Rev-445/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-445/1997-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice dr. Lj. R.-M. iz D., koju zastupa M. U., odvjetnik iz D., protiv tuženika Dom zdravlja Dubrovnik, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 26. studenoga 1996. godine, br. Gž-659/96., s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 17. rujna 1996. godine, br. P-2/94., u sjednici održanoj dana 27. kolovoza 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 22. studenoga 1996. godine, br. Gž-659/96. potvrdio presudu Općinskog suda u Dubrovniku od 17. rujna 1996. godine, br. P- 2/94., s kojim je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, s kojim traži poništenje odluke ravnatelja tuženika od 3. rujna 1993. godine, br. 01-1491/5-93, o prestanku radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, kao i odluka Upravnog vijeća tuženika od 29. studenoga 1993. godine, br. 01-1491/7-93. U istom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži da bude naloženo tuženiku, da tužiteljicu vrati u radni odnos na neodređeno vrijeme na radno mjesto specijalista psihologa u jedinici za psihologiju kod tuženika, te da joj isplati sve izgubljene plaće od 21. listopada 1993. godine, kao dana koji je određen kao dan prestanka radnog odnosa, pa do dana kada tužiteljica bude vraćena na posao sa zateznom kamatom.

Protiv drugostupanjske presude izjavila je reviziju tužiteljica iz razloga navedenih u čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

Smatra da je pobijano rješenje ništavo jer nije prisustvovala sjednici Upravnog vijeća, koje je odlučivalo u drugom stupnju. Sud nije raspravljao o njezinom zdravstvenom stanju, te uvažio okolnost da je kod tuženika u administraciji uglavnom bilo usmeno priopćavanje. Tvrdi da je bila u dobroj vjeri, da će joj dodatno potrebno odsustvo za izradu studija biti naknadno i formalno pismeno odobreno. Predlaže da ovaj sud ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da preinači presude nižestupanjskih sudova i prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik je dao odgovor na reviziju i upućuje na neosnovanost navoda u reviziji, koje se odnose na neprisustvovanje sjednici Upravnog vijeća, bolest tužiteljice i dopust, a što se tiče raspisivanja natječaja za novog djelatnika dipl. psihologa tvrdi da je, to moralo biti učinjeno zbog poslova, koje je bilo potrebno obavljati. Predlaže da ovaj sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Državni odvjetnik, kojemu je također revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku po nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP, na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu ostvarene također niti ostale bitne povrede odredbi ZPP iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, na koje upućuje revizija. Kod toga treba napomenuti da se sadržaj revizije dijelom odnosi na činjenično stanje, koje je utvrđeno u provedenom postupku. S time u svezi mora se imati u vidu, da s obzirom na odredbu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tijekom postupka u smislu odredbe čl. 8. ZPP sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cijelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi s čl. 399. i 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U čl. 81. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (ne čl. 129. Zakona o radnim odnosima, kako stoji u reviziji), određeno je da radnik ima pravo prisustvovati sjednici na kojoj se raspravlja o njegovu zahtjevu, odnosno prigovoru i izjasniti se o činjenicama, koje su važne za donošenje odluke. Tužiteljica je prema tome imala pravo prisustvovati sjednici, međutim okolnost da ona nije bila pozvana na sjednicu Upravnog vijeća, kada se raspravljalo o njezinom prigovoru ne ne čini samu po sebi odluku Upravnog vijeća o tom prigovoru nezakonitom. Činjenica da ona nije bila prisutna toj sjednici bi bila pravno odlučna odnosno činila nezakonitom odluku Upravnog vijeća o prigovorima samo u tom slučaju, kada bi odsutnost imala za posljedicu nezakonitost odluke. U tom pravcu nikakve okolnosti nisu iznesene, prema tome radilo se o relativnoj povredi odredbe o zaštiti prava radnika u smislu Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, dakle povredi, koja bi mogla biti pravno odlučujuća samo ako bi baš to odsustvo imalo za posljedicu nezakonitost odluke, a ne da bi već sama činjenica odsutnosti tužiteljice sa sjednice Upravnog odbora imala za posljedicu nezakonitost donijete odluke.

Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje revidentica upućuje u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 27. kolovoza 1997.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.