Revr-125/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 125/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak Radej kao predsjednice vijeća, Katarine Buljan, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i dr. sc. Ivana Kaladića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz P., koga zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., protiv tuženika U. – B. d.d. iz P., koga zastupa punomoćnik T. S. – B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-3490/06-2 od 3. srpnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli br. P-2146/05-28 od 7. srpnja 2006., u sjednici održanoj 29. travnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 60.000,00 kn sa zateznim kamatama i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 12.108,25 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva do iznosa od 170.000,00 kn je odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijene sud žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen pravovremeno, dopušteno i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presuda preinače prihvaćanjem tužbenog zahtjev u cijelosti, uz dosudu tužitelju naknade svih parničnih troškova, ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova revizije.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj 27. kolovoza 2002. radeći na poslovima brodomontera zadobio tjelesne ozljede, jer je prilikom mjerenja sekcije koja se obavljala na gradnji brodskog trupa, prilikom čučnja udario u element što ga je gurnulo naprijed te je pao s visine od 4,6 m,

- da je tužitelj navedeni posao obavljao na uobičajeni način, ne koristeći ljestve, a imao je propisanu radnu odjeću – radno odijelo, zaštitne cipele i kacigu,

- da je zbog pada tužitelj zadobio višeiverni prijelom desne petne kosti i prijelom lijeve petne kosti,

- da je tužitelj zbog ozljeđivanja trpio vrlo jake bolove u oba stopala sedam dana, nakon toga jake bolove u lijevom stopalu petnaest dana, a u desnom stopalu dva mjeseca, zatim boli srednje jačine u lijevom stopalu tri mjeseca, a u desnom osam mjeseci, dok povremene boli srednje jačine u desnom stopalu osjeća i nadalje,

- da je tužitelj u vezi sa štetnim događajem pretrpio jaki strah mjesec dana, te slabije jačine šest mjeseci,

- da je tužitelj trpio duševne boli zbog naruženosti srednjeg stupnja koja se ogleda u dubokom, zadebljanom i udubljenom ožiljku preko cijele petne kosti sa vanjske strane dužine preko 10 cm, te u činjenici što tužitelj prilikom hoda šepa,

- da je zbog trajnih posljedica povrjeđivanja smanjena životna aktivnost tužitelja za 40%, jer mu je smanjena pokretljivost desnog gornjeg i desnog donjeg nožnog zgloba u srednjem stupnju, pa je onemogućen u bavljenju sportom, teško se kreće po stepenicama, ima poteškoća pri hodu po neravnom terenu, a pri vožnji automobila mora biti naročito oprezan,

- da je tužitelju zbog ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega tri sata dnevno puna tri mjeseca, te dva sata dnevno slijedeća tri mjeseca, a obavljanje osnovnih higijenskih potreba, nabavke i pripreme živežnih namirnica i sl.,

- da je kod K. W. S. o. d.d. R. u vezi osiguranja tuženika od odgovornosti iz djelatnosti isplatilo tužitelju na ime naknade nematerijalne štete 60.000,00 kn, te na ime izgubljene zarade 60.000,00 kn,

- da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja.

Odgovornost tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja više nije sporna, a temelji se na odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 95/96 i 114/03).

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje u tekstu: ZPP) su nižestupanjski sudovi utvrdili novčanu naknadu nematerijalne štete u vezi pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 50.000,00 kn, straha 5.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 45.000,00 kn, te duševnih boli zbog naruženosti 11.000,00 kn, uzevši u obzir intenzitet i trajnost nematerijalne štete u navedenim vidovima, zanimanje i tužiteljevu dob (rođen 1964. godine). Ukupna pravična novčana naknada nematerijalne štete iznosi 111.000,00 kn, a kako je tuženikov osiguratelj platio tužitelju na ime novčane naknade nematerijalne štete 60.000,00 kn, pravilno su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika da plati tužitelju novčanu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 51.000,00 kn sa zateznim kamatama (čl. 277. st. 1. ZOO), a preostali dio tužbenog zahtjeva iz te osnove pravilno su odbili.

Isto tako su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 195. st. 1. ZOO) obvezali tuženika da plati tužitelju novčanu naknadu u vezi tuđe pomoći i njege u iznosu 9.000,00 kn, sa zateznim kamatama, jer je tužitelju bila potrebna pomoć i njega od strane druge osobe 45 sati, a visina te štete po satu iznosila je 20,00 kn, - te je preostali dio tužbenog zahtjeva iz te osnove pravilno odbijen.

Pogrešno revident smatra da mu je naknada štete trebala biti dosuđena u zatraženim iznosima. Naime, nižestupanjski sudovi su prilikom odmjeravanja novčane naknade nematerijalne štete uzeli u obzir sve odlučne okolnosti za odmjeravanje visine naknade nematerijalne štete, a dosuđena novčana naknada za tuđu pomoć i njegu odgovara visini te štete.

Suprotno tvrdnji revidenta odlučne činjenice utvrđene su temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka te presude nije nerazumljiva, ne proturječi sebi danim razlozima, - ista presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni i proturječni, a ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP).

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. travnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak Radej, v.r.