Rev-2462/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2462/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F.D. iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik L.Đ., odvjetnik iz P., protiv tuženika "A. " o. društvo d.d. P., koga zastupa S.Lj., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 5. travnja 1994. broj Gž-377/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 25. siječnja 1994. broj P-1944/92-18, u sjednici održanoj 15. siječnja 1997.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Puli od 5. travnja 1994. broj Gž-377/94 i presuda Općinskog suda u Puli od 25. siječnja 1994. broj P-1944/92-18 utoliko što se tužitelju na ime naknade za naruženost dosuđuje i daljnji iznos od 1.500,00 kn (1,500.000 HRD) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25.1.1994. pa do isplate, a preinačuje se i odluka o parničnom trošku tako da se obvezuje tužena da tužiteljku plati na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 4.270,00s kn (4,270.000 HRD), sve u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Puli od 25. siječnja 1994. broj P-1944/92-18 suđeno je:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 53,009.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 9.000,00 HRD teče od 1. svibnja 1992. a na iznos od 53,000.000 HRD od 25. siječnja 1994. pa do isplate, te naknadi parnični trošak u iznosu od 3,610.600 HRD sve u roku od 15 dana. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 23,000.000 HRD tužitelj se odbija."

Presudom Županijskog suda u Puli od 5. travnja 1994. broj Gž-377/94 odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženog i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 25. siječnja 1994. broj P-1944/92-18. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana i prvostupanjska presuda preinače tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i da se tužitelju dosudi cjelokupni zatraženi trošak dosadašnjeg postupka kao i trošak revizijskog postupka.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđenu visinu naknade tužitelju za pretrpljene fizičke bolove i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, jer su po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pravilno primjenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), kada su utvrdili da je primjerena naknada za fizičke bolove u iznosu od 14.000,00 kn (14,000.000 HRD) a naknada za smanjenu životnu aktivnost u iznosu od 36.500,00 kn (36,500.000 HRD) a ne više od tih iznosa.

Odlučujući o visini naknade za navedene vidove štete i ovaj je sud imao u vidu vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi, trajanje i intenzitet fizičkih bolova koje je trpio nakon zadobivenih ozljeda, kao i tijek i trajanje liječenja i tegobe s tim u vezi, kao i posljedice koje su zadobivene ozljede ostavile na duševno i tjelesno zdravlje tužitelja te njegovu životnu dob (rođ. 1968.) i postotak smanjenja životnen aktivnosti (28%).

Osnovan je, međutim, revizijski prigovor da su nižestupanjski sudovi pogrešno primjenili odredbu čl. 200. ZOO kada su utvrdili da je primjeren iznos naknade za naruženost tužitelju u iznosu od 2.500,00 kn (2,500.000 HRD), jer je po ocjeni ovog revizijskog suda primjerena naknada tužitelju za naruženost u iznosu od 4.000,00 kn (4,000.000 HRD) koliko je tužbom i traženo.

Utvrđeno je da je kod tužitelja nastalo naruženje manjeg stupnja u vidu manjih brazgotnih promjena kože na dlanu, zatim određeni dijelovi na desnoj ruci su zbog povreda lagano otečeni, da postoji brazgotina u rosmatom dijelu glave, slabo vidljiva, ali dobro opipljiva dužince 6 cm a uzdignuta iznad površine kože 1- 2mm.

Osim toga ovaj sud je odlučujući o visinama naknada na imovinsku štetu tužitelju vodio računa i o značenju povrijeđenog dobra i o cilju kome služi ta naknada ali i o tome da se pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je djelomično prihvatiti i djelomično preinačiti nižestupanjske presude tako da je tužitelju na ime naknade za naruženost dosuđen pored već dosuđenog iznosa od 2.500,00 kn i daljnji iznos od 1.500,00 kn.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 395. st. 1., te čl. 393. i čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 15. siječnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.