Court dismisses defense's appeal, upholding lower courts' finding that the military service termination decision lacked legal grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the Republic of Croatia's appeal against a final judgment ordering the return of a serviceman to his post and payment of damages. The defense argued that military letters indicated valid reasons for terminating the serviceman's active duty, but the lower courts found no such justification in the personnel file. The court ruled that because the Personnel Commission's proposal for termination was unexplained, the administrative act was illegal and the appeal was unfounded.
Legislator headnote
AI generatedčl. 174. st. 2. Zakona o obrani; čl. 386. u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a; čl. 390. st. 1. ZPP-a; čl. 393. ZPP-a: An administrative act terminating military service based on an unexplained proposal by the Personnel Commission lacks the required factual basis and is therefore illegal, rendering the appeal against the lower courts' finding of illegality unfounded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2926/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz S., zastupanog po mr. Z. R. i dr. odvjetnicima u S., protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Županije splitsko- dalmatinske, radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 26. svibnja 2000. godine, br. Gž-1417/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, od 05. listopada 1999. godine, br. P-1095/97, u sjednici održanoj dana 04. travnja 20001. godine,
p r e s u d i o je:
Odbija se revizija tužene kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom presuda Općinskog suda u Splitu, od 05. listopada 1999. godine, br. P-1095/97, poništena su rješenja tužene Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, od 25. svibnja 1994. i 19. kolovoza 1994. godine, slijedom čega je tužena presuđena vratiti tužitelja na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, te mu isplatiti iznos od 163.317,20 kn, s pripadajućim kamatama, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 11.812,20 kn.
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 26. svibnja 2000. godine, br. Gž-1417/00, odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužena je uložila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, tužena nalazi u pogrešnom zaključku nižestupanjskih sudova, da nisu postojali razlozi temeljem kojih bi bilo opravdano donijeti rješenje o prestanku djelatne vojne službe tužitelja u oružanim snagama Republike Hrvatske. Tužena smatra da se iz dopisa Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice, upućenih Personalnoj upravi Ministarstva obrane, koji prileže spisu, iako nisu izrekom spomenuti niti u prijedlogu Kadrovske komisije, niti u pobijanim rješenjima, može zaključiti da su upravo to bili opravdani razlozi za donošenje pobijanih rješenja.
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud, temeljem odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, ovlaštenom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz čl. 386. u svezi s čl. 354. st.
2. toč.
10. ZPP-a, na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Suprotno navodima revidenta, da činjenica što u pobijanim rješenjima o prestanku djelatne vojne službe tužitelju nema razloga, jer su ti razlozi ipak vidljivi iz nekoliko dopisa Zapovjedništva hrvatske ratne mornarice, upućenih Personalnoj upravi Ministarstva obrane, nižestupanjski sudovi su detaljnom raščlanbom upravo navedenih dokumenata zaključili da razlozi za donošenje pobijanih rješenja nisu postojali. Ovakva utvrđenja nižestupanjskih sudova u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud. Naime, pobijana rješenja temelje se na odredbi čl. 174. st.
2. Zakona o obrani (“Narodne novine” br. 74/93), koji propisuje da osobi na službi u oružanim snagama, služba može prestati na prijedlog Kadrovske komisije, kad to zahtijevaju potrebe službe i interesi oružanih snaga. Spisu prileži izvod sa sjednice Kadrovske komisije od 23. svibnja 1994. godine (list 40/D spisa), u kojem se pod toč.
3. navodi: “na prijedlog nadređenih zapovjednika, a zbog ispunjavanja uvjeta iz čl. 174. Zakona o obrani, odlučeno je da prestane djelatna vojna služba između ostalih i S.P.”. Nikakvi drugi razlozi za takav prijedlog nisu navedeni, niti postoji obrazloženo mišljenje koje bi upućivalo na osnovanost prijedloga Kadrovske komisije. Dokumenti na koje se poziva revident odnose se na pisma od 26. siječnja 1993. godine, 17. ožujka 1993. godine i 14. travnja 1993. godine. U njima se moli rješenje statusa kapetana fregate S.P. Predlaže se raspored na neko od operativnih dužnosti na području S., odnosno zbornog područja O., dakle, izvan strukture Hrvatske ratne mornarice, imajući u vidu njegovu stručnost, budući da je završio mornaričku vojnu akademiju i komandno-štabnu školu bivše ratne mornarice, te se specijalizirao za pomorskog diverzanta (dopisi na listu 40/A, 40/C, 40/G spisa).
Upravo je temeljem tih dopisa, a temeljem pisane zapovjedi pomoćnika ministra obrane M.C. od 07. travnja 1993. godine, tužitelj raspoređen i premješten u Zborno područje G. (list 44/A spisa) na dužnost savjetnika u operativnom centru G. Očito je stoga da iz navednih dopisa ne proizlazi osnovanost donošenja pobijanih rješenja, već upravo suprotno, navedeni dopisi sadrže razloge temeljem kojih je tužitelj bio raspoređen u Zborno područje G.
Budući da Kadrovska komisija svoj prijedlog za prestanak djelatne vojne službe tužitelju nije ničime obrazložila, rješenje tužene koje se temelji na takvom prijedlogu Kadrovske komisije, je nezakonito. Rješenje u upravnom postupku je konstitutivan upravni akt, koji mora sadržavati razloge na kojima se temelji, a u slučaju vojne ili državne tajne, takav se upravni akt mora temeljiti na razlozima, koji – iako nesmiju iz rješenja biti vidljivi – moraju imati činjeničnu podlogu za njihovo donošenje. Upravo takva činjenična podloga je u ovom slučaju izostala, zbog čega su nižestupanjski sudovi ispravno ocijenili pobijano rješenje nezakonitim.
Zbog svega iznijetog, valjalo je u smislu odredbe čl. 393. ZPP-a, reviziju tužene odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 04. travnja 2001.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v. r.