I Kž-279/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 279/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog, Dražena Tripala, mr. Branka Zmajevića i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. A., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. i dr. KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. prosinca 2002. broj K-28/02, u sjednici održanoj dana 13. rujna 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. V. A. i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim opt. V. A., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ i za koje mu je, uz primjenu propisa o ublažavanje kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je temeljem istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c/ KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. rujna 2002 do 22. listopada 2002. godine.

Temeljem čl. 80. KZ od optuženika je oduzeta lovačka puška "Hamerles CZ" s patronama.

I Kž 279/03-3

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP.

Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

Opt. V. A. podnio je žalbu po branitelju P. K., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe ili, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati, a kod takvog prijedloga ostao je i sjednici nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek.

Žalbe nisu osnovane.

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi "u nepravilnosti u izreci i obrazloženju presude" jer da iz izreke presude "nije moguće na razumljiv način razabrati sastojke iz kojih sud izvodi zaključke o postojanju kaznenih djela za koje je optuženika proglasio krivim".

Nije u pravu optuženik u pogledu tvrdnje o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, zbog kojih također neosnovano smatra da prvostupanjsku presudu treba ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U pobijanoj presudi nema nerazumljivosti koje optuženik navodi u žalbi. Izreka pobijane presude potpuno je razumljiva, tako u opisu subjektivne komponente kaznenih djela, kao i objektivnih učina djela za koja je optuženik oglašen krivim.

Naime, u izreci presude potpuno je jasno opisano da je oštećenik izašao iz kuće trčeći prema optuženiku, došao na oko dva metra od kapije gdje je stajao optuženik s puškom "Hamerles", koji je u namjeri da ga liši života, a istodobno svjestan da dovodi u opasnost život Đ. Š. i pristajući na to, u pravcu kretanja oštećenika Đ. H. ispalio jedan hitac, pa su sačmene kuglice najprije udarile u drvene letve na kapiji, dok je neposredno prije oštećenik odskočio u lijevu stranu i bio izvan njihovog dometa, pa ga nisu pogodile.

Taj činjenični supstrat izreke sadrži elemente kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim i u potpunosti je suglasan s obrazloženjem pobijane presude, te je utvrđen ispravnom i pravilnom ocjenom svih dokaza navedenih u obrazloženju presude.

I Kž 279/03-3

Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio iskaz svjedoka Đ. Š. da se ista zatekla na dvorištu, na betonskoj stazi u blizini prvog stupa do kuće koji drži vinovu lozu. Upravo u tom času njezin suprug je potrčao između nje i vozila koje je bilo parkirano na dvorištu u smjeru optuženika i nalazio se oko 1-2 metra od kapije u trenutku prvog pucnja.

Takvo iskazivanje podudarno je s iskazom svjedoka Đ. H. koji opisuje da je u kretanju pored automobila travnatom površinom skrenuo udesno, a potom naglo ulijevo, a možda sekundu nakon toga, kada je bio udaljen od kapije oko dva metra, došlo je do opaljenja prvog hica, koji mu je prošao s desne strane u visini pojasa. Upravo tako podudarno, logično i dosljedno iskazivanje navedenih svjedoka u toku postupka potkrijepljeno je i činjenicama nađenih materijalnih tragova, na ogradi kapije, oštećenja parkiranog vozila i nađenog zrna, kako proizlazi iz zapisnika o očevidu, te provedenog balističkog vještačenja i slika priležećeg fotoelaborata.

Pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalitelj nalazi u pogrešnom zaključku suda glede nalaza balističkog vještaka, jer je vještak naveo da "oštećenik nije mogao biti ugrožen od ispaljenog hica jer se nalazio iza desnog stupa ulazne kapije, što je isključivalo njegovu ugroženost."

Međutim, u okviru nalaza i mišljenje balističkog vještaka D. Č., sud prvog stupnja je pravilno ocijenio i taj dio, u odnosu na ukupnu dinamiku događaja, kako su je opisali svjedoci Đ. Š. i Đ. H.. Ovo posebno u dijelu iskaza svjedoka Đ. H. kada opisuje da se trčeći najprije kretao udesno, a zatim naglo ulijevo, kada je uslijedio hitac opaljen od strane optuženika, a nakon toga on dolazi u položaj iza desnog stupa, u kojem prestaje ugroženost i iz tog položaja hvata optuženika za cijev puške, te se daljnji tijek događaja odvija tako, da se umiješala njegova žena i žena optuženika, u kojoj situaciji je svjedok oduzeo pušku od optuženika. Upravo zbog takvog načina i brzine kretanja oštećenika nije došlo do pogađanja oštećenika, a time i do moguće smrtne posljedice, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud. Slijedom tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud osnovano ne prihvaća navode obrane optuženika da je ispaljenjem hica htio tek uplašiti oštećenika. Isto tako pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je neutemeljena obrana optuženika da je imao vremena nišaniti i ubiti oštećenika da je htio, jer to ne proizlazi iz naprijed prikazane dinamike zbivanja i brzine kretanja oštećenika, te kratkoće vremena u kojem se sve to odvijalo.

Temeljem pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud prvog stupnja ispravno zaključuje da je optuženik, kao osoba kojoj su poznata svojstva lovačke puške, pucanjem iz puške napunjene krupnom sačmom prema vitalnom dijelu tijela oštećenika, s udaljenosti od oko 2 metra, može oštećenika lišiti života, pa je poduzimanjem takve radnje to i htio, a posljedica je izostala samo zbog načina i brzine kretanja oštećenika.

Istovremeno optuženik je vidio gdje se u navedenoj situaciji nalazila Đ. Š.. Ispaljivanjem hica iz takvog ubojitog oružja na tako maloj udaljenosti u smjeru dvorišta gdje se ona nalazila, upravo toj svjedokinji je stvorio konkretnu opasnost za njezin život zbog mogućnosti ozljeđivanja od rikošetiranog zrna sačme, pa je na to i pristao. Slijedom svega naprijed izloženog proizlazi da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona i

I Kž 279/03-3

za takvo svoje utvrđenje je u vrlo opširnom i savjesnom obrazloženju presude naveo jasne, relevantne i uvjerljive razloge.

Neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika i optuženika u pogledu izrečene kazne.

Sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotno stjecaj kaznenih djela, jer to ukazuje na pojačanu opasnost od optuženika kao počinitelja, a pravilno je utvrdio i sve olakotne okolnosti navedene u obrazloženju presude, kojima je, suprotno navodima žalbi, dao primjeren značaj, kao i posebno olakotne okolnosti radi kojih je primijenio odredbe o ublažavanju utvrđene kazne za kazneno djelo iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ. Stoga se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca na koju je optuženik osuđen, i po utvrđenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ukazuje primjerenom težini kaznenih djela i osobi optuženika kao počinitelja tih djela. Tako izrečenom kaznom, i po ocjeni ovog suda, ostvarit će se svrha kažnjavanja i u njenom specijalno-pravnom i generalno-pravnom aspektu, kako je određeno u čl. 50. KZ.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 379. st.

1. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. rujna 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.