Revd-2439/2022-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2439/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 1508/2021-2 od 23. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-249/2020 od 20. rujna 2021., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,

r i j e š i o j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1508/2021-2 od 23. veljače 2022., u dijelu kojim, u odbijajućem dijelu, potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-249/2020 od 20. rujna 2021., pozivom na odredbu čl. 385.a st.1. alineja 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

2. Tužitelj navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Suda Europske unije u predmetu SIMAP iz 2000. (broj predmeta: C-303/98) te u predmetu Jaeger od 9. rujna 2003. (broj predmeta: C- 151/02), kao i u predmetima C-14/04, C-437/05, C-211/19 i C-742/19.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je, smatrajući da je u odnosu na njih potrebno preispitati sudsku praksu, naznačio pitanja

„- primjenjuje li se na tužitelja, kao službenika pomorske policije, definicija radnog vremena iz odredbe čl. 42. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj:149/2009, 61/2011, 82/2012),

- može li se odmorom smatrati vrijeme provedeno na radnom mjestu na raspolaganju poslodavcu u aktivnom dežurstvu, zanemarujući jasnu zakonsku definiciju radnog vremena“.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica, uz tvrdnju o postojanju stabilne prakse ovog suda o naznačenim pitanjima, osporava njegovu dopuštenost.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st.

1. alineja 4. ZPP-a jer nisu nastupile promjene u pravnom sustavu uvjetovane, između ostalog, odlukama Suda Europske unije u predmetima broj C-211/19 i C- 742/19, zbog kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu, a kako to smatra predlagatelj, jer činjenična situacija u navedenim odlukama nije podudarna s činjeničnom situacijom u ovom predmetu prema kojoj se tužitelj u spornom razdoblju odmara, a ujedno je u svojevrsnoj pripravnosti (čl. 42. st. 2. Zakona o radu).

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

7. Obrazloženje sastavljeno u smislu odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.