizlaze iz iskaza optuženika".

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 896/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra, Frančula mr. Rudolfa, Zmajević mr. Branka i Gudelj Milana, kao članova vijeća i savjetnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. I. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i B. R., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 16. rujna 1994. K-33/94, u sjednici održanoj 21. prosinca 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Baldu,

p r e s u d i o j e:

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. B. I. zbog krivičnog djela, pobliže opisanog u pobijanoj presudi, po čl. 34. st. 1. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 21. veljače 1994. pa nadalje.

Žalbe optuženika B. I. i njegove majke B. R. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. B. I. zbog krivičnog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 21. veljače 1994. Optuženiku je oduzet nož oštrice duljine 16 mm, a oslobođen je dužnosti da naknadi sudu troškove krivičnog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači tako da optuženiku izreče strožu kaznu.

I Kž 896/1994-3

Optuženik je podnio žalbu putem svojeg branitelja zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili je preinači tako da mu izreče blažu kaznu.

Žalbu je podnijela i optuženikova majka B. R. zbog odluke o kazni i predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske izreče optuženiku blažu kaznu ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba državnog odvjetnika, a da se ostale žalbe odbiju kao neosnovane.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalbe optuženika i njegove majke B. R. nisu osnovane.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP jer "nije obrazložio činjenice koje proizlaze iz iskaza optuženika". Nasuprot tome valja istaći da je sud prvoga stupnja vrlo pomno analizirao optuženikovu obranu, a posebno i njegovu tvrdnju daje izvršenju krivičnog djela prethodilo teško vrijeđanje od strane oštećenice (list 11 pobijane presude), pa ne može biti govora o navedenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Optuženik nije u pravu niti kada tvrdi da njegov umišljaj nije bio usmjeren na lišavanje života oštećenice, nego samo na zadavanje tjelesne ozljede, niti kada tvrdi da je djelo počinio u stanju jake razdraženosti izazvane teškim vrijeđanjem od strane oštećenice.

Glede optuženikova umišljaja sud prvoga stupnja je ispravno zaključio da je optuženik s direktnim umišljajem pokušao lišiti života svoju suprugu B. M. i u tom pogledu naveo uvjerljive razloge. Taj sud je s pravom zaključio da je optuženik odluku da liši života svoju suprugu donio već ranije i u tu svrhu ponio kuhinjski nož kada je odlazio u stan S. J. Optuženik ovu obranu da je nož ponio zbog eventualnog napada S. M. sud prvoga stupnja je s pravom odbio jer je postojala mala vjerojatnost da optuženik uopće sretne S. M. u stanu S. J., a nije ni imao razloga da strahuje od S. M. jer među njima do tada nije bilo nikakvog sukoba. Sud prvoga stupnja je, nadalje, ukazao i na niz drugih okolnosti koje opravdavaju zaključak o tome da je optuženik namjeravao lišiti života suprugu. On je očekivao da ostane na samo sa suprugom tražeći da djeca budu u sobi i da S. J. napusti stan. Njegove izjave da njegova supruga više neće imati prilike da mu kupi cigarete, da će biti njegova ili ničija i da si, pošto je već bila ubodena, neće pomoći stavljanjem predmeta pod glavu kao i okolnost da je nož zabio u njeno tijelo do drška a onda još i udarao po njemu kako bi ušao što dublje, ukazuju nesumnjivo na njegovu odluku da oštećenicu liši života.

Pobijajući takav zaključak suda prvoga stupnja optuženik u žalbi navodi da on, kada bi namjeravao lišiti života suprugu, ne bi odložio nož jer je vidio daje oštećenica još živa. Međutim, optuženik je očito ocijenio da su dva snažna udarca nožem u grudni koš oštećenice dovoljna da je liše života pa stoga nije dalje ubadao. Iz tih razloga ujedno je isključen i dobrovoljni odustanak na njegovoj strani, na što u stvari smjera navedeni argument žalbe.

I Kž 896/1994-3

Optuženik je poduzeo sve što je planirao za dovršenje djela pa je riječ o tzv. svršenom pokušaju od koga bi dobrovoljni odustanak bio moguć samo uz poduzimanje aktivne radnje kojom se sprečava nastup posljedice (u ovom slučaju zvanje hitne liječničke pomoći), a tu radnju nije poduzeo optuženik, nego S. J.

Obrana nadalje tvrdi u žalbi da sud nije smio vjerovati oštećenici i svj. S. J. koje su, očito neistinito, nijekale postojanje ljubavnog odnosa između oštećenice i S. M. Ovdje valja istaći da sud nije isključio takav ljubavni odnos, a uvjerenje optuženika daje takav odnos postojao samo je još jedan dokaz u prilog zaključka o direktnom umišljaju na ubojstvo supruge. Nema nikakve sumnje daje optuženik bio mučen ljubomorom, što i sam priznaje, pa je u tome i motiv za izvršenje krivičnog djela.

Sud prvoga stupnja s pravom nije povjerovao optuženiku da mu je oštećenica neposredno prije izvršenja djela rekla da "on ne može više ni j...", a u čemu on nalazi neposredni povod za izvršenje djela. I u tom pogledu uvjerljiv je iskaz oštećenice koja tvrdi da o njihovim odnosima uopće nije bilo govora te da ga ona nije vrijeđala. On je u skladu s činjenicom da je optuženik došao u stan S. J. sa čvrstom odlukom da liši života svoju suprugu.

Nije osnovana žalba optuženika zbog povrede krivičnog zakona. Tu žalbenu osnovu temelji optuženik na tvrdnji da ga je trebalo suditi za nanošenje teške tjelesne povrede na mah, tj. na činjeničnom stanju kakvo nije utvrđeno u ovom postupku.

Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da sud prvoga stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve otegotne okolnosti. Stupanj optuženikove krivnje je visok jer je odluku da izvrši djelo donio već ranije, a pri izvršenju djela je pokazao iznimnu upornost, svladavajući snažan otpor oštećenice. Također je znatna otegotna okolnost što je krivično djelo izvršeno u neposrednoj blizini dvoje maloljetne djece koja su doživjela težak šok pa i to ukazuje na krajnju brutalnost optuženika. Njegovo ponašanje nakon izvršenog djela također zaslužuje svaku osudu jer je onemogućavao oštećenici da si pomogne stavljanjem predmeta pod glavu i prijetio joj je i drugim nožem, a tome treba dodati da je optuženik i na glavnoj raspravi, pošto je saslušao presudu, izjavio da će njegova supruga, djeca i ljubavnik biti mrtvi kada on izdrži kaznu što ukazuje na svako odsustvo kajanja. Napokon, trebalo je imati u vidu i da je u pitanju tzv. kvalificirani pokušaj, tj. da je oštećenica pretrpjela vrlo teške tjelesne povrede koje su bile opasne i po život pa je spašena samo zahvaljujući liječničkoj intervenciji. S obzirom na sve te okolnosti ovaj Vrhovni sud je ocijenio da je radi postizanja svrhe kažnjavanja potrebno izreći strožu kaznu pa je izrekao optuženiku kaznu zatvora u trajanju od 6 godina u koju se uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru.

Iz navedenih razloga ujedno nisu osnovane žalbe optuženika i njegove majke B. R. zbog odluke o kazni. Posebno valja istaći da stanje smanjene uračunljivosti koje nije dostizalo do stupnja bitno ovdje ne predstavlja značajniju olakotnu okolnost jer se optuženik, neprihvaćanjem životne situacije koju je u najmanju ruku i sam skrivio i opijanjem neposredno prije izvršenja djela, svojom krivnjom doveo u takvo stanje. Ne može se uzeti u obzir kao olakotna okolnost niti navodno sudjelovanje optuženika u Domovinskom ratu, na što se ukazuje u njegovoj žalbi, jer u tom pravcu nisu priloženi nikakvi dokazi.

I Kž 896/1994-3

Sud prvog stupnja u svemu je pravilno primijenio odredbu čl. 64. OKZRH, kada je od optuženika oduzeo nož kao predmet izvršenja djela.

U Zagrebu, 21. prosinca 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Kocijančić Erika v.r.