I Kž-166/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 166/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. B. Š., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 07. prosinca 2009. god., broj K-32/08, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2010. god., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e :

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. B. Š., ukida se pobijana presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Virovitici opt. B. Š. proglašena je krivom za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 3. u svezi čl. 61. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), kazneno djelo neovlaštene uporabe iz čl. 346. u svezi čl. 61. st. 2. KZ i kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ, sve činjenično i pravno opisano pod točkama 1., 2. i 3. pobijane presude. Za svako od navedenih kaznenih djela utvrđene su pojedinačne kazne zatvora, i to, za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 3. u svezi čl. 61. st. 2. KZ u trajanju od 6 mjeseci, za kazneno djelo neovlaštene uporabe iz čl. 346. u svezi čl. 61. st. 2. KZ u trajanju od jedne godine i za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ u trajanju od šest mjeseci, te je primjenom odredbe čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ optuženoj izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a po čl. 67. KZ primijenjena je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 77. KZ prema opt. B. Š. je primijenjena sigurnosna mjera zabrane obavljanja blagajničkih poslova u trajanju od dvije godine od pravomoćnosti presude.

I Kž 166/10-4

Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) određeno je da je optuženica dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.769, 00 kn.

Protiv ove presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a žali se i optuženica putem branitelja V. O., odvjetnika iz N., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicu proglasi krivom samo za kazneno djelo iz čl. 246. KZ (ispravno je čl. 346. KZ) ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je optuženica putem branitelja V. O., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Drago Marincel, u pisanom podnesku od 4. ožujka 2010. godine, broj KŽ-DO- 370/10 odustao je od žalbe državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok je u ostalom dijelu navedenu žalbu podržao.

Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojko Vučković u potpunosti je ostao kod pisanog mišljenja i prijedloga da se žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prihvati, pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Žalbe državnog odvjetnika i optuženice su osnovane.

Nije u pravu optuženica kada tvrdi da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka osudivši je za jedno kazneno djelo više nego što ju se optužbom tereti. Naime, prvostupanjski sud nije mijenjao činjenični opis inkriminiranih kaznenih djela, već je samo, temeljem činjeničnih utvrđenja vezano za subjektivni odnos optuženice prema kaznenom djelu, pravnu kvalifikaciju produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ, za četiri pojedinačne radnje obuhvaćene tim kaznenim djelom, izmijenio u kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. KZ, a za preostale dvije radnje, u kazneno djelo iz čl. 346. KZ, na što je i ovlašten. Time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe i presude, niti je došlo do prekoračenja optužbe.

No, u pravu su državni odvjetnik i optuženica kada pobijaju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenja subjektivnih i objektivnih elemenata inkriminiranih kaznenih djela, time da je argumentacija žalbe državnog odvjetnika, za razliku od argumentacije žalbe optuženice, u tom pravcu potpuno osnovana.

Naime, državni odvjetnik pravilno ističe da je prvostupanjski sud propustio činjenicu vraćanja novca oštećeniku I. K. cijeniti povezano sa ostalim utvrđenjima u postupku, a to je prvenstveno okolnost da u kasi poštanskog ureda nije bio evidentiran nikakav manjak, što su potvrdili i svjedoci A. M., S. V., Ž. T. i M. S., sve zaposlenici P. ureda H. pošta u S.. Već taj navedeni podatak dovodi u pitanje obranu optuženice. To stoga što ona tvrdi da je tih

I Kž 166/10-4

100.000,00 kn podigla u četiri navrata s računa oštećenika I. K. kako bi vratila novac svom rođaku od kojeg ga je posudila da bi uz nešto svog obiteljskog novca, podmirila manjak u kasi. Činjenica da je o tome sama izvijestila oštećenika i vratila mu njegovih 100,000,00 kn, prije pokretanja bilo kakvog postupka protiv nje, pa i prije no što je itko za to saznao, sudu prvog stupnja je dovoljna za zaključak da iz takvog postupanja optuženice proizlazi njezina namjera da taj novac samo neovlašteno uporabi za podmirenje manjka, a ne da na taj način, korištenjem svog položaja i ovlasti stekne nepripadnu imovinsku korist. Pritom prvostupanjski sud potpuno gubi iz vida značaj daljnjih radnji optuženice i njezinu izjavu da je nakon toga s računa oštećenih I. P., dana 18. veljače 2008. godine podigla još 24.000,00 kn, a s računa oštećenika K. V. 25.900,00 kn, obrazlažući to istim motivom podmirenja nastalog manjka. Kod nesporno utvrđene činjenica da manjka u kasi poštanskog ureda nije ni bilo, u pravu je državni odvjetnik kad tvrdi da je optuženica i novcem oštećenika I. K., kao i novcem oštećenih I. P. i K. V. podmirivala osobne financijske potrebe. To što je nakon povrata novca oštećeniku I. K., dalje podizala novce s računa drugih oštećenika očito je bilo u funkciji, ne neovlaštene uporabe i povrata, nego pokrivanja prethodno podignutih iznosa u okviru ostvarenja njezine jedinstvene namjere pribavljanja znatne imovinske koristi, sve dok nije bila otkrivena i otkazan joj ugovor o radu.

Pritom se prvostupanjskom sudu ukazuje da je jedan od bitnih elemenata produljenog kaznenog djela i jedinstvena namjera, pa tom namjerom kada je ona unaprijed stvorena i usmjerena na sve buduće pojedinačne radnje kojima će se to djelo počiniti, moguće je, ovisno o utvrđenjima suda vezano za subjektivni element, zbrojiti iznose pojedinačno pribavljene imovinske koristi i prema njihovom zbroju ocijeniti je li počinjen neki od kvalificiranih oblika predmetnog kaznenog djela.

Nadalje, s pravom državni odvjetnik ukazuje i na površno utvrđen motiv počinjenja produljenog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave, jer je taj motiv nužno povezan s kaznenim djelom zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ. Naime, sveobuhvatna analiza subjektivnog odnosa vezanog za cjelokupno ponašanje optuženice, upućuje na zaključak, da je krivotvorenje prvenstveno motivirano prikrivanjem tragova i onemogućavanjem otkrivanja počinitelja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ, a sve u cilju pribavljanja znatne, a ne samo, u nekim slučajevima, imovinske koristi, a u nekim neovlaštene uporabe tog novca.

Već je naprijed navedeno da s pravom optuženica tvrdi da je činjenično stanje na kojemu se temelji odluka o njenoj odgovornosti pogrešno utvrđena, ali ne iz razloga koje navodi u žalbi, a to su, da nema dokaza o postojanju namjere za stjecanje imovinske koristi, a naročito ne znatne imovinske koristi, već iz razloga koje u žalbi iznosi državni odvjetnik, a to je, što je prvostupanjski sud analizirao provedene dokaze svakog za sebe, ne uspoređujući ih međusobno što je uzrokovalo donošenje zaključaka koji se ne mogu prihvatiti.

Iz svih naprijed iznesenih razloga pobijana presuda je u cijelosti ukinuta zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na osnovu valjane žalbene argumentacije državnog odvjetnika, pa povreda kaznenog zakona koju optuženica vidi u pogrešnoj primjeni odredaba o stjecaju kaznenih djela iz čl. 337. st. 1. KZ i čl. 312. st. 1. KZ, kao i žalba državnog odvjetnika na odluku o kaznenoj sankciji nisu ni razmatrane.

I Kž 166/10-4

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovo izvesti sve potrebne dokaze, te će nakon njihove savjesne i brižljive ocjene, vodeći računa o svemu na što mu je u ovoj odluci ukazano, donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano obrazložiti, sukladno odredbama čl. 359. ZKP.

U Zagrebu, 13. travnja 2010. god.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.