Rev-406/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-406/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., iz Z., koju zastupaju punomoćnici I. K. i R. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženog Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Zagreb, Savska cesta br. 1, te umješača na strani tuženog Grad Zagreb, zastupanog po Javnom pravobraniteljstvu Grada Zagreba, radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji umješača izjavljenoj protiv pravomoćne presude Okružnog suda Zagreb od 20. srpnja 1993. godine broj Gž-6220/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 1991. godine broj P-731/91., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija Grada Zagreba kao umješača na strani tuženog Fonda grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo, te se preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 20. srpnja 1993. godine broj Gž-6220/93-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 1991. godine broj P-731/91., tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

«Raskida se ugovor o rekonstrukciji – nadogradnji, sklopljen 1979. god. između SIZ-a stanovanja Općine C., i M.V. iz Z., te se nalaže tuženiku platiti tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 7.200,00 dinara u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.»

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 1991. godine broj P-731/91. usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice, te je raskinut ugovor o rekonstrukciji – nadogradnji sklopljen 23. kolovoza 1979. godine između SIZ-a za stanovanje Općine C. – Z. i tužiteljice M.V., a tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici trošak parnice u iznosu od 7.200 HRD.

Presudom Okružnog suda u Zagrebu kao suda drugog stupnja od 20. srpnja 1993. godine broj Gž-6220/93-2 odbijena je žalba Grada Zagreba kao umješača na strani tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude Grad Zagreb kao umješač na strani tuženika Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo, Zagreb (kao pravnog sljednika SIZ-a stanovanja Općine C. –Z.) izjavio je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da ovaj revizijski sud usvoji reviziju te preinači nižestupanjske presude tako da se tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom, odnosno da iste ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno, da je tužiteljica s pravnim prednikom tuženika zaključila ugovor o rekonstrukciji-nadogradnji dana 23. kolovoza 1979. godine, te da je ispunila sve svoje ugovorne obveze tj. izvela građevinske radove radi pretvaranja tavanskog prostora u stambeni, te ishodila uporabnu dozvolu. Tuženik se navedenim ugovorom obvezao tužiteljici vratiti sredstva uložena u rekonstrukciju na način da je tužiteljica trebala plaćati stanarinu umanjenu za 50%, a po ishođenju uporabne dozvole i sklapanja ugovora o korištenju stana s pravnim prednikom tuženika. Ugovor o korištenju stana, međutim, nikad nije sklopljen, te je po mišljenju nižestupanjskih sudova time ispunjen uvjet za raskid ugovora iz odredbe čl. 124. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) prema kojoj u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor prostom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu.

Stoga su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev za raskid ugovora.

- Osnovan je revizijski prigovor da je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, temeljem ugovora o rekonstrukciji-nadogradnji od 23.8.1979.g., da se sredstva koja tužiteljica ulaže u rekonstrukciju smatraju dugoročnim investicijskim kreditom pravnom predniku tuženika, te da će ista biti vraćena tužiteljici iz dijela stanarine koju će tužiteljica plaćati umanjenu za 50%. Također je utvrđeno, da tužiteljici nikad nije određena visina stanarine, niti je sklopljen ugovor o korištenju stana.

Po mišljenju ovog revizijskog suda, pogrešan je pravni stav nižestupanjskih sudova utemeljen na navedenim činjeničnim utvrđenjima, da tuženik ne bi izvršio svoju obvezu vraćanja sredstava uloženih u rekonstrukciju stana, te da bi time bio ispunjen uvjet za raskid ugovora; s obzirom da je povrat sredstava imao biti izvršen umanjenjem stanarine, a da tužiteljici stanarina nikad nije određena, niti naplaćivana, očito je da je i na taj način izvršen povrat uloženih sredstava, i to na povoljniji način za tužiteljicu od predviđenog. Sama činjenica, da nije među strankama sklopljen ugovor o korištenju stana, ne može se stoga smatrati dovoljnim razlogom za raskid spornog ugovora. S obzirom da je pravni prednik tuženika ispunio sve druge svoje obveze, te da je ostvarena svrha ugovora, a to je za

tužiteljicu bilo da rekonstrukcijom tavanskog prostora u vlasništvu tuženika stekne prostor za stanovanje, te da joj se potom uložena sredstva vrate putem umanjene stanarine, koja se u ovom slučaju uopće niti ne naplaćuje, nesklapanje ugovora o korištenju stana može se, po mišljenju ovog suda, smatrati neispunjenjem neznatnog dijela obveze, radi kojeg se, u smislu odredbe čl. 131. ZOO, ugovor ne može raskinuti.

Pogrešno je stoga primijenjeno materijalno pravo odredbe čl. 124. ZOO kad je prihvaćen tužbeni zahtjev te odlučeno da se ugovor o rekonstrukciji-nadogradnji od 23.8.1979.g. raskida.

Iz navedenih razloga, a kako nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 30. studenog 2000.

Predsjednik vijeća:

dr Ivo Grbin, v.r.