I Kž-Us-12/2013-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 12/10-7

U I M E R E P U B L I K E HRVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. B. zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, i 71/06.; nastavno: KZ/97), povodom žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (nastavno: USKOK) podnesene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. studenog 2009. broj K-Us-26/09, u sjednici održanoj 29. svibnja 2013. u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika D. Š.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba USKOK-a kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi Ž. B. je, na temelju članka 354. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.; nastavno: ZKP/97), oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97, a na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio USKOK, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženi Ž. B. je po branitelju, odvjetniku D. Š., podnio odgovor na žalbu USKOK-a, u kojem predlaže njeno odbijanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. ZKP/97, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

I Kž-Us 12/10-7

Sjednica vijeća je održana je uz nazočnost branitelja optuženika, odvjetnika D. Š., a, u skladu s odredbom članka 374. stavka 4. ZKP/97, u odsutnosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je o sjednici obaviješten prema odredbi članka 373. stavka 2. istog Zakona te, sukladno odredbi članka 374. stavka 4. ZKP/97, u odsutnosti optuženog Ž. B. koji je o sjednici uredno obaviješten.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano žalitelj, nudeći svoju ocjenu provedenih dokaza, prvenstveno iskaza svjedoka E. H. i M. L., različitu od one koju je dao prvostupanjski sud, pokušava dovesti u sumnju pravilnost utvrđenih činjenica, odnosno zaključka prvostupanjskog suda da nije s potrebnom izvjesnošću utvrđeno da je upravo optuženi Ž. B. počinio radnje kaznenog djela stavljenog mu na teret.

Naime, USKOK u žalbi ističe da su iskazi svjedoka M. L., a posebno E. H., logični i uvjerljivi, da je svjedok „H. predmetni događaj prijavio istog dana u večernjim satima“, „da je sa 100% sigurnošću i prepoznao okr. Ž. B. kao carinika koji je tražio i primio od njega 100 $ za puštanje preko granice“, da je „ponovni dolazak u H., kako bi izvršio prepoznavanje (…), za ovog svjedoka iziskivao dodatni napor i troškove, te da nije utvrđen niti jedan razlog zbog kojega bi on lažno teretio upravo okrivljenika“, pa smatra „da nije ispravan zaključak suda kako zapisnik o prepoznavanju nema dokaznu snagu potrebnu da bi ga uvjerio u istinitost svjedokovih tvrdnji“.

Međutim, žalitelj pritom zanemaruje bitni dio obrazloženja prvostupanjske presude koji ukazuje na dijelove iskaza imenovanih svjedoka koji se odnose na opis carinika koji je predmetne zgode postupao prema E. H., koje je H. dao prije prepoznavanja optuženika kao počinitelja inkriminiranog mu kaznenog djela, a L. u svjedočkom iskazu. Naime, svjedok H. je tog carinika opisao kao osobu „jače tjelesne građe, plave kose“, svjedok L. je carinika kojega je vidio kod H. vozila opisao kao „mladog, bucmastog, crvenokosog muškarca“, a iskazao je i da je on prilikom prepoznavanja „obrijao bradu ili skratio kosu da prikrije svoj identitet“. Prvostupanjski sud, s obzirom na činjenice koje je utvrdio i neposrednim opažanjem tijekom glavne rasprave, a koje su vidljive i na fotografskom elaboratu – da optuženi Ž. B. ima crnu kosu, kao i da po konstituciji nije jače tjelesne građe niti „bucmast“ – te iskaze svih ostalih ispitanih svjedoka koji su određeno i uvjerljivo iskazivali o činjenici da optuženik nikada nije mijenjao niti boju niti frizuru, ispravno zaključuje da ti prethodni opisi carinika koji je kritične zgode postupao prema H., a koje su iznijeli svjedoci H. i L., u toj mjeri dovode u sumnju vjerodostojnost prepoznavanja optuženog B. od strane svjedoka H., da uistinu nije moguće s onim stupnjem izvjesnosti koji je potreban za osuđujuću presudu zaključiti da je upravo optuženi Ž. B. počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret. Pritom valja istaći i da uistinu niti jedan dokaz ne upućuje na postojanje motiva svjedoka E. H. da neistinito svjedoči o predmetnom događaju, pa niti za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije dvojbeno da je kritične zgode onaj carinik koji je obavio carinsku kontrolu vozila kojim je E. H. ušao u Republiku Hrvatsku od ovoga zatražio i dobio 100,00 UDS kako bi ga propustio preko granice.

I Kž-Us 12/10-7

Međutim, činjenica da je radnja prepoznavanja obavljena gotovo dva i pol mjeseca nakon predmetnog događaja, kada se ima na umu i trud kojega je svjedok H. pokazao dolazeći u Republiku Hrvatsku radi njenog obavljanja iz kojega je vidljiva njegova razumljiva želja sankcioniranja osobe koja je od njega iznudila mito, s obzirom na prethodno dani opis tog počinitelja koji je u očiglednom neskladu s optuženikovim izgledom, dovodi u sumnju vjerodostojnost njegovog prepoznavanja optuženog Ž. B. kao počinitelja kaznenog djela primanja mita.

Slijedom svega iznesenog, navodima žalbe USKOK-a nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da nije s potrebnom izvjesnošću dokazano da bi upravo optuženi Ž. B. počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, a time niti ispravnost oslobađajuće presude donesene na temelju članka 354. točke 3. ZKP/97, pa nije ostvarena žalbena osnova iz članka 369. stavka 2. ZKP/97 koju ističe žalitelj.

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih USKOK pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 379. stavka 1. ZKP/97 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 387. ZKP/97 žalbu USKOK-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

U Zagrebu 29. svibnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.