I Kž-62/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 62/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. F. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, okrivljenog E. F., okrivljenog D. M. i okrivljenog S. F. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 23. prosinca 2014. broj Kov-50/14-14, u sjednici održanoj 18. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalbe okrivljenog E. F., okrivljenog D. M. i okrivljenog S. F. su bespredmetne.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 355. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08), obustavljen je kazneni postupak protiv okrivljenog E. F. zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11, okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, okrivljenog S. F. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11, okrivljenog trgovačkog društva ,,V. v.“ d.d. zbog kaznenog djela ostvarenja nepripadne

I Kž 62/15-4

imovinske koristi za sebe kaznenim djelom utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11 u svezi članka 3. stavka 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03. i 110/07. – dalje u tekstu: ZOPOKD) i okrivljenog trgovačkog društva ,,V. P.“ d.o.o. zbog kaznenog djela ostvarenja nepripadne imovinske koristi za sebe kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 u svezi članka 3. stavka 3. ZOPOKD-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se utvrdi da je optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 29. svibnja 2014. broj K-DO-13/11, KPO- DO-3/11 protiv okrivljenog E. F. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 1. i 2. i dr. KZ/11 podnesena u roku te da se ista vrati optužnom vijeću na daljnje postupanje.

Žalbu je protiv prvostupanjskog rješenja podnio i okrivljeni E. F. putem braniteljice M. Š., odvjetnice iz V., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da prvostupanjski sud dopuni svoje rješenje odlukom o troškovima u skladu s člankom 149. stavkom 1. ZKP/08, podredno da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i odredi da troškovi postupka s naslova nužnih izdataka i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni D. M. putem braniteljice D. Š., odvjetnice iz V., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači odnosno dopuni na način da se odredi da svi troškovi postupka sukladno članku 149. stavku 1.

ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

Žalbu je protiv tog rješenja podnio i okrivljeni S. F. putem branitelja Ž. P., odvjetnika iz V., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi da troškovi postupka s naslova nužnih izdataka i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Sukladno odredbi članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen nadležnom državnom odvjetniku.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok su žalbe okrivljenika E. F., D. M. i S. F. bespredmetne.

Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nedopušteno retroaktivno tumačio propise. Naime, mišljenje je žalitelja da je u ovom predmetu trebalo primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06; nastavno: KZ/97) budući da je predmetni kazneni postupak pokrenut i istraga okončana prema odredbama ZKP/97 te je prvostupanjski sud u skladu s tim odredbama poduzimao radnje i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZKP/08 („Narodne novine“ broj 145/13. – dalje u tekstu: ZID ZKP/08) 15. prosinca 2013.

Naime, budući da su upravo tim izmjenama i dopunama ZKP/08 izmijenjene prijelazne i završne odredbe do tada važećeg ZKP/08, pa je tako odredbom članka 257. ZID

I Kž 62/15-4

ZKP/08 propisano koji zakon će se primjenjivati na postupke u tijeku, određujući da će to biti ZKP/08 (uključujući i ZID ZKP/08), time da nije određeno drugačije postupanje u odnosu na kaznene postupke pokrenute prije stupanja na snagu ZKP/08, prvostupanjski je sud, neovisno o tome što je poduzimajući radnje nakon 15. prosinca 2013. propustio postupati u skladu i s odredbama ZID ZKP/08, s pravom pobijanu odluku utemeljio na odredbama ZKP/08.

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju ni žalbenim prigovorima državnog odvjetnika kojima se upire na odredbu članka 257. stavka 2. ZID ZKP/08 kojom je propisano da ako je na dan stupanja na snagu tog Zakona bio u tijeku kakav rok, taj rok će se računati prema odredaba tog Zakona, osim ako je dotadašnji rok bio dulji. Ovo stoga što rok za podnošenje optužnice propisan, kako odredbama ZKP/97 (članak 230. stavak 2.), tako i odredbama ZKP/08 (članak 230. stavak 1.), iznosi petnaest odnosno trideset dana, pri čemu je odredbama članka 230. ZKP/08 dana mogućnost da se taj rok na prijedlog državnog odvjetnika još i dodatno produlji od strane višeg državnog odvjetnika, slijedom čega su takvi žalbeni prigovori u cijelosti neprihvatljivi.

Neosnovano državni odvjetnik u prilog svom stajalištu ukazuje i na članak 257. stavak 4. ZID ZKP/08, s obzirom na to da se ta odredba odnosi na žalbeni postupak odnosno rokove za podnošenje pravnog lijeka, što ovdje očito nije slučaj.

Međutim, opravdano državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, u kojem pravcu s pravom ističe da nije jasno na koji način, odnosno kojim izračunom je sud došao do zaključka da je zadnji dan roka za podizanje optužnice u konkretnom kaznenom predmetu istekao s danom 15. travnja 2014.

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja zaključka da je optužnica državnog odvjetnika podignuta nakon zakonom propisanog roka, prvostupanjski sud navodi da je istraga u predmetnom kaznenom postupku dovršena 3. ožujka 2014., nakon čega je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 19. ožujka 2014. broj Kv I-79/14-3 (Kio I-22/11-202) udovoljeno molbi državnog odvjetnika te produljen rok za donošenje meritorne državnoodvjetničke odluke nakon provedene istrage za daljnjih 15 dana, dok je optužnica podignuta 29. svibnja 2014.

Međutim, prvostupanjski sud pri tome zanemaruje odredbu članka 230. stavka 1. ZKP/08, iako ju u pobijanom rješenju u cijelosti citira. Naime, tom je odredbom propisano da je državni odvjetnik nakon dovršene istrage ili istraživanja dužan u roku od petnaest dana od dana upisa završetka istrage ili istraživanja u upisnik kaznenih prijava podignuti optužnicu ili obustaviti istragu odnosno odbaciti kaznenu prijavu, dok u složenim predmetima taj rok iznosi trideset dana. Prema tome, tek kad završetak istrage bude upisan u upisnik kaznenih prijava, od tog datuma počinju teći rokovi za podizanje optužnice.

Stoga, budući da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je državni odvjetnik prije održavanja sjednice optužnog vijeća na kojoj je donesena pobijana odluka, prvostupanjskom sudu dostavio presliku stranica upisnika kaznenih prijava Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu iz koje je vidljivo da je kao datum završetka istrage protiv okrivljenika u konkretnom kaznenom predmetu upisan dan 23. svibnja 2014., dok je optužnica protiv istih okrivljenika podignuta 29. svibnja 2014., neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da optužnica nije podignuta u zakonom propisanom roku, a samim time i tvrdnja

I Kž 62/15-4

prvostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji ima smatrati da je državnik odvjetnik odustao od kaznenog progona, odnosno da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon u smislu članka 355. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Slijedom navedenog, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, slijedom čega su žalbe okrivljenog E. F., okrivljenog D. M. i okrivljenog S. F. postale bespredmetne.

Prilikom ponovnog odlučivanja, prvostupanjski će sud uzevši u obzir primjedbe na koje mu je ovdje ukazano, s posebnom pozornošću utvrditi i ocijeniti sve činjenice koje su od utjecaja na tu odluku, te donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će potom i valjano obrazložiti.

Zagreb, 18. veljače 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.